Konferencija za novinare povodom Međunarodnog dana obitelji i uloge Poliklinike u podršci djeci i obitelji
U povodu Međunarodnog dana obitelji u Poliklinici je 15. svibnja 2019. održana konferencija za novinare na temu „Uloga Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u podršci djeci i obitelji“. O rezultatima i načinu rada Poliklinike govorili su gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, predsjednica odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu dr. sc. Lana Petö Kujundžić te predstavnica Roditeljskog odbora Poliklinike Berislava Picek. Konferenciju je moderirala psihologinja Poliklinike Mia Roje Đapić.
Novinarima se prvo obratila ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander iznijevši podatke o radu Poliklinike u proteklih 16 i pol godina od osnutka:
“Zahvaljujem gradonačelniku i medijima ne samo što su danas ovdje, nego i za svih 16 godina našeg postojanja tijekom kojih ste nas pratili. Često znam reći, i stojim iza toga, da su nama mediji partneri u zaštiti naše djece.
U proteklih 16 godina gotovo 18 tisuća djece i njihovih obitelji u našoj Poliklinici je našlo svoje sigurno mjesto, prošli su obradu i tretman. Uz podršku Grada Zagreba kao osnivača počeli smo kao specijalizirana ustanova za zlostavljanu, zanemarenu i traumatiziranu djecu u vrijeme kada ta djeca nisu imala svoje mjesto na kojemu mogu dobiti punu podršku i zaštitu. Ono što smo se prije 16 godina gradonačelnik i ja pitali je što djeca trebaju od nas u sustavu, a ne što svi mi sustavi trebamo od djece. Dakle djeca trebaju na jednom mjestu podršku i pomoć, a ne da hodaju od jedne do druge ustanove. Naša ustanova pokrenuta s ciljem da djeca na jednom mjestu dobiju pomoć od različitih stručnjaka.
Zbog povećanih potreba za zaštitom mentalnog zdravlja djece i mladih danas otvaramo vrata svoj djeci, mladima i njihovim obiteljima koje imaju i neke druge teškoće, druga pitanja, druge dileme, dakle za svu djecu sa razvojnim i svakodnevnim pitanjima i teškoćama. Ono što bih htjela naglasiti je da gotovo 50% naših pacijenata, naše djece dolazi s područja izvan Grada Zagreba, iako smo Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, naprosto zato jer drugi gradovi nemaju ovakvu ustanovu.
Prvih godina našeg rada godišnje smo imali po 900 do 1000 djece u obradi, međutim prošle smo godine imali preko 1500 djece u obradi, uz više od 500 djece u tretmanu iz prijašnjih godina.
Prošle smo godine za našu djecu otvorili i dnevnu bolnicu i uveli u rad terapijske psiće koje koristimo i u dijagnostici i u tretmanu, kao i u forenzici. Kontinuiramo se educiramo, superviziramo i uvodimo inovacije, kako bi naša djeca imala najviši standard zdravstvene zaštite.
Ključne riječi u zaštiti naše djece i podršci obiteljima su multidisciplinarnost i intersektorska suradnja. U stalnoj smo suradnji sa sustavom odgoja i obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa.
Ono po čemu smo prepoznatljivi u svijetu je da smo jedina zdravstvena ustnova u Europi koja nudi usluge ispitivanja djece za potrebe suda, kao važan segment pravosuđa prilagođenog djeci. Naime, u skandinavskim zemljama postoje dječje kuće gdje se djeca ispituju za sud, ali one su puno manje, ne pružaju ovako sveobuhvatnu zaštitu i u sustavu su pravosuđa. Barem jednom tjedno u prostoru Poliklinike ispitujemo djecu žrtve i svjedoke prekršajnih djela, djecu žrtve i svjedoke obiteljskog nasilja. Prošle godine u Poliklinici smo imali 300 djece koja su žrtve ili svjedoci obiteljskog nasilja.
Jedan od važnih ciljeva Poliklinike je educirati širu javnost, dakle podizati javnu svijest o zaštiti mentalnog zdravlja djece: izdajemo priručnike za stručnjake, djecu i obitelji.
Nakon što smo 2008. godine dobili nagradu od strane međunarodnog udruženja za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanje djece za najbolji multidisciplinarni tim, od 2010. smo prepoznati od strane Vijeća Europe kao primjer dobre prakse u zaštiti djece. I zaista, barem dvije-tri studijske posjete imamo mjesečno od strane stručnjaka iz mnogih europskih zemalja koje žele prenijeti takve primjere dobre prakse u svoje zemlje.
Nastavnici i suradnici smo na 13 diplomskih i 10 poslijediplomskih i doktorskih studija.
Publicirali smo više stotina znanstvenih i stručnih radova i aktivno sudjelovali na više stotina domaćih i međunarodnih konferencija. Partneri smo i eksperti u najvećim europskim projektima koji se odnose na zaštitu djece u Europi. Posebno bih željela naglasiti da smo u skladu s najvišim standardima zaštite djece osnovali Roditeljski odbor te odbore djece i mladih koji služe kao savjetodavna tijela nama stručnjacima.
Danas kad slavimo dan obitelji prilika je da se prisjetimo da nam djeca trebaju biti u fokusu, da mi stručnjaci, ali i svi ostali građani, imamo zakonsku i moralnu dužnost štititi djecu i biti glas djece, posebno one koja pate. Ponekad to nije lako, ponekad se izlažemo kritikama, pritiscima, dodatnim obvezama koje nosi suradnja s drugim institucijama sustava, ali naša misija i duboko uvjerenje je da svako dijete, ne samo ono koje uđe u našu ustanovu, zaslužuje da svi zajedno damo najbolje od sebe, kako bi i to dijete moglo postati najbolja verzija sebe, kako bi to dijete moglo postati sretan, zadovoljan i kompetentan član društva. ”
Predsjednica Odjela za mladež Županijskog suda u Zagrebu, dr. sc. Lanu Petö Kujundžić govorila je o suradnji Poliklinike i suda, odnosno o važnosti intersektorske suradnje općenito:
“U dnevnom načinu našeg rada kada radimo ovdje multidisciplinarno, ja se ovdje osjećam prvenstveno kao pravnik i kao dugogodišnji sudac za mladež, no često učim i moram učiti od mojih psihologa, psihijatara, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga… koji mi svaki dan govore što od mogućnosti imamo u tretmanskom radu da djelujemo na djecu, da nam ona budu, rekla bih, prihvatljiva, nažalost u onom kapitalističkom smislu: da li ćemo ih dobiti kao odrasle osobe koje će biti zapošljive, zdrave i na koje nećemo morati trošiti zdravstvene i druge resurse koje imamo u zemlji.
Kao sudac se zahvaljujem Poliklinici. Mislim da smo prvi pokušaj kad smo krenuli s forenzičnim intervjuom napravili 2000. godine. U forenzičkom intervjuu je dijete koje je bilo oštećeno, koje je bilo zlostavljano, koje je bilo žrtva u kaznenom postupku – to dijete je moglo u zasebnom prostoru sa posebno educiranim stručnjakom razgovarati bez da vidi svog počinitelja. Taj početak je kretao vrlo lagano. Svi smo bili malo začuđeni hoće li to ići naprijed. I mislim da je Poliklinika pokazala kako to možemo raditi izvan sudskog prostora koji nije prilagođen za rad sa djecom i gdje se djeca osjećaju strašno. Kad dođu s mamom na moj Županijski sud misle: „Ja sam kriv/kriva što se to nešto dogodilo. Mene vode tu gdje vode i druge stričeke i tete koji imaju nekakve okove na rukama.“ Jedno dijete od pete do desete godine naravno da ne možete posve razuvjeriti: „To je prostor u kojem ćeš se ti osjećati dobro pa nam sad ispričaj kako se tebi nešto desilo loše.“ Bez Poliklinike i ovih stručnih osoba koje znaju forenzički intervju mi nećemo dobiti onu istinu o tome gdje možemo pomoći djetetu i pronaći koji su uzroci da se dijete, recimo, loše ponaša. Često je maloljetnička delinkvencija u stvari ona žrtva koju nismo prepoznali u njegovoj ranoj životnoj dobi i gdje nismo primijenili sve što smo mogli.”
Berislava Picek, kao predstavnica Roditeljskog odbora Poliklinike je upozorila roditelje na važnost praćenja mentalnog zdravlja djeteta:
” Ono što kao roditelji najčešće radimo je da smo jako brižni oko fizičkog zdravlja djeteta. Ako nam dijete ima temperaturu odmah ćemo odjuriti liječniku, oko fizičkog zdravlja djeteta brinemo jako. Nažalost, oko mentalnog zdravlja ćemo pokušati zažmiriti i čekati da se neke stvari same riješe. Nažalost, neće. Ja bih kao roditelj voljela pozvati sve roditelje da osluškuju svoju djecu i kad ne govore, da gledaju njihovo ponašanje, da promatraju tu njihovu neverbalnu komunikaciju koja govori puno i da nemaju straha ako primijete da postoje problemi s kojima se oni kao roditelji ne mogu nositi. To nije strašno. Dobro je na vrijeme prepoznati što treba prepoznati i dobro je na vrijeme doći gdje treba doći. Puno je lakše to rješavati na početku, nego pustiti da stvari odu predaleko. U Roditeljskom odboru su i mame i tate, i htjela bih reći da je roditeljstvo podjednako važno u te dvije uloge. I da smo jako ponosne na naše tate u roditeljskom odboru, koji su kreativni, koji su konkretni i puni ideja. I svakako bih voljela pozvati roditelje da ako imaju neku sugestiju, ideju, neki problem ili bilo što, da se obrate nama, roditeljskom odboru, da mi budemo neka ruka koja će u ime njih pokušati nešto pomoći u Poliklinici na dobrobit naše djece.”
