Istine i zablude o tome što radi Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Posljednjih nekoliko godina roditelji, odvjetnici, pa čak i naši kolege iz raznih sektora obraćaju nam se s pitanjima i zahtjevima iz kojih je jasno da su zbunjeni oko mogućnosti i ograničenja ingerencija Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kao zdravstvene ustanove.

Primjerice, često čujemo da djeca u razvodima roditelja „mogu/moraju ići samo u Polikliniku“, da stručnjaci Poliklinike „odlučuju o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti“, nadalje traži se da dijete „saslušavamo“, „utvrđujemo činjenično stanje o tome je li dijete zlostavljano“, da od djeteta „uzimamo iskaz“, da provodimo prekršajnu ili kaznenu „istragu“, da u klopu obrade „utvrđujemo psihičke poremećaje roditelja“ ili „roditeljske kompetencije majke ili oca“. Čak su neki stručnjaci obavještavali roditelje i centre za socijalnu skrb da je Poliklinika „dodatno plaćena za to“ i da “sudovi priznaju jedino naše nalaze”. U više navrata dogodilo nam se da se dijete o zlostavljanju povjeri u nekoj drugoj instituciji, koja tada obitelj šalje kod nas kako bi se „provela istraga i prijavilo zlostavljanje“. Čini se da se uvriježilo mišljenje da je Poliklinika jedina ustanova za rad s djecom razvedenih roditelja, djecom žrtvama ili svjedocima nasilja u obitelji i djecom sa sumnjom na bilo koju vrstu zlostavljanja, posebno seksualnog, pa druge institucije odbijaju primiti djecu s takvim iskustvima. Roditelji su dojma da nemaju pravu zatražiti obradu, tretman ili drugo mišljenje u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi. Ništa od toga nije točno.

U ovom tekstu donosimo odgovore na najčešća pitanja i zablude oko rada naše ustanove kako bismo olakšali suradnju s obiteljima, ali i stručnjacima koja je nužna kad se radi o zaštiti djece.

Je li Poliklinika jedina zdravstvena ustanova u kojoj se može provesti obrada djece žrtava nasilja i djece razvedenih roditelja?

Ne. Svaka zdravstvena ustanova koja je za to kadrovski opremljena (ima multidisciplinarni tim koji uglavnom čine psiholog, psihijatar i po potrebi drugi stručnjaci) ne samo da može, nego je i dužna, primiti dijete bez obzira na problematiku. Ako uzmemo u obzir da se rastaje svaki treći brak, da je svako peto dijete seksualno zlostavljano, a da više od 50% djece do 18. godine doživi emocionalno i tjelesno nasilje (u obitelji ili od strane vršnjaka), jasno je da nijedna ustanova koja radi s djecom ne može ne-raditi s djecom iz ovih skupina. Dakle, roditelji su slobodni odabrati zdravstvenu ustanovu u kojoj žele provesti obradu i tretman za svoje dijete, kao i potražiti drugo mišljenje. Ako se roditelji ne mogu dogovoriti oko odabrane ustanove, obraćaju se nadležnom Centru za socijalnu skrb, a ako se ni uz podršku sustava socijalne skrbi ne mogu usuglasiti, isto će rješavati sudskim putem.

Stručnjaci Poliklinike jesu specijalizirani za specifične dijagnostičke postupke u radu s traumatiziranom/zlostavljanom djecom. Također, jesu specijalizirani i za tretmanski rad s djecom koja su doživjela traumatska iskustva, što može i ne mora biti zlostavljanje i zanemarivanje, te drugi stručnjaci mogu preporučiti tretman u našoj ustanovi (za što naši stručnjaci jesu specijalizirani), ako je to u skladu s najboljim interesom pojedinog djeteta.

Međutim, to nikako ne znači da bi ostale institucije, ako rade u skladu s profesionalnim standardima smjele odbiti primiti dijete, s njim raditi, provesti obradu i/ili o postavljenoj sumnji na zlostavljanje i zanemarivanje obavijestiti nadležne institucije.

Što je multidisciplinarna obrada djeteta u Poliklinici, a što je vještačenje?

Multidisciplinarna obrada u Poliklinici je klinička obrada djeteta u okviru zdravstvenog sustava na koju dijete upućuje liječnik primarne zdravstvene zaštite putem uputnice, i u slučaju kada obradu preporučuju npr. CZSS, škole, vrtići itd. Multidisciplinarni tim Poliklinike čine: psiholozi, psihijatri, socijalni pedagozi, socijalni radnici, neuropedijatar, logoped, medicinske sestre i pravnik. Po provedenoj timskoj obradi, koja uključuje pojedinačnu obradu djeteta od strane svakog stručnjaka/specijalista, piše se zaključni Nalaz i mišljenje te se daju preporuke za eventualni daljnji tretmanski rad s djetetom, a sve u kontekstu skrbi za mentalno zdravlje. Izdani Nalaz i mišljenje, kao i druga medicinska dokumentacija, odgovara trenutku provedbe i emocionalnom stanju djeteta, te se sukladno tome daju i preporuke o potrebnom tretmanu ili potrebnim postupcima za zaštitu djeteta. Te preporuke se u slučaju novonastalih i promijenjenih okolnosti, odnosno potreba djeteta, mogu mijenjati. Isto vrijedi kad se radi o razvodu roditelja – tim Poliklinike ima ingerencije isključivo u kliničkoj procjeni djeteta i izdavanju preporuka u svrhu zaštite mentalnog zdravlja djeteta, a u slučaju sumnje o narušenim djetetovim pravima i preporuke za zaštitu djeteta.

