Drugi sastanak našeg Malog odbora održan je u srijedu 31. svibnja 2017. Našli smo se u proširenom sastavu, tako da smo se još bolje zabavljali i došli do kreativnih ideja.
Susret smo započeli upoznavanjem i igranjem popularne igre „Mau Mau“, nakon čega smo se prisjetili o čemu smo razgovarali prošli put. Kroz razgovor smo otvorili temu nasilja među djecom te smo odlučili da ćemo se tome detaljnije posvetiti. Na dnevnom redu bilo je tjelesno nasilje jer je to naše mališane najviše zanimalo.
Što su nas djeca naučila?
Zanimalo nas je kako izgleda tjelesno nasilje među djecom pa su nam članovi Odbora opisivali razne situacije s kojima se susreću, najčešće u školi. Razgovarali smo o tome kako se osjećaju žrtve tjelesnog nasilja i kako im se može pomoći, o čemu se naveliko govori u javnosti. Međutim, čak i mi stručnjaci ponekad ispustimo iz vida djecu počinitelje nasilja. Ona dobiju etiketu „zločeste djece“ i često se kažnjavaju, a propušta se istražiti razloge njihovog ponašanja i pomoći im. Naši mališani nisu učinili tu pogrešku. Posebnu pažnju posvetili smo raspravi o djeci koja čine nasilje u svojoj okolini, a glavne zaključke koje ovdje navodimo možete vidjeti i na slikama:
Zašto jedno dijete tuče drugo?
– naljuti se
– za obranu
– bude tužno, povrijeđeno, bijesno, posramljeno
– pravi se važno
– kukavica je – to nije hrabrost
– roditelji nemaju vremena za njega
– nema prijatelja
– obitelj ga ne voli
– možda ga netko doma tuče
– previše su mu govorili da je zločesto
Djeca su dakle prepoznala da u pozadini nasilnog ponašanja stoje razni neugodni osjećaji, želja za lažnim prikazivanjem, obiteljski problemi, etiketiranje (obilježavanje) djeteta kao zločestog i problemi u socijalnom funkcioniranju. Sve to prepoznaje teorija i praksa te nas je oduševilo koliko članovi malog odbora duboko i smisleno promišljaju o uzrocima nasilnog ponašanja.
Nismo se zaustavili samo na tome, nego smo zajedno promišljali o tome što može pomoći djeci koja se nasilno ponašaju.
Kako možemo pomoći? (počinitelju)
– tako da mu kažemo nešto lijepo
– da kažemo što radi drugoj djeci i kako se ta djeca osjećaju
– da ga pitamo zašto to radi djeci i kako se on/a osjeća
– da se obrati(mo) odrasloj osobi
Članovi Malog Odbora ne vide nasilje kao odgovor na nasilje, nego dapače predlažu empatijski pristup i obraćanje odrasloj osobi od povjerenja. Time je odgovornost nas odraslih još i veća – da ne izigramo povjerenje djece koja nam se obrate, traže nas pomoć i zaštitu. Svako nasilno ponašanje važno je osuditi uvažavajući djecu kao osobe, a uz adekvatne posljedice ponašanja ponuditi podršku i pomoć.
Malo ćemo se odmoriti preko ljeta i vidimo se u rujnu s novim idejama i druženjem!
