Okrugli stol »Zajedno protiv nasilja na internetu – činimo li dovoljno« održan je 9. prosinca 2020. u organizaciji Doma za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja »Duga – Zagreb« putem Zoom platforme. U sklopu europske kampanje »Responsible Together – 16 dana aktivizma u borbi protiv nasilja u obitelji« Dom »Duga – Zagreb« na ovom je okruglom stolu okupio istaknute hrvatske stručnjake koji se bave ovim područjem. Uvodničari su bili: prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Tomislav Ramljak, dipl. soc. radnik, Centar za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka, Nikolina Grubišić Požar – Voditeljica Odjela mlt delinkvencije, PUZ Služba općeg kriminaliteta i Lucija Lisac, sutkinja, Općinski sud u Velikoj Gorici.
Okrugli stol na temu elektroničkog nasilja i uhođenja, provodi se u okviru godišnje „Responsible Together“ kampanje, inicirane od strane europske mreže organizacija koje provode rad sa počiniteljima obiteljskog nasilja – WWP EN (Work With Perpetrators – European Network). Mreža i ove godine provodi kampanju u zemljama članicama; svaka članica nositeljica je kampanje u svojoj zemlji, uz zajedničke edukativne materijale i ključne poruke kampanje. Link: https://www.work-with-perpetrators.eu/campaign-2020
Ovogodišnje teme kampanje bile su:
Elektroničko nasilje kao kanal uspostave moći i kontrole nad ženama i djecom; novo oružje psihološkog nasilja.
Elektroničko nasilje i nasilje na Internetu među djecom i mladima – Internet je prepun prilika, ne bismo ga se trebali bojati!
Internetsko špijuniranje – Stalkerware – skrivena opasnost na mojem telefonu!
Odgovori nakon pitanja za raspravu na okruglom stolu u organizaciji Doma »Duga – Zagreb«
• Je li aktualni društveni odgovor na probleme elektroničkog nasilja (među odraslima i djecom) razmjeran razini problema?
Prema iskustvu i uvidima Međunarodne kriminalističko-policijske organizacije INTERPOL „..od evidenentiranog seksualnog nasilja putem interneta nad djecom trenutno vidimo samo vrh sante leda…“ . Stručnjaci uvodničari potvrdili su da je ista situacija općenito s internetskim nasiljem i uhođenjem bez obzira na dob žrtava. Ugroženija su djeca zbog naivnosti i pojačane potrebe za dokazivanjem i prihvaćanjem u vršnjačkim skupinama. Uz djecu su u povećanom riziku žene kao žrtve partnera (bivših i sadašnjih) te drugih njima poznatih i nepoznatih počinitelja, o čemu je govorila Nevenka Sudar, savjetnica za medije u Uredu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, čiji Ured zaprima u rastućem broju prijave o internetskom nasilju nad našim sugrađankama (maloljetnim i punoljetnim)
• Radimo li kao društvo dovoljno na preventivi i edukaciji djece i mladih o štetnosti nekontroliranih internetskih aktivnosti? Iz perspektive stručnjaka pojedinih sustava – koji su sljedeći nužni koraci u rješavanju problema internetskog nasilja i uhođenja?
Ne radimo dovoljno na prevenciji i edukaciji djece i mladih ali i svih drugih skupina građana o tome što je internetsko nasilje. Svi možemo biti žrtve ali i počinitelji internetskog nasilja iako to nismo osvijestili.
Svi sudionici okruglog stola slažu se da je nužno postaviti sustavni pristup edukacijama o tome što je to internetsko nasilje, kako sačuvati dokaze i kome ga prijaviti. Edukacije je potrebno prilagoditi i provoditi u skladu sa ciljanom skupinom kojoj su namijenjene:
građani (roditelji, djeca u predškolskim do školskim institucijama; odrasle osobe zainteresirane za organizirane javne edukacije i tribine na ovu temu;),
stručnjaci (koji rade u poslovima pružanja pomoći i zaštite žrtvama; stručnjaci koji rade u predškolskim i školskim ustanovama ili u domovima socijalne skrbi za različite skupine korisnika)
subspecijalisti koji dolaze u doticaj sa žrtvama i počiniteljima nasilja (zaposlenici pri državnom odvjetništvu; suci, policija, stručni radnici u sustavu socijalne skrbi, stručni radnici u zdravstvenom sustavu)
• Koje karike u lancu pomoći žrtvama nasilja na internetu i internetskog uhođenja trebamo ojačati i na koji način?
Potrebno je uvremeniti zakonsku regulativu te snažnije i učestalije obuhvatiti internetsko nasilje kroz prizmu kaznenog postupanja. Potrebno je javnim kampanja podići svijest javnosti o opasnosti internetskog nasilja koje može putovati brzinom „jednog klika“ – prema nemjerljivom broju žrtava i gledatelja tog nasilja. Negativne posljedice epidemijskih razmjera, a gotovo nitko nije izuzet s obzirom na raširenost i upotrebu interneta i pratećih tehnologija.
• Imamo li dobre nacionalne strateške okvire?
Gotovo da nema okvira ili strategija u postupanju protiv internetskog nasilja. Postoje sporadične kampanje. Nažalost, djeluje se po sistemu gašenja požara od slučaja do slučaja gdje se puno rjeđe izdvaja činjenje internetskog nasilja u opisu nasilnog ponašanja. Najčešće se ono uklopi u vidljivije oblike činjenja nasilja: fizičko, ekonomsko, psihičko, seksualno. Djeluje se i pruža psihološka pomoć pri specijaliziranim zdravstvenim ustanovama kao što je Poliklinika za djecu Grada Zagereba. Nažalost, sustavnog djelovanja u Hrvatskoj nema.
• Koje su nam dobre prakse?
Postoje edukacije inicirane od stručnjaka koji rade s djecom i odraslim žrtvama internetskog nasilja i uhođenja. Ipak, to je premalo u odnosu na potrebe epidemijskih razmjera. Postoje malobrojni primjeri iz sudske prakse gdje je sud prepoznao i definirano kazneno djelo te dosudio kaznu sukladno pozitivnim zakonskim propisima.
• Imamo li dovoljno ljudskih stručnih resursa za borbu protiv ovako kompleksnog problema?
Nemamo dovoljno educiranih stručnjaka koji će raditi u ovoj temi. Nužno je oformiti specijalizirane tužitelje i suce za ovakve teme, te ojačati odjele s educiranim cyber policajcima. U ovoj borbi nužno je da snage reda i zakona znaju puno više nego što zna počinitelj internetskog nasilja. A tehnologija napreduje iz mjeseca u mjesec i zbog toga treba imati subspecijalizirane ekipe u svim dijelovima sustava koji su dužni procesuirati nasilnike na internetu.