Multidisciplinarna obrada nije vještačenje. Poliklinika nije registrirana kao vještačka ustanova, ali manji broj stručnjaka zaposlenih u Poliklinici ujedno su i zakleti sudski vještaci. Oni provode vještačenja izvan svog uobičajenog posla psihologa/psihijatra/… u zdravstvu te rade isključivo na nalog suda. Za vještačenje nije potrebna uputnica liječnika djeteta (s obzirom na to da se radi po nalogu suda), niti vještaci mogu biti stručnjaci koji su na bilo koji drugi način bili uključeni u kliničku obradu i tretman s tom obitelji. U vještačenju na nalog suda vještaci zaprimaju opsežnu dokumentaciju od suda (sudski spis) te svi vještaci uključeni u ekspertizu (najčešće psiholog i psihijatar) provode obradu djeteta/djece, oca, majke, ponekad i drugih članova obitelji, opserviraju odnos roditelja i djeteta, kao i međusobni odnos roditelja te provode zajednički intervju s roditeljima i djetetom/djecom, a sve po nalogu suda.

U multidisciplinarnoj kliničkoj obradi djeteta roditelji se ne obrađuju, nego dolaze u pratnji djeteta i daju heteroanamnestičke podatke, jednako kao kod primjerice stomatologa ili pedijatra. Vještaci, pak, mogu odgovoriti na pitanja suda vezano za roditeljske kompetencije i mentalno zdravlje roditelja. Takvo mišljenje se u okviru kliničke multidisciplinarne obrade djeteta ne može izdati. Vještački nalaz također ne označava sudsku presudu, nego je jedan od dokaza u postupku koji sud uzima u obzir. Timski nalaz bilo koje zdravstvene ustanove, pa tako i Poliklinike, medicinska je dokumentacija koja nema takvu težinu dokaza na sudu.

Trebaju li druge ustanove i pojedinci prijavljivati sumnju na zlostavljanje i zanemarivanje Poliklinici? 

Ne. Sukladno zakonu RH i međunarodno ratificiranim konvencijama, svaka osoba koja ima sumnju na kršenje prava djeteta, zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, dužna je o toj sumnji obavijestiti nadležne institucije (CZSS, policija). Ta obveza posebno vrijedi za sve stručnjake koji rade s djecom, a kojima je zapriječena zatvorska kazna do tri godine ako isto propuste učiniti. Poliklinika, dakle, nije ustanova u koju se dolazi nešto “prijaviti”. Međutim, ako se tijekom dijagnostičke obrade i tretmana djeteta dobiju informacije i saznanja koja predstavljaju sumnju na kršenje prava djeteta, djetetovo svjedočenje nasilju, zlostavljanje i zanemarivanje u obitelji ili izvan nje, Poliklinika obavještava nadležne institucije sukladno zakonskoj obvezi i etičkom kodeksu svake struke. Isto trebaju činiti svi stručnjaci u svim sektorima, pa tako i u drugim zdravstvenim ustanovama.

Je li uloga Poliklinike da istražuje zlostavljanje i zanemarivanje djece?

Ne. Nitko od građana, pa ni stručnjaka koji rade s djecom, nema ovlasti pojedinačnog provođenja istrage i donošenja odluke o tome je li počinjeno prekršajno i/ili kazneno djelo. Naša je obveza obavijestiti nadležna tijela o opravdanoj sumnji, koja je ustanovljena na temelju specifičnihi stručnih znanja i profesionalnih standarda stručnjaka mentalnog zdravlja što redovno i činimo u skladu sa zakonom i etikom struke. Isto su zakonski i stručno dužni činiti svi stručnjaci u svim sektorima, pa tako i u drugim zdravstvenim ustanovama.

Može li Poliklinika prikupljati i obrađivati dokaze i saslušavati djecu?

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba zdravstvena je ustanova koja, kao i druge zdravstvene ustanove, svoje aktivnosti obavlja isključivo u skladu s propisanim ovlaštenjima i dužnostima zdravstvenih ustanova, prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ostalim primjenjivim propisima i statutu Ustanove, odnosno, nije „pravosudna ustanova“ koja ima ovlasti prikupljati bilo kakve dokaze, niti odlučivati o tome koje će dokaze Sud ili drugo pravosudno tijelo prihvatiti kao relevantne dokaze u eventualnom sudskom postupku. Poliklinika nema ovlasti donošenja odluka izvan svojih propisanih nadležnosti kao zdravstvena institucija u pojedinim postupcima koji se vode pred drugim tijelima koja imaju javne ovlasti po posebnim propisima.

Poliklinika, kao i druge zdravstvene ustanove, postavlja dijagnoze prema MKB-u, obavještava službe za zaštitu djece o sumnji na zlostavljanje i zanemarivanje te preporuča daljnje postupke i tretmane u svrhu zaštite zdravlja djece.

Više informacija možete pronaći u sljedećim tekstovima:

Razlika između multidisciplinarne dijagnostičke obrade i postupka vještačenja

Kako u kaznenom postupku zaključujemo je li optuženik počinio kazneno djelo

Print Friendly, PDF & Email