Mentalno zdravlje djece uoči početka nove školske godine bila je tema razgovora novinarke N1 televizije Anje Kovačević s kliničkom psihologinjom Poliklinike Ellom Selak Bagarić.

– Apeliramo i na roditelje i na škole i na sve naše kolege da povedemo više račune o tome kako su nam djeca, pogotovo sada na početku školske godine. U velikom probiru na poteškoće mentalnog zdravlja kojeg smo proveli na 22000 učenika osnovnih i srednjih škola Zagreba u veljači i ožujku 2021., među ostalim poteškoćama koje djeca imaju, dobili smo rezultat da 70 % djece ima strah od neuspjeha. Uz teškoće koncentracije koje na našem uzorku iskazuje 50% djece,to je nešto što ukazuje da ćemo morati pronaći neke druge pristupe i pomoći djeci u tome da uspješno uče, pokazati im da su nam bitni oni, a ne samo njihove ocjene – rekla je Ella Selak Bagarić.

Ovo traje već više od dvije godine, kako djeci možemo pomoći?, pitala je novinarka.

– Odlično je da roditelji prepoznaju poteškoće kod djece i da znaju gdje se obratiti. Mi smo u Poliklinici na raspolaganju, kao i stručne službe u školama, i za savjete i za u osiguravanje dodatne pomoći i podrške za djecu, ako je potrebna. Ovo pandemija je je period koji jako puno traje. Djeci je teško nositi se sa svim promjenama, sa svim izazovima s kojima su suočeni: online školovanje, možda je neko dijete koje je njihov prijatelj u samoizolaciji, strah od toga hoće li se sami razboljeti, strah od toga hoće li njihovi roditelji biti dobro. Mi znamo da su i roditelji pod stresom. Vode računa i o sigurnosti svojih poslova, o egzistenciji. Djeca nas odrasle vide, djeca nas odrasle čuju. Dakle, jako je puno varijabli koje utječu na to kako su djeca. Ono što uvijek pomaže kada su u pitanju neke situacije koje izazivaju stres, je voditi računa o strukturi. Dakle, treba nekako pomoći djeci da imaju organiziran dan, da nisu usredotočena samo na učenje. Vodite računa o tome da se djeca igraju, da imaju slobodno vrijeme, da provode vrijeme sa svojim vršnjacima bez obzira kakve će mjere biti. Ako to neće moći biti moguće uživo, onda barem organizirajte da se djeca online čuju i igraju, da nekako ostanu u kontaktu sa svojim obiteljima i sa značajnim odraslima iz njihovog života. Treba živjeti dan po dan, pokušati naći nešto što nas veseli, nešto što nam daje smisao u svemu ovome. Djeca nas odrasle gledaju. Važno da smo mi svi dobro – poručila je psihologinja Poliklinike.

Koliko dugo se čeka na pregled odnosno na razgovor s psihologom?

– Kod nas se doista dugo čeka i to je već dugi niz godina problem sa hrvatskim zdravstvom, sa stručnjacima mentalnog zdravlja. To nema veze sa pandemijom, jer imali smo probleme s dugim čekanjem na preglede i tretmane i prije ovog perioda. Nadam se da ćemo sada kada svi vidimo koliko nam je mentalno zdravlje bitno poraditi na tome da postoji više mjesta na kojima roditelji i djeca mogu dobiti pomoć.

Postoji li još uvijek stigma oko odlaska psihologu?

– Čini mi se da je stigme sve manje. Voditi računa o svojem mentalnom zdravlju jednako je kao što vodimo računa o svim drugim simptomima koje možemo imati. Mislim da odlazak psihologu lakše padne djeci nego roditeljima. Roditelji se nakad osjećaju krivima, osjećaju sram, misle da su oni nešto loše napravili, i nama psiholozima je obično prvi korak nekako ukazati roditeljima da oni daju sve što mogu u ovom trenu i da im doista nije lako. Danas imati dijete i pomiriti sve izazove koje imamo – i naše prilagodbe, i naše gubitke, doista je težak posao. Tako da se mi trudimo imati razumijevanja za roditelje, podržati ih, organiziramo online radionice za roditelje, dakle sve ono što možemo nekako da ljudima pružimo pomoć prije nego što dođe do nekakvih ozbiljnih poteškoća.

Izvor: N1 / https://hr.n1info.com/

Print Friendly, PDF & Email