“Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba pripremila je infografike sa savjetima kako se suočiti s traumatskim iskustvom potresa, kako bi pomogli roditeljima, mladima i svima koje je jučer u Zagrebu zadesio potres i dodatno opteretio svakodnevicu koju već provodimo u posebnim okolnostima socijalne izolacije i ograničenja zbog suzbijanja pandemije koronavirusa”, piše novinarka Tajana Tretnjak za portal Miss7Mama/24sata.hr. O tome kako pomoći djeci da prevladaju traumatsko iskustvo potresa razgovarale je s psihologinjom Poliklinike Mijom Roje Đapić:
“Magistra psihologije Mia Roje Đapić objasnila nam je da situacija u kojoj smo se našli nije “samo” stresna, nego je traumatska. “Traumatski događaji oni su koji su izvan uobičajenog ljudskog iskustva, koji predstavljaju prijetnju životu, zdravlju, sigurnosti i integritetu, nama osobno, nama bliskim ljudima ili drugima u našem okruženju s kojima se možemo poistovjetiti. Uslijed takvog traumatskog iskustva može se razviti psihološka kriza kao stanje preplavljenosti u kojem nam naši uobičajeni načini suočavanja više nisu funkcionalni i primjenjivi. Kako odraslima, sve opisano može se dogoditi djeci i mladima, i to je nešto od čega ih ne možemo u potpunosti zaštititi”, rekla je psihologinja te napomenula da je važno da su roditelji iskreni prema djeci oko osnovnih informacija toga što se dogodilo, da ne uljepšavaju ni ne umanjuju (npr. Idemo kod strica na nekoliko tjedana da ga posjetimo, a ne zato što nam je potres srušio stan).”
“Djeca osjećaju da se nešto događa, čitaju vaše emocije s lica, načuju vijesti i iskustva drugih ljudi. Nužno je da vjeruju roditeljima, a ne da se pitaju što je istina, da dobivaju dvostruke poruke i time osjećaju još veću nesigurnost”, objašnjava te ističe da djecu naravno ne treba preplaviti silnim informacijama koje nisu razvojno primjerene, dodavati na bombastičnosti informacija i podizanju panike. Dakle, informirajte ih njima prilagođenim rječnikom, kratko, jasno i konkretno.
Djecu ne možemo zaštititi od svojih emocija jer ih ona vide
Psihologinju smo pitali i koje emocije sada možemo pokazati pred djecom, jer ovo je događaj koji i u odraslima budi misli i emocije koje vjerojatno većina do sad nije još iskusila. “Djecu ne možemo zaštititi od svojih emocija jer ih ona vide. Više od 80 posto komunikacije je neverbalno, dakle ne ono što kažemo, nego kako izgledamo, kakav nam je ton glasa, govor tijela… Ako smo zabrinuti, možemo to reći djetetu; ako nam se plače, smijemo plakati. I mi smo ljudi od krvi i mesa, time što ste roditelji, niste postali Supermani. Na taj način dajemo i djetetu “dozvolu” za izražavanje svojih emocija, dajemo mu primjer da nije sramota biti tužan ili prestrašen, kao i primjer načina kako se s tim neugodnim emocijama može nositi”, savjetuje te ističe da je kod izražavanja emocija pred djetetom važno samo jedno – ne preplaviti dijete na način da ono osjeća da treba brinuti o odraslima.
Primjerice, možemo reći: “Da, plačem jer sam tužna. Malo ću se isplakati pa ću se osjećati bolje. I ovo će proći, bit ćemo svi dobro. Kako si ti?”. “Sve emocije koje vam se aktualno javljaju – normalne su. Nemojte psihijatrizirati sebe ni druge, posebno djecu. Radi se o normalnim reakcijama na nenormalne životne okolnosti – svi se možemo složiti da su nam aktualne okolnosti zaista van svake normale”, kaže i dodaje da će nekima biti kao da se ništa nije dogodilo, neki će imati napadaje panike, teškoće sa spavanjem, neki će biti ljuti, tužni, razdražljivi, plačljivi, neka djeca tražit će samoću, neka će se početi ponašati regresivno, npr. tražiti da opet spavaju s roditeljima u krevetu, sisat će palac… Ali sve to je u redu. “Budite nježni prema sebi, jedni prema drugima, pravovremeno se informirajte iz pouzdanih izvora, a ne po cijeli dan na društvenim mrežama. Pokušajte vratiti uobičajene aktivnosti i rutine koliko je to moguće. Pokušajte to omogućiti i djetetu. Jedite, pijte, budite na toplom – ako i samo to uspijete za danas, ide vam odlično. Ako vam je previše ili ste zabrinuti za mentalno zdravlje, nazovite besplatne telefone za psihološku pomoć – povjerljivo, besplatno, 24 sata dnevno. To što vam je teško i kaotično, kriterij je normalnosti. Ovo će proći”, zaključuje.
