Novinarka Martina Pauček Šljivak objavila je na portalu Index.hr 26. ožujka 2018. temu pod naslovom: “KAKO ZAŠTITITI DIJETE? Donosimo reportažu iz Poliklinike za seksualno zlostavljanu djecu”:
“JEDINA ustanova u Hrvatskoj u kojoj se sustavno liječe seksualno zlostavljana djeca je Poliklinika za zaštitu djece i mladih u Zagrebu koja je nedavno obilježila 15. godišnjica njihova rada, a svake godine na obradu i tretman im dolazi 1200 do 1600 djece i članova njihovih obitelji. Iako u tretmanu nemaju samo seksualno zlostavljanu djecu, činjenica je da većina zlostavljane djece dolazi upravo k njima.
Posjetili smo Polikliniku i razgovarali s ravnateljicom Gordanom Buljan Flander, koja otpočetka vodi ovu zdravstvenu ustanovu. Prije osnutka Poliklinike, sa zlostavljanom djecom radila je u Klaićevoj bolnici.
Odmah po ulasku u Polikliniku, uočavamo sobu s ogromnim brojem spisa, što najslikovitije prikazuje ogroman problem u našoj zemlji, a koji je poprilično zanemaren – problem seksualnog zlostavljanja najosjetljivije skupine – djece.
U Hrvatskoj seksualno zlostavljano svako 5. dijete
U Hrvatskoj je seksualno zlostavljano svako peto dijete, pokazuju to podaci istraživanja ove Poliklinike i Hrabrog telefona koji usko surađuje s Poliklinikom.
“Mnogu naši tretmani su višegodišnji kad se radi o seksualno zlostavljanoj djeci jer to zlostavljanje im je trajalo godinama. I to od bliskih osoba tako da mnoga djeca imaju dugoročne i teške posljedice. Nakon završenog tretmana nastavljamo pratiti djecu koja nam potom dolaze svakih mjesec do par mjeseci. A tu smo za njih i u slučaju nove krizne situacije te prilikom svjedočenja na sudu”, rekla je za Index Gordana Buljan Flander.
Seksualno zlostavljana djeca, kaže, četiri puta češće pokušaju suicid nego djeca s drugim traumama.
“Neka od te djece toliko su mrtva iznutra da zaista žele završiti život i fizički. Ta djeca nam često dolaze i sa simptomima trbobolje, glavobolje, smetnji koncentracije, autodestruktivnim ponašanjima, rizična su i za smetnje ponašanja u adolescenciji.
Neka djeca autodestruktivnim ponašanjem, naprimjer zarezivanjem, skreću pažnju sa psihičke boli na fizičku jer nju lakše podnose”, rekla nam je Gordana Buljan Flander.
Pitali smo ju kako im dolaze zlostavljana djeca i tko ih šalje na pregled i tretman u Polikliniku pa nam je kazala kako ih ponekad pošalje policija, ili ih pak dovede nezlostavljajući roditelj, a nekad ih pošalju i upute iz vrtića ili škole.
Osim sa zlostavljanim djetetom, tada u tretman uvode i nezlostavljajućeg roditelja jer je, kako smo već pisali, najbolji prediktor oporavka djeteta ponašanje nezlostavljajućeg roditelja.
Na žalost, kao što smo naveli, često majke štite djetetovog zlostavljača, bilo da je riječ o djetetovu ocu, očuhu, djedu, ujaku, starijem bratu.
Dijete, kaže nam Gordana Buljan Flander, prolazi niz teškoća na putu prema oporavku, a tretmani su često dugotrajni. Osim što je dijete preživjelo najgore moguće zlostavljanje, ono je često još dodatno traumatizirano sudskim postupcima…”
Reportažu u cijelosti pročitajte na Index.hr na linku:
http://www.index.hr/Vijesti/clanak/kako-zastititi-dijete-donosimo-reportazu-iz-poliklinike-za-seksualno-zlostavljanu-djecu/1023110.aspx