Gradonačelnik Milan Bandić prisjetio se vremena kada je stvarana Poliklinika, i pohvalio Polikliniku koja “doprinosi Europi na zagrebački odnosno hrvatski način”:
“Uskoro će biti19 godina otkako smo preuzeli kormilo odgovornosti za Grad Zagreb, a 17 godina je otkako je inicijativa za osnivanje Poliklinike krenula od mene i od Gordane Buljan Flander. Uskoro idemo na Europske izbore. Ja vidim Hrvatsku koja radi kao Zagreb, a dokaz da je to moguće je i ova Poliklinika koja doprinosi Europi na zagrebački, odnosno hrvatski način. To je sukus mog viđenja Hrvatske u Europi. Hrvatske koja gradi i radi na zagrebački način i time doprinosi Evropi na hrvatski način. Hvala na dvije temeljne stvari koje određuju ovu Polikliniku – to su edukacija i adekvatno informiranje. U toj sinergiji edukacije i informiranja vraćam se na preveniranje. I da umjesto onih 900 djece godišnje prije 7-8 godina nemamo danas 1500 nego 400 ili 500 slučajeva, gdje možemo rano intervenirati i liječiti posljedice. Bio bih najsretniji da je to tako. Međutim živimo u takvom vremenu gdje će Poliklinika, nažalost, imati sve više i više posla. ”
Na kraju novinske konferencije, ravnateljica je odgovorila na pitanje kako objašnjava toliki porast djece koja dolaze u Polikliniku:
“Jedan od razloga je taj što smo mi proširili svoju djelatnost i na djecu koja nisu zlostavljana i zanemarivana ili u riziku za zlostavljanje i zanemarivanje. Ali mi imamo u prosjeku 100 djece godišnje koja su seksualno zlostavljana. Prošle godine smo imali 300 djece koje su žrtve obiteljskog nasilja.
Nadalje, jedan je od čimbenika i što se sve manje roditelja stigne baviti djecom. Neki dan sam pročitala jedan rad gdje piše da roditelji provedu s djecom 8 minuta dnevno. Dakle, zaista roditelji ne stignu u to malo vremena koliko se bave djecom niti zaštiti ih niti odgajati niti raditi na prevenciji nasilničkog ponašanja.
Drugi problem je što su djeca izložena ne samo odgojnom utjecaju svojih roditelja nego i raznim medijskim utjecajima, i utjecaju video igara, gdje im nudimo nasilne heroje, gdje što si nasilniji to si popularniji. Tako da zapravo djeca dobivaju pogrešne poruke i pogrešne vrijednosti.
Još jedan od razloga je što ipak više govorimo o nasilju – recimo kad je riječ o seksualnom zlostavljanju dijete će prije reći jer sada ima gdje reći. Ima Hrabri telefon, SOS liniju, Polikliniku… Dakle, nije nasilje toliko u porastu koliko više o tome govore pa se djeca više otvaraju.
Naposlijetku, jedan veliki, veliki uzrok je što postoji još jedna nova platforma za nasilje među djecom, a to je digitalni svijet današnje djece gdje je zapravo velika mogućnost cyberbullyinga i nasilja putem interneta i mi imamo sve više takve djece. Sada radimo jedno istraživanje koliko djeca šalju svoje seksualizirane fotografije i videe jedni drugima i koliko poslije budu ucjenjivana s tim fotografijama i videima. To je jako u porastu. Novi mediji pružaju nove mogućnosti za traumatizaciju djece.”
Konferencija je bila popraćena u brojnim medijima, čije tekstualne i video priloge možete pogledati na sljedećim linkovima:
Zagreb.hr
https://www.zagreb.hr/uloga-poliklinike-za-zastitu-djece-i-mladih-grada-/142638
Index.hr
ttps://www.index.hr/clanak.aspx?id=2085821
Glas Istre
Radio Sljeme
N1 Televizija
Radio 101
http://radio101.hr/medunarodni-dan-obitelji-u-poliklinici-za-zastitu-djece-i-mladih-grada-zagreba/
Vijesti HRT
HRT: Dobar dan, Hrvatska
HRT – Studio 4
