Jabuka TV: “Roditeljima koji su nas zvali stalno smo govorili: Izdržite, i ovo će proći.”

Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander gostovala je 12. svibnja 2020. u emisiji Svakodnevica Jabuke TV kod urednice i voditeljice Dijane Predojević. Tema je bila Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba tijekom i nakon COVID-19 krize koje je osnovano 29. travnja 2020. odlukom gradonačelnika Milana Bandića. Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander je predsjednica Povjerenstva, a zadaće su: priprema i usmjeravanje aktivnosti za izradu nacrta prijedloga programa zaštite mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba tijekom i nakon COVID-19 zdravstvene krize, implementacija, prikupljanje i evaluacija podataka i učinjenih preventivnih intervencijskih aktivnosti o zaštiti mentalnog zdravlja i sudjelovanje u praćenju provođenja programa. Evo nekih naglasaka iz onoga što je ravnateljica rekla, a emisiju u cijelosti možete pogledati na video linku:

“Zbog korone i potresa možemo očekivati veliki broj slučajeva smetnji mentalnog zdravlja i kod odraslih i kod djece”

– Mislim da možemo očekivati u velikom broju slučajeva smetnje mentalnog zdravlja i kod odraslih i kod djece. Ova izolacija je dovela i mnoge odnose do nekakvih promjena. Ako su roditelji 24 sata zajedno i s djecom koja su teže odgojiva, koja su malo življa, koja su isto pod stresom, sve je to zahtijevalo jako puno dodatnih ulaganja energije, ulaganja u odnose da roditelji zapravo ostanu u nekakvim granicama normale, posebno ako je poremećena obiteljska dinamika. Neka djeca su čak nazivala, kad govorimo o nasilju u obitelji, da ih ne tuče samo jedan roditelj, nego toliko su roditelji nezadovoljni, toliko se svađaju, da se na kraju iskale, kaže dijete, na meni: » Mene nema nitko zaštititi«. Tijekom ove izolacije započeli smo jednu kampanju, »Iza zatvorenih vrata«, koja je probila hrvatske okvire, gdje smo s MUP-o mi agencijom Degordian htjeli upozoriti ljude, susjede, sve one koji sumnjaju da se iza tih zatvorenih vrata događa nešto s djecom u smislu obiteljskog nasilja, da su dužni reagirati, biti glas te djece. Ta je kampanja odlična i neke zemlje su ju preuzele, a Vijeće Europe je također prenijelo našu kampanju jer nije samo u Hrvatskoj problem povećanje obiteljskog nasilja tijekom izolacije. I otprije je poznato da se u situacijama karantene i krize obiteljsko nasilje povećava, a prijavljivanje se smanjuje, jer djeca i žene se ne usude zvati jer su zatvorene sa zlostavljačem. To što imamo manje prijavljenih slučajeva, ne znači da imamo manje nasilja. Dapače, to samo znači da žrtve ne mogu potražiti pomoć – naglasila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.

Zbog čega su roditelji u ovom periodu najviše zvali i tražili pomoć?

– Najviše je u ovom periodu zvalo roditelja koji su razvedeni, koji nisu imali pristup svojoj djeci u vrijeme izolacije. Ovo je prilika za roditelje koji su manipulativni da izolaciju koriste kao razlog da ne daju pristup djetetu od strane drugog roditelja. S druge strane, neki roditelji su htjeli pristup djetetu na način da promijeni sredinu, da ga odvedu negdje drugdje, kod svoje rodbine, što opet, naravno, nije u najboljem interesu djeteta. Roditelji su zvali i za savjete, neki roditelji su zvali misleći da mi možemo donijeti neke odluke. Mi ne možemo donijeti nikakve odluke. Odluke donose centri za socijalnu skrbi i sudovi. Zvali su i roditelji čija djeca su ansksiozna, uplašena, posebno vezano uz potres. Sad kad je krenula ova priča sa povratkom u školu, roditelji su zvali pitati što je najbolje za djecu. Naravno da mi ne možemo dati savjet što je najbolje za djecu, ali smo podržali roditelje u smislu da im je zaista teško kada oni moraju donijeti odluku – rekla je ravnateljica.

“U ovoj situaciji podjele djece na one koji idu u školu i koji imaju online nastavu nije lako biti niti dijete niti roditelj”

– Mislim da nije fer staviti teret odluke na leđa roditelja. Cijeli život radim s djecom i roditeljima, i mislim da danas u ovoj situaciji nije lako biti ni dijete niti roditelj. Roditelji se jako često pitaju »jesam li dobar roditelj?«. Vrlo je lako u svakog roditelja izazvati osjećaj krivnje. Dakle, sad zamislite situaciju da roditelj odluči poslati dijete u školu jer tako mora, i onda se nešto dogodi, koji je to osjećaj krivnje. Ako roditelj odluči ostaviti dijete doma jer se boji virusa, a onda dijete kaže »zašto se ja ne ne mogu družiti s prijateljima!«, i taj roditelj može imati osjećaj krivnje. Mogu li roditelji uopće i odlučiti na osnovu ovih kontradiktornih, različitih i nedovoljnih informacija? Mogu li oni zapravo uopće odlučiti odgovorno i kompetentno? Ja smatram da zapravo i ne mogu i da time povećavamo, dodajemo stres na već postojeći stres roditelja; dodajemo stres na već postojeći stres kod djece; dodajemo stres na već postojeći stres kod učitelja. A roditelji i učitelji bi trebali biti podrška djetetu. No, ako sam pod stresom onda su i moji kapaciteti za podršku manji, tako da zaista mislim da nije lako danas roditeljima i da im treba podrška da shvate da što god oni odluče u ovakvoj situaciji da nisu krivi ni odgovorni. Roditelji imaju dužnost slati djecu u školu, ali država odnosno ministarstvo i institucije moraju osigurati uvijete za tu školu. Preporuke i upute moraju biti jednoznačne, unaprijed definirane i jasne – kazala je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.

Kako objasniti djetetu zašto ono ide ili ne ide u školu?

– Ako dijete pita »zašto ja idem u školu, a moj prijatelj ne ide«, ili »ako ja ne idem, zašto moj prijatelj ide«, dijetetu treba pošteno i iskreno objasniti »ti moraš ići jer mama i tata moraju raditi«. Jer, što je problem? Radi se privid normalnosti situacije, a situacija nije normalna. Normalno bi bilo da sva djeca idu u školu i da svi uče po istom programu. Znači, djetetu treba zaista pošteno, onoliko koliko djete može shvatiti, ne ulazeći u previše detalja objasniti, a ne da dijete misli da je ono krivo i odgovorno ili manje vrijedno, pa mora ići u školu zbog nečega, a ono drugo ne mora. Djeci treba objasniti da to nema veze s njima, da su takva pravila, da je tako odlučeno, da ovi roditelji moraju raditi, a oni drugi ne moraju raditi. Dakle, onoliko koliko dijete može shvatiti. Jako je bitno da dijete može postaviti pitanja i da mu mi na to damo jasne odgovore. Isto je tako važno dijete pitati »Kako se ti osjećaš u vezi toga?« i »Što znaš o virusu?«. Pripremite djecu kako se zaštiti i da slušaju pravila, nagraditi kad je dijete poslušalo pravila, kad je opralo rukice, kad je bilo udaljeno od svojih kolega u školi. Nagrađivati tako da djeci damo podršku u tom ponašanju, da ne misle da ih kažnjavamo time što se ne smiju družiti, što ne smiju prići blizu, dakle pripremiti ih na taj način da bismo onda olakšali i učiteljima da u školi održavaju disciplinu i distancu – savjetuje prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.

“Roditeljima koji su nas zvali stalno smo govorili: Izdržite, i ovo će proći.”

– Ono što meni nije jasno u cijeloj toj priči je kako to da će većina djece završavati online nastavu, a ova djeca koja idu u školu rade po nekom drugom sustavu. Svako dijete ima pravo na isti način i vid obrazovanja kao i sva druga djeca. Jako je teško to objasniti djeci, kad ni nama samima to nije jasno. Kad o ovome govorim, uvijek razmišljam o tome kako je roditeljima. Bili su u izolaciji, zabrinuti su za svoja radna mjesta, finacijski problemi, zabrinuti su za tu svoju djecu, bili su s djecom zatvoreni, djeca imaju prirodnu potrebu za kretanjem… Trebalo je o toj djeci brinuti, i sad roditeljima još dodatno stavljamo odgovornost na leđa i dodajemo tom stresu. Mislim da to nije u redu prema roditeljima i to ne bi trebala biti odgovornost roditelja. Roditeljima koji su nas zvali stalno smo govorili »Imajte na umu da će i ovo proći. Izdržite, i ovo će proći.« Svim roditeljima bih se u ovoj situaciji naklonila do poda, jer su i trebali raditi od doma i biti s djecom i pratiti s njima online nastavu, i biti im podrška, i to zaista nije bilo lako vrijeme, i još ovo uhodavanje u novo normalno. Još uvijek nije lako vrijeme, i zaista mislim da im trebamo dati jednu validaciju – rekla je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.