Nakon recentno objavljenih rezultata istraživanja mogućeg utjecaja majčine izloženosti COVID-19 infekciji i posljedičnog djelovanja virusa na budući neurološki razvoj još nerođenog djeteta, svi koji se bavimo istraživanjem neurorazvoja ostali smo nemalo iznenađeni. Je li moguće da ćemo u generacijama koje su rođene u vrijeme pandemije imati jedan sasvim novi, etiološki jasno i nedvojbeno istražen, činitelj neurororazvojnog odstupanja.
Prema najnove objavljenim istraživanjima (lipanj 2022), odgovor je potvrdan. U članku utjecajnog časopisa JAMA Network Open o velikom istraživanju provedenom na 7772 djece rođene između ožujka i rujna 2020 godine, publicirani su vrlo jasni pokazatelji povezanosti odstupanja ranog neurorazvoja i izloženosti nerođenog djeteta majčinoj infekciji COVID-19 virusom. Neurorazvojna odstupanja obuhvaćaju izrazito široki spektar stanja, kao što je autizam, ADHD, smetnje učenja, ponašanja, mentalnih odstupanja, te cerebralne paralize, kao i cijelog niza rjeđih, ali kumulativno značajnih odstupajućih poremećaja.
Dok se značajan broj odstupanja dijagnosticira tijekom kasnije predškolske dobi, ili nakon toga, smetnje i poremećaji jezičnog razvoja, neuromotoričke aberacije (kašnjenje u vertikalizaciji i prohodavanju, distoni poremećaji, smetnje fine motorike) su, prema ovome istraživanju, bile značajno učestalije među djecom izloženom virusu dok su još bila u majčinoj utrobi. Iz istraživanja su isključena djeca za koju su bili poznati ostali činitelji rizika, kao što je nedonošenost, siromaštvo, starija dob majki i drugi podležeći rizici.
Neurorazvojna odstupanja su značajno učestalija bila u djece koja su bila izložena infekciji tijekom trećeg trimestra trudnoće. Razlog tomu, za sada, nije poznat.
Nije u cjelosti poznat nedvojbeni uzročno-posljedični mehanizam nastanka promjena u mozgu nerođenog djeteta. COVID-19 je multisistemna bolest, koja uz pluća, pogađa i ostale organske sustave, osobito najsitnije krvožilje, uzrokovano kompleksnom upalnom reakcijom, što je i moguće ishodište uzroka slabijoj opskrbi krvlju moždanog tkiva. S druge strane, stres uzrokovan samom infekcijom, osobito u slučajevima teže kliničke slike i patnje trudnica, te posljedičnom brigom za nerođeno dijete, jedan je od mogućih uzroka ovih promjena.
Zaključno, ovim istraživanjem su bila obuhvaćena djeca u koje je postojalo neurorazvojno odstupanje tijekom prve godine života, što predstavlja limitirajući činitelj za neke neurorazvojne odstupajuće obrasce, koji se javljaju u kasnijoj dobi, kao što su smetnje učenja, intelektualno zaostajanje, glavobolja, emocionalni problemi itd. Stoga je ovo samo prvi korak u mogućem proširenju etioloških faktora koji dovode do neurorazvojnog odstupanja za generacije koje su rođene u vrijeme pandemije, koje ćemo morati uzimati u obzir tijekom procjene i dijagnostike neurorazvojnih odstupanja u predškolskoj i školskoj dobi.
Piše: ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba doc. prim. dr. sc. Vanja Sljepčević Saftić, subspecijalistica dječje neurologije
Izvor: https://jamanetwork.com/journals/jamanetworkopen/fullarticle/2793178
