Patrik Žagar, predstavnik Odbora mladih Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, sudionicima međunarodnog stručnog skupa “Povezani za dobrobit djece: Multidisciplinarni pristup u dijagnostici i tretmanu traume u djetinjstvu u obiteljskom okruženju“ u organizaciji Poliklinike i Grada Zagreba govorio je kako odrasli trebaju djecu i mlade više pitati što osjećaju i kako im mogu pomoći. Istaknuo je da se nada da će ovaj skup doprinijeti tome da među mladima nema propuštenih prilika za pomoći u situacijama kada im je ona nužna i potreba. Donosimo njegovo izlaganje u cjelosti:
»Odbor mladih je mjesto gdje raspravljamo o problemima koji muče mlade, o stvarima koje odrastanje ponekad čine težim. Ono što Odbor mladih čini posebnim je to što možemo govoriti u ime naših vršnjaka koji se suočavaju s problemima, kako bi odrasli koji donose odluke mogli učiniti da mladi budu sretniji i sigurniji.
Kada se donose odluke koje se tiču djece i mladih, mnogo se razgovara o nama, ali se vrlo rijetko razgovara sa nama. Odrasli imaju znanje i iskustvo koje je mladima potrebno da ostvarimo ono što želimo, s druge strane mi razumijemo kako je odrastati u današnjem svijetu i znamo s kojim se izazovima mladi susreću.
Kada govorimo o mentalnom zdravlju mladih, smatramo da je najvažnije rano prepoznati problem za što je definitivno potrebno više razgovora o poteškoćama s kojima se mladi susreću. S obzirom na to koliko sati tjedno mladi provode u školi, škole su idealno mjesto za prepoznavanje potreba za podršku mentalnom zdravlju. Putem škola se može doći do puno više mladih osoba nego bilo kojim drugim načinom. Zato mislimo da odrasli koji rade u zdravstvenom, odgojno-obrazovnom i sustavu socijalne zaštite mogu više pomoći mladima kroz zajedničke napore za poboljšanje pismenosti o mentalnom zdravlju. Odbor mladih smatra kako je potrebno bolje povezivanje i dijalog stručnjaka koji bi doveo do toga da mladi, roditelji, obitelji i stručnjaci bolje razumiju probleme i da lakše dolaze do rješenja. Mnogi mladi ne dobivaju podršku čekajući predugo na liječenje – ako se uopće liječe.
Nadam se da će ovaj skup doprinijeti tome da među našim vršnjacima nema propuštenih prilika za pomoći onda kad je onda potrebna. Hvala vam!”
