Međunarodno recenzirano kratko priopćenje o rezultatima istraživanja „Utjecaj stresa i strategija suočavanja na životno zadovoljstvo na nacionalnom uzorku adolescenata: Pristup modeliranjem strukturnog ujednačavanja“ (engl. The impact of stress and coping strategies on life satisfaction in a national sample of adolescents: A structural equation modelling approach) u kojem je koautorica ravnateljica Poliklinike doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr. med., spec. ped., subspec. dječje neurologije objavljeno je u znanstvenom časopisu „Stress & Health“ (hrv. „Stres & Zdravlje“), 37 (2021), 5: 1026-1034.
Tekst objavljenog rada možete preuzeti na linku (PDF) ovdje: The impact of stress and coping strategies on life satisfaction in a national sample of adolescents: A structural equation modelling approach
Autori su dr. sc. Goran Milas s Instituta za društvene znanosti „Ivo Pilar“ u Zagrebu, dr. sc. Irena Martinović Klarić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, dr. sc. Ana Malnar s Instituta za migracije i narodnost u Zagrebu, doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i s Hrvatskog katoličkog fakulteta u Zagrebu, doc. dr. sc. Daniela Šupe-Domić s Odsjeka za medicinsku laboratorijsku dijagnostiku Sveučilišnog bolničkog centra Split i Odsjeka za zdravstvene studije Sveučilišta u Splitu i dr. sc. Georg M. Slavich iz Centra za psihoneuroimunologiju i s Odsjeka psihijatrije i bihevioralnih znanosti Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles.
Istraživanje su financirali Hrvatska zaklada za znanost, Nacionalni instutut za mentalno zdravlje iz SAD-a, Zaklada za istraživanje mozga i ponašanja iz SAD-a, te Društvo u znanosti – Branco Weiss.
Sažetak:
Iako je stres značajan prediktor zadovoljstva životom, psihosocijalni mehanizmi koji leže u temeljima ove povezanosti ostaju nejasne. Kako bismo istražili moguće korelacije i učinke strategija suočavanja, proveli smo istraživanje koje je obuhvatilo varijable razine životnog stresa kod mladih, sklonost uključivanju u tri različita stila suočavanja (npr., aktivno i pasivno suočavanje sa stresom, te povlačenje) sa životnim zadovoljstvom u probabilističkom, dvostupanjskom uzorku slojevitog klastera od 1830 maturanata (986 djevojaka, raspon dobi: 17 do 22 godine) iz 26 škola u četiri najveća grada u Hrvatskoj i njihovoj okolici.
U istraživanju smo koristili korelacijsku analizu i modeliranje strukturalne jednadžbe za testiranje hipoteze da suočavanje posreduje u odnosu između stresa i životnog zadovoljstva. Testirani model bio je marginalno prihvatljiv: χ2 = 1613,85, df = 177, p < 0,001, GFI = 0,92, usporedni indeks uklapanja = 0,91, Tucker-Lewisov indeks = 0,89, srednja kvadratna pogreška aproksimacije = 0,067 (90% CI = 0,064 do 0,070), standardizirani srednji kvadratni rezidual = 0,056.
Prema postavljenoj hipotezi, stres izravno utječe na osjećaj zadovoljstva (βc’ = −0,22, p < 0,01), ali i neizravno (βab = −0,05, p < 0,01) utječući na pasivizaciju i izbjegavajuća ponašanja u skupini mladih, kao što su nesuočavanje sa problemima, negiranje, osjećaj ljutnje, te konzumiranje alkohola ili droga. Udio ukupnog učinka posredovanog povlačenjem i pasiviziranjem iznosio je 19,4%. Nasuprot tome, ni aktivno ni unutarnje suočavanje nisu bili značajno posredno povezani. Na temelju ovih rezultata zaključujemo da bi preventivni i edukativni programi za jačanje mentalnog zdravlja mladih mogli imati učinak na smanjenje razine stresa u populaciji adolescenata i mladih, te osnaživanje njihovog korištenja aktivnih pristupa u strategiji suočavanja sa stresom.
Ključne riječi: suočavanje, razvoj, životni stres, mentalno zdravlje, prevencija, otpornost, rizik
