»Mentalno zdravlje djece i mladih: izazovi i perspektive« naziv je predavanja kojeg je doc. prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić, subspecijalistica dječje i adolescentne psihijatrije održala na međunarodnom stručnom skupu “Povezani za dobrobit djece: Multidisciplinarni pristup u dijagnostici i tretmanu traume u djetinjstvu u obiteljskom okruženju” u organizaciji Poliklinike i Grada Zagreba 9. listopada 2020., povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja.
Što je to mentalno zdravlje?
Svjetska zdravstvena organizacija, 2001. je definirala mentalno zdravlje kao »stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresom, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi zajednici«. Dio je općeg zdravlja i ne odnosi se samo na odsustvo bolesti.
Dobra vijest je da većina djece i mladih svoje djetinjstvo i mladost provodi tako da je to za njih razdoblje bezbrižnosti i radosti. Međutim, ne provode sva djeca taj period djetinjstva na bezbrižan i radostan način.
Problem 20/20 na razini svijeta
Svjetska zdravstvena organizacija već niz godina upozorava na epidemiološke podatke kod mentalnih poremećaja kod djece i mladih, i tu se govori o problemu 20/20. Naime,svako peto dijete odnosno 20% djece prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije ima neki mentalni poremećaj. A onda svega 20%, tek svako peto dijete od onih koji imaju neki problem mentalnog zdravlja, dobiva neku adekvatnu stručnu pomoć.
Svakako je jedan razlog u stigmi, a jedan razlog je nedostatak rane detekcije. Još uvijek viđamo da se problemi mentalnog zdravlja kasno detektiraju.
Hrvatska: U 6. razredu 19.2% djece imalo srednji ili visok rizik za razvoj mentalnog poremećaja, 12% ima simptome depresije
Svjetski podaci nisu negdje tamo daleko od nas. Rezultati pilot projekta u vrtićima i školama Grada Zagreba iz 2016. godine to potkrepljuju.
Prema procjeni samih roditelja 11% djece u dobi od 5 godina u vrtićima imalo je graničan ili visoki rizik za mentalni poremećaj. Dakle, mi pomoću upitnika ne možemo postaviti dijagnozu, ali možemo detektirati određeni rizik. Za djecu dobi od 12 godina, to je bilo drugo polugodište 6 razreda, 19.3% djece je imalo srednji ili visoki rizik za razvoj mentalnog poremećaja, prema procjeni njihovih roditelja.
Rezultati probira za depresiju u ranoj adolescenciji, kod iste djece u dobi od 12 godina, pokazali su da 11,8% djece ima depresivne simptome (5% granične i 7% klinički značajne). U literaturi se dosta dugo govorilo da je u adolescenciji (između 12 i 18 godine života) prevalencija depresije od 4 do 8 posto. Neka novija literatura govori o 10%. Mi ovdje imamo podatak o gotovo 12%.
I granični razultat koje smo detektirali kod njih 7% je važan, jer ako se djetetu ne pruži skrb, ono će sasvim sigurno prijeći do klinički značajne depresije.
Biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja
Kada se govori o mentalnom zdravlju, postoje različiti teorijski pristupi i koncepti. Najobuhvatniji je biopsihosocijalni model mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja Svjetske zdravstvene organizacije, koji je aktualan posljednjih nekoliko desetljeća i koji nam govori da je etiologija mentalnog zdravlja i mentalnih poremećaja multifaktoralna: znači nemamo jedan uzrok i jednu posljedicu, već interakcija različitih uzroka dovodi do problema mentalnog zdravlja. Pri tome su nam važni biološki, psihološki i socijalni čimbenici.
Biološki čimbenici: genetska vulnerabilnost, temperament, IQ, tjelesno zdravlje, utjecaj ljekova
Psihološki čimbenici: samopoštovanje, strategije suočavanja, socijalne vještine, vještine komunikacije, vještine rješavanja problema
Socijalni čimbenici: obiteljski odnosi, iskustvo traume, vršnjački odnosi, stresni životni događaji, radna i školska sredina
Na biološke čimbenike možemo malo djelovati, nešto malo ljekovima, ali još uvijek nemamo instrumentarij koji bismo mogli bitnije djelovati.
U 21. stoljeću kada možemo premještati planine, kako se zna reći, još uvijek nam navedeni socijalni čimbenici prominiraju i promaknu nam prilično dugo iako su prisutni.
Psihološki čimbenici zapravo nastaju upravo u sredini,dakle, ne nastaju sami po sebi, nego se razvijaju u sredini u kojoj dijete živi, najčešće, tako da zapravo i za ove psihološke čimbenike možemo reći da su vezani za okolinu u kojoj živi dijete.
Etiologija mentalnih poremećaja (multifaktorska)
Dijete
Rizični čimbenici:težak temperament, nisko samopoštovanje, negativan kognitivni stil
Protektivni čimbenici: blagi temperament, dobre emocionalne i socijalne vještine, zreli mehanizmi suočavanja
Obitelj
Rizični čimbenici: obiteljska disharmonija, nestabilnost ili raspad, nekonzistentni ili neadekvatni roditeljski postupci, tjelesna bolest, mentalni poremećaj ili ovisnost roditelja
Protektivni čimbenici: obiteljska harmonija i stabilnost, podržavajuće roditeljstvo, jake obiteljske vrijednosti
Škola
Rizični čimbenici: odbacivanje vršnjaka, školski neuspjeh, slaba povezanost sa školom, teškoće u prilagodbi na promjene u školovanju
Protektivni čimbenici: pozitivna školska klima koja potiče pripadnost i povezanost
Životni događaji
Rizični čimbenici: emocionalna trauma, smrt člana obitelji ili bliske osobe
Protektivni čimbenici: uključenost angažiranih odraslih osoba, podrška tijekom značajnih trenutaka
Socijalno okruženje
Rizični čimbenici: diskriminacija, izolacija, socioekonomski problemi, nedostupnost službi
Protektivni čimbenici: sudjelovanje u socijalnoj mreži, ekonomska sigurnost, jak kulturni identitet i ponos, dostupnost službi
U kategoriji koja se odnosi na obitelj – obiteljska sredina u kojoj život nastaje i u kojoj se dijete razvija je izuzetno bitna.
Potrebno je puno i vremena i energije, pažnje i ljubavi, svega što uključuje odgoj, kako bi se novorođeno dijete dovelo do odrasle dobi, do svega što uključuje zdravu i produktivnu osobu, člana našeg društva.
Privrženost je mehanizam za održavanje veze između roditelja i potomaka dok potomak ne postigne sposobnost za samostalnost. Kao što je Bowlby istaknuo, potreba za privrženošću i sigurnošću je važnija od primarnih potreba za hranom i zaštitom. Dijete od početka nije sposobno samostalno se kretati niti brinuti za sebe, ni u jednom aspektu, međutim, ono za što su djeca od rođenja sposobna, to su socijalni odnosi. Upravo ti socijalni odnosi od primarnog skrbnika i od drugih bliskih osoba važni za razvoj djeteta, jer na temelju njih dijete razvija, kao što je Bowlby rekao, unutrašnje radne modele. Na temelju njih onda dijete uspostavlja i ostale odnose u svojem životu. Važan je odnos privrženosti ne samo sa jednim roditeljem ili skrbnikom, nego je važno da dijete uspostavlja odnos privrženosti i sa članovima obitelji. Ono što nam literatura govori je da je za dijete bitno da ima više figura sigurne privrženosti, sa više osoba, a najoptimalniji je broj 3.
Roditeljstvo je doista jedna avantura koja može biti ispunjena brojnim lijepim trenucima, ali danas u suvremenom svijetu i sa brojnim izazovima za roditelje. Ovdje treba spomenuti i one druge okolnosti koje se događaju u obiteljskom okruženju, a koje mi svakodnevno viđamo u našim ambulantama.
Iako smo postigli napredak u 21. stoljeću, još uvijek nam se događaju situacije fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja djece, a posebno izazovno područje za nas stručnjake koji se bavimo s djecom su situacije separacije roditelja praćene visokim konfliktom.
Da bismo donijeli nabolje odluke za dijete, najprije trebamo detektirati gdje je problem. U tom postupku mi procjenjujemo ne samo dijete, nego i roditelje i obitelj te okruženje (vrtić, škola, vršnjaci i zajednica).
Djeca zaslužuju imati pozitivna iskustva u životu, zaslužuju živjeti ispunjen i produktivan život, zaslužuju da njihovo odrastanje bude obilježeno i praćeno mentalnim zdravljem, a ne razvojem mentalnih poremećaja. To je nemoguće bez okolnog društva, tako da je zapravo obaveza društva u cjelini omogućiti im to uz adekvatnu skrb o djeci, ali i o njihovim roditeljima i obiteljima.
Danas se na mentalno zdravlje gleda kao na bogatstvo naroda. Ono što nas Svjetska zdravstvena organizacija podsjeća je da će veće ulaganje omogućiti veću dostupnost pomoći, a ulaganje u mentalno zdravlje je investicija koja se isplati, s obzirom da su dijagnostički i terapijski postupci u zaštiti mentalnog zdravlja učinkoviti i dokazani.
Zaključno
Za zaštitu mentalnog zdravlja djece i adolescenata potrebno je rano prepoznavanje i rane intervencije. Sve suvremene smjernice nas pozivaju na holistički pristup: U genezi poremećaja uzimaju se u obzir biološki, psihološki i socijalni čimbenici, dijagnostika uz multidisciplinarni pristup, liječenje uz multimodalni pristup s različitim terapijskim pristupima, a u rehabilitaciji multidisciplinarni pristup (škola, CZSS, zajednica).
POGLEDAJTE VIDEO PREDAVANJA “MENTALNO ZDRAVLJE DJECE I MLADIH”:
