Konferencija “Mnoga lica traume – uspostavljanje ravnoteže” održana je na Rogli od 1. do 3. lipnja 2018. uz sudjelovanje psihoterapeuta koji rade s djecom i odraslima. Ravnateljica Poliklinike, prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, održala je pozvano dvosatno predavanje na temu “Trauma i privrženost – ukradeno djetinjstvo” te radionicu na temu „Podrška djeci s traumatskim iskustvima: od oporavka do rasta“.

Kroz predavanje je prikazana teorija privrženosti iz perspektive traume u dječjoj dobi, kao i implikacije teorije privrženosti u psihoterapijskoj podršci i kliničkom radu s djecom koja su doživjela traumatska iskustva. Naglasak predavanja je bio na tome da je zapravo dinamički odnos između intrapersonalnih procesa djeteta i interpersonalnih procesa djeteta i bliskih drugih polazište u definiranju tretmanskih strategija u kontekstu privrženosti.

Također, ravnateljica poliklinike sudjelovala je na okruglom stolu „Terapeut u ravnoteži“ uz dr. Anicu Mikuš Kos, spec. psihijatrije, Maria C. Salvadora, kliničkog psihologa i integrativnog psihoterapeuta te  dr. Romanu Kress, transpersonalnog psihoterapeuta. Na okruglom stolu se razgovaralo o brizi terapeuta o sebi tijekom rada s traumatiziranim klijentima. Ravnateljica Poliklinike naglasila je da osim u smjeru sekundarne traumatizacije, rad s klijentima koji su doživjeli traumatska iskustva može voditi do razvoja sekundarne otpornosti kroz iskreno divljenje djeci koja usprkos svojim teškim i neugodnim iskustvima ipak uspijevaju, preživjeti, živjeti i vjerovati drugima.

Tijekom trajanja kongresa psihoterapeuti su razmjenjivali svoja iskustva i složili se da briga o sebi kao terapeutu zapravo odražava aspekt vlastite stručnosti, ali i kritičnosti te da se ponajviše razvija kroz kontinuirane edukacije i supervizije.

Prilikom pripreme za okrugli stol ravnateljica je zamolila stručnjake Poliklinike da opišu svoja iskustva vezano za rad s traumatiziranom djecom, a u nastavku slijedi nekoliko rečenica:

“Naš je zadatak žrtvama pružiti podršku i osnažiti ih, naučiti nositi se s neugodnim emocijama i prihvatiti proživljeno…, a često upravo od žrtava naučimo što je snaga, upornost, prihvaćanje, preživljavanje i oprost.”

“Meni vezano uz to pada na pamet jedna lijepa misao o tome tko su gubitnici, a tko dobitnici u životu. Ona kaže da gubitnici uvijek računaju s time što će uraditi ako nešto dobiju, a dobitnici su oni koji znaju što će učiniti ako sve izgube. S time u vezi su traumatizirana djeca na neko vrijeme možda izgubila povjerenje, ali nakon prolaska kroz traumu su naučili vjerovati sebi, jako osnažuje kad si kao terapeut dio toga.”

“Takve situacije, takvi odgovori od djeteta koje nije imalo nikakvu šansu – ni gene, ni okolinu, ni sustav na svojoj strani… takvi odgovori iz kojih vidiš da to dijete unatoč svijetu ima kapacitet, potrebu i želju da vjeruje, da bude s nekim, takvi odgovori iz kojih vidiš da još ima “receptor” za ljubav –to razvija moju otpornost.“

 

Print Friendly, PDF & Email