Index.hr: “Djeca igraju opasne igre koje potiču na samoubojstvo. Što učiniti?”

Na portalu Index.hr objavljen je tekst o video igricama koje potiču djecu na samoubojstvo, a sugovornice su bile psihologinja Mia Roje ispred Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević:

“O opasnim igrama te što učiniti kako bi se od njih zaštitilo dijete, razgovarali smo sa psihologinjom Mijom Roje iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih te dječjom pravobraniteljicom Helencom Pirnat Dragičević. Obje su savjetovale što bi odrasli trebali napraviti po pitanju opasnih igara te upozorile na važnost dobre i otvorene komunikacije roditelja s djecom.

Mia Roje je u razgovoru za Index rekla da ne ulazeći ni u jedan konkretan slučaj i igru, o “mračnim” igrama gotovo svakodnevno čuju od svojih pacijenata, uglavnom u kontekstu toga da su nešto pročitali i čuli ili su roditelji zabrinuti i traže savjete.

Djeci i mladima posebno su, kaže, zanimljivi novi uzbudljivi sadržaji, a kad se govori o agresiji, smrti, samoozljeđivanju i sličnim temama, to i kod odraslih pobuđuje interes. Velika je, navodi, odgovornost svih odraslih, a osobito medija, za to kako će izvještavati i govoriti o tome jer pretjerano senzacionalistički pristup često izaziva upravo kontraefekt te umjesto prevencije, može upravo potaknuti djecu i mlade na opasne aktivnosti.

“Razvojno je normativno da adolescenti teže traženju uzbuđenja, upuštanju u rizična ponašanja, da im je vrjednija kratkoročna posljedica poput popularnosti u društvu vršnjaka koji su im od velike važnosti, od nekih ozbiljnih negativnih posljedica do kojih može doći u budućnosti. Obilježje razvoja adolescenata je također osjećaj vlastite neranjivosti, što znači da su skloni misliti ‘ma neće se meni ništa dogoditi’, čak i kad su svjesni objektivnih opasnosti na razini znanja”, objasnila nam je psihologinja Roje.

Istaknula je kako adolescenti intenzivno istražuju svoj identitet, često eksperimentiraju i važno im je da pripadaju nekoj skupini, osobito ako se ona smatra posebnom ili superiornom na bilo koji način.

“Djeca ne shvaćaju da je smrt nepovratna”

“Ako se u igru ne može uključiti bilo tko, nego se adolescentima stvara dojam da su posebni i odabrani, ako su morali izvršiti dodatne zadatke da bi se potvrdilo da ‘zaslužuju’ pripadati nekoj skupini igrača koju smatraju elitnom, veća je vjerojatnost da će biti privrženi toj skupini i da će posebno cijeniti svoje članstvo, odnosno bit će im teže prekinuti ga. Mnogi adolescenti vjeruju da su njihova iskustva posebna i jedinstvena u svijetu, da ih nitko ne razumije. Adolescentima je zbog razvoja potrebno dosta spavanja, a pojedine igre drže ih budnima i usmjerenima na igru, čak i u gluho doba noći. Netko tko konstruira ovakve igre, zna sve ovo navedeno i puno više od toga. Da sažmemo, zna kako smanjiti valjanost prosudbe mlade osobe, učiniti da se osjeća posebno i da joj je važno pripadati nekoj skupini, zna kako potaknuti uzbuđenje i rizično ponašanje. Vezano za navode o samoubojstvu zbog neke igre, ne možemo isključiti tu mogućnost”, upozorila je Roje.

Objasnila je kako djeca u dobi do 11-12 godina nemaju kognitivni kapacitet za shvaćanje da je smrt nepovratna (ne može se “predomisliti”), trajna i vječna.

Djeca koja, kaže, spominju samoubojstvo, nekad imaju ideju da će se “malo odmoriti, čekati da nešto prođe”, “osvetiti svima koji ih gnjave”, “gledati svoj sprovod da vide tko je došao i je li im žao” i slično.

“Adolescenti, iako bolje shvaćaju apstraktne pojmove, pa tako i smrtnost, uslijed kratkih i intenzivnih emocija koje često proživljavaju i sklonosti impulzivnom ponašanju, također mogu imati po sebe štetna, čak i suicidalna ponašanja, bez prave želje da se ubiju. Djeca i mladi koji se ubiju povodom igranja neke igre uglavnom su, iako ne nužno, od ranije ranjiva, primjerice žrtve nasilja od odraslih ili druge djece, povučena su, depresivna, anksiozna, izolirana od prijatelja i slično. Takva djeca obično su sugestibilnija i podložnija utjecaju”, kazala je Roje.

“Roditelji mogu primijetiti da dijete skriva ruke zbog porezotina, da noćima ne spava”

Zbog toga je, naglašava Roje, kao i za većinu stvari u životima djece i mladih, odnos s roditeljima od iznimne važnosti. Važno je, navodi, otvoreno pristupiti svom djetetu i pitati je li čulo za ovakve igre, nakon čega može uslijediti razgovor i rasprava kroz koje će se potaknuti kritičko mišljenje.

“Može ih se pitati koji su plusovi i minusi igranja takvih igara. Važno je slušati i dati mladima priliku da nas nauče gledati svijet iz svoje perspektive – oni o tome uglavnom uživaju, u toj ulozi podučavanja. Dakle, temu nikako ne bih izbjegavala, dapače, o njoj je važno govoriti, ali na jedan pribran i staložen način. Ne bih je prezentirala senzacionalistički, poput: ‘Djeco, slušajte o igri koja oduzima živote, nemojte je nikad igrati'”, savjetuje Roje.

Roditelji, kaže, mogu primijetiti da dijete skriva ruke zbog porezotina, da noćima ne spava, da je uznemireno i da se osamljuje.

“Ako saznate da je vaše dijete ili neko drugo dijete u opasnosti, obratite se nadležnim institucijama za pomoć. Ako imate neke sumnje, a ne znate kako priči djetetu, što učiniti, obratite se stručnoj službi u školi ili drugoj stručnoj osobi. Nikako ne posramljujte dijete zbog ovakvih aktivnosti, mora se osjećati dovoljno slobodno da vam se povjeri. Za sva dodatna pitanja, nedoumice i podršku, nazovite Hrabri telefon za mame i tate na 0800 0800 svakog radnog dana od 9 do 20 sati ili im se obratite putem chata/maila/foruma”, poručila je psihologinja Roje.

Pravobraniteljica za djecu: Uznemirujuće poruke prijavite policiji

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević rekla nam je, pak, da s obzirom na uznemirujući sadržaj i opasnosti koje se prema medijskim napisima povezuju s navedenim igrama, preporučuju svima koji se susretnu s uznemirujućim porukama ili prijetnjama na internetu da o tome obavijeste policiju.

“Apeliramo na roditelje i nastavnike da redovito razgovaraju s djecom o mogućim rizicima na internetu i da podsjete djecu na nužni oprez pri komuniciranju putem društvenih mreža. Važno je ohrabriti djecu da se povjere roditeljima ako se susretnu s neprimjerenim ili zastrašujućim porukama. Roditelje koji nam se javljaju u vezi sa sličnim problemima također upućujemo i da se za više informacija o zaštiti djece na internetu obrate Centru za sigurniji internet koji ima besplatni telefon za savjetovanje 0800 606 606, a na njihovoj stranici https://www.csi.hr/ ponuđena je i mogućnost za anonimno prijavljivanje nezakonitih sadržaja na internetu”, kazala je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u razgovoru za Index.”

Tekst u cijelosti pročitajte na linku: https://www.index.hr/vijesti/clanak/djeca-igraju-opasne-igre-koje-poticu-na-samoubojstvo-sto-uciniti/2028889.aspx

Print Friendly, PDF & Email