Upute kako biti dobar ili bolji roditelj čekaju iza svakog ugla, a dobronamjerni (ili ne tako dobronamjerni) savjeti često dolaze i kad ih ne tražite. Kako biti sretan roditelj upute rijetko ćete naći, a barem su jednako važne. Dobronamjerni (ili ne tako dobronamjerni) kritičari mogli bi vas optužiti za egoizam ako biste o takvim uputama uopće promislili.
Ovaj tekst ne sadrži: (a) osude; (b) naredbe; (c) potenciranje krivnje, ali ni (d) nekoliko brzih koraka do sreće. Sadrži normalizaciju i „dozvolu“ da budemo ljudi, s obzirom na velik broj roditelja koji nam pišu između redaka tražeći upravo to.
Roditelji se nekad nisu previše preispitivali oko svojih odgojnih metoda i posljedica koje one mogu ostaviti na djecu. Iako je dobro da se sve više informiramo, učimo i razvijamo u svakom smislu, pa tako i onom roditeljskom, postoji i druga strana medalje. Mnogi roditelji javljaju nam se zabrinuti za neke „pogreške“, o kojima saznaju u člancima ili od drugih roditelja – nekad u parkovima ispred kuće, danas više u onim virtualnim parkovima.
Ovaj komentar odnosi se na roditelje koji se boje biti nesavršeni
Ovaj komentar ne odnosi se na roditelje koji na neki način ugrožavaju tjelesno i mentalno zdravlje djece. Odnosi se na sve one roditelje koji se boje biti nesavršeni, a ne uviđaju da su dovoljno dobri, iako njihovo dijete primjerice ne jede samo ekološki uzgojeno povrće i ne koristi samo drvene didaktičke igračke, kako savjetuje forum, portal ili susjeda. Odnosi se i na sve one roditelje koji nekad zaista pogriješe, koji se manifestiraju u obliku čovjeka od krvi i mesa, pa jednom u dva mjeseca kažu svom djetetu nešto što bi radije povukli ili povise glas. Odnosi se i na sve one roditelje koji u ovim trenutcima ne nalaze isključivo zadovoljstvo provođenja 24 sata dnevno sa svojim mališanima i nemaju energije za razvojne igre baš svaki dan.
Dijete ne treba da budete savršeni, nego da budete dovoljno dobri. Što to znači? Znači da je bitan obrazac odnosa koji imate s djetetom, a ne jedan izdvojeni incident. I najbolji pogriješe, ali dovoljno dobri roditelji znaju uvidjeti i prepoznati svoje greške, priznati ih, ispraviti i ići dalje. Kad smo nesavršeni, i djeci dajemo dozvolu da pogriješe te im primjerom pokazujemo kako se s tim nositi, što je vrlo vrijedna lekcija u suvremenom svijetu imperativa savršenstva i stalnog natjecanja.
Vrijeme za sebe, uživanje u svojim interesima i odnosima koji ne uključuju dijete 24 sata dnevno, ne samo da je dozvoljeno, nego je i poželjno – kako za mamu ili tatu, tako i za samo dijete. Mnoga djeca odrastaju u okovima uvjerenja da su jedini smisao života svojih roditelja, da im duguju uspjeh i da ih ne smiju „napustiti“ tako što će potražiti svoju sreću i životni put. Za dijete je jako važno da se osjeća voljeno i da zna da vam je na prvome mjestu, ali isto tako je važno da se identificira s roditeljima koji su zadovoljni, ispunjeni, koji imaju hobije, prijatelje i cijeli niz životnih radosti. Dijete tada ima vremena i da mu bude dosadno, pa uči razvijati vlastitu maštu, kreativnost i samoefikasnost.
Kad uđemo u zrakoplov, dobijemo uputu da se u slučaju nesreće maska s kisikom stavlja prvo sebi, a tek potom drugima, uključujući djecu. Jednako vrijedi u svakodnevnom životu. Morate moći disati – i za sebe, i za njih.
Piše: Mia Roje Đapić, mag. psihologije
Ilustracija: Shutterstock.com
Drugi tekstovi autorice:
Potisnuta empatija: Gdje je nestao čovjek
ŠTO JE BOLJE? “Nemoj plakati” ili topli zagrljaj?
Lekcije iz suočavanja sa stresom (1): Stres i mozak
IZVJEŠTAJ: Neki aspekti mentalnog zdravlja za vrijeme pandemije COVID-19 (preliminarni rezultati istraživanja)
