Na Petom kongresu psihodermatologije s međunarodnim sudjelovanjem

Peti hrvatski kongres psihodermatologije s međunarodnim sudjelovanjem održan je u online obliku od 2. do 5. rujna 2021. godine u organizaciji Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice, Hrvatskog društva za dermatološku onkologiju HLZ-a (Hrvatskog liječničkog zbora) i Hrvatskog dermatovenerološkog društva HLZ-a. Pokrovitelj kongresa bila je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Predsjednica Organizacijskog odbora akademkinja Mirna Šitum istaknula je da „ne postoji dermatološki, psihološki i psihijatrijski seciran čovjek, postoji samo čovjek kao jedinstveno i nedjeljivo biće. Postoji samo osoba o čijem zdravlju treba brinuti više stručnih ljudi, a sve da bi njegov život postao kvalitetniji i odraz njegovog lica u zrcalu radosniji. Postoji naša obveza da tu potrebu naučimo prepoznati i stečeno znanje primijenimo u svakodnevnom radu“, što je bila misao vodilja cijelog kongresa.

Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander bila je članica Znanstvenog odbora kongresa i pozvana predavačica. Predsjedavala je sekcijom „Psihoonkološki aspekti kod bolesnika sa zloćudnim tumorima kože s posebnim naglaskom na melanom“, u sklopu koje je izložila rezultate istraživanja „Iskustva roditelja djece oboljelih od malignih bolesti uslijed COVID-19 zdravstvene krize“ u koautorstvu sa psihologinjom Poliklinike Mijom Roje Đapić te stručnjakinjama sa Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju „Dr. Mladen Ćepulić” – pročelnicom Zavoda doc. dr. sc. Jasminkom Stepan Giljević, dr.med., prim., prof.v.š., spec. pedijatrije, subspec. dječje hematoonkologije i psihologinjom Sarom Lulić.  Sažetak rada navodimo u nastavku ovog teksta.

Program Petog hrvatskog kongresa psihodermatologije s međunarodnim sudjelovanjem možete preuzeti na linku: https://www.psychodermatology2021.com/program.php

„Iskustva roditelja djece oboljelih od malignih bolesti uslijed COVID-19 zdravstvene krize“ (SAŽETAK)

„Nošenje s malignom bolešću djeteta uključuje kontinuirani osjećaj straha i zabrinutosti od strane roditelja te promjenu cjelokupne obiteljske dinamike, ali i prekid svakodnevnih životnih aktivnosti, kako za roditelja tako i za dijete, i izvan konteksta globalne pandemije. Liječenje onkološke djece dugogodišnji je proces te obuhvaća invazivne pretrage, zahvate i terapiju koja nosi brojne teške nuspojave i značajno utječe na kvalitetu života. Pojava COVID-19 zdravstvene krize iznenadno je donijela zahtjevne popratne faktore koje od roditelja maligno oboljele djece zahtijevaju dodatnu adaptaciju, povećanu informiranost i brigu vezanu uz dodatne načine zaštite djeteta i utjecaje na zdravlje, ali i osjećaje usamljenosti, izoliranosti i odvojenosti od obitelji. Prema malobrojnim dosadašnjim istraživanjima u svijetu roditelji djece oboljelih od malignih bolesti aktualno se suočavaju s dodatnim izazovima i izvorima stresa. Prema spoznajama Svjetske zdravstvene organizacije, djeca s malignim oboljenjima klinički su izuzetno ranjiva uslijed zaraze COVID-19 zbog imunološke supresije te posljedičnih komplikacija na zdravlje djeteta kao i na sami tijek liječenja  u somatskom smislu.

Cilj ovog istraživanja bio je dubinski istražiti iskustva roditelja maligno oboljele djece uslijed COVID-19 zdravstvene krize te konkretne potrebe u svrhu pomoći i poboljšanja kvalitete života. Provedeni su polustrukturirani intervjui s desetero roditelja djece oboljele od malignih bolesti uključenih u aktivno liječenje na Zavodu za hematologiju i onkologiju „Dr. Mladen Ćepulić“ pri Klinici za dječje bolesti Zagreb, koji imaju iskustva liječenja i prije pandemije.

Rezultati pokazuju da roditelji maligno oboljele djece imaju:

(1) dodatne izvore stresa vezano za zaštitu djece od zaraze COVID-19 virusom; (2) pojačan doživljaj izolacije, usamljenosti, nedostatka socijalne podrške uslijed epidemioloških mjera;

(3) doživljaj brige za emocionalno stanje drugog roditelja i ostale članove obitelji s kojima izostaje tjelesni kontakt;

(4) teškoće nošenja s gubitcima barem dijela uobičajenih aktivnosti i života oboljelog djeteta;

(5) osjećaj pojačane ovisnosti o drugima;

(6) potrebe za pravovremenim i nužnim informacijama, razumijevanjem, edukacijom okoline i pojačanom psihosocijalnom podrškom.

Iz spoznaja ovog istraživanja proizlazi jasna potreba za dodatnom zaštitom ove ranjive skupine tijekom COVID-19 zdravstvene krize, kako u somatskom, tako i u psihološkom smislu.“

Više informacija o Petom hrvatskom kongresu psihodermatologije s međunarodnim sudjelovanjem na linku: https://www.psychodermatology2021.com/  

 

Print Friendly, PDF & Email