Povodom početka školske godine u emisiji Dobro jutro Hrvatska 10. rujna 2021. u bloku „Mentalno zdravlje“ kod Sanje Kocijančić-Petričević gostovala je ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander. Savjetovala je roditeljima da ih upute da se u školi poštuju školska pravila, da razgovaraju s njima i da ne forsiraju petice nego da djetetu poruče: „Ti si takav kakav jesi, ja te volim najviše na svijetu takvog kakav jesi, jer svako dijete svijetli na svoj način“.
– Ne trebamo djecu plašiti polaskom u školu. Ne trebamo ni mi biti toliko anksiozni kad nam dijete kreće u prvi razred oko toga hoće li se snaći ili se neće snaći, pa onda tu anksioznost prenositi na dijete. Mislim da bi bilo jako dobro da i sami znamo da će naše dijete steći nove prijatelje dokle god ide u školu uživo. A ako ne bude išlo u školu uživo, opet ćemo naći načina da se druže online, da se druže vani na igralištu uz poštivanje mjera, i na taj način treba to djeci i prikazati. Naravno da smo prošlih godina, dakle skoro dvije su pandemijske godine, svi imali gubitke. I naša djeca su imala gubitke i to ne smijemo minimizirati, ne smijemo ne uvažiti djetetove osjećaje. Trebamo djeci dozvoliti da se osjećaju tako kako se osjećaju i razumjeti ih – rekla je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.
– Nekako mi se čini da svi predstavljamo novu školsku godinu kao veliki bauk, da će to sada našoj djeci sve biti grozno i teško. Većina djece će se oporaviti od ovih stresnih situacija, jer svi živimo u jednoj situaciji produljenog stresa. Većina djece će biti dobro. Jedan broj djece koja su i prije imala određene smetnje, neke poremećaje ili neke teškoće, će teže podnijeti ovu situaciju. Djeca koja žive u situaciji obiteljskog nasilja će teže podnijeti ovu situaciju, ali u većini obitelji i kod većine školske djece će ova školska godina sigurno dobro proći uz jednu dobru podršku roditelja i nastavnika djeci – naglasila je ravnateljica.
Voditeljica Sanja Kocijančić-Petričević u emisiji je pročitala i pokazala pismo osmaša o online nastavi koje smo objavili na web stranici Poliklinike:
„Ispočetka je bilo zabavno. Nešto kao produljeni praznici. A onda je prošao prvi tjedan. Od online nastave većinom su to bile poruke što trebamo napraviti i koje stranice ispuniti, i uopće nije bilo zabavno. Postalo je naporno. Već za nekoliko dana postalo je jako naporno.“
Uputimo djecu na stvari koje mogu kontrolirati, to je nešto što djeci daje osjećaj sigurnosti
– Da, ovo dijete je reklo ono što su nama rekla mnoga djeca, a to je da im je ispočetka to sve izgledalo, kako oni kažu, cool i fora, ali poslije su im falili i prijatelji i druženje i podrška nastavnika uživo, i osjećaj pripadnosti tom razredu, osjećaj pripadnosti školi, dakle to je sve nešto što im škola donese. Ono što smo mi cijelu prošlu godinu govorili je da su socijalni kontakt, osjećaj pripadnosti, komunikacija jedan značajan faktor psihološke otpornosti i da moramo naći način, ako je nastava online, na koji način ćemo djeci omogućiti druženje – rekla je prof. dr. sc. Buljan Flander.
„Što su bili najveći problemi?“, pitala je voditeljica.
– Upravo taj osjećaj nesigurnosti i taj osjećaj nepredvidivosti. Jer djeca nisu znala hoće li ići u školu na online nastavu, hoće li ići u samoizolaciju, kad će neki učenik oboljeti, dakle to je jedna nepredvidivost koja značajno utječe na psihološku otpornost i osjećaj sigurnosti. Naučili smo, a i djecu moramo naučiti, da postoje stvari na koje ne možemo djelovati: ne možemo djelovati na širenje virusa i ne možemo djelovati na epidemiološke mjere, ali postoje situacije koje možemo kontroliratii. Ako djecu uputimo na stvari koje mogu kontrolirati, to je nešto što djeci daje osjećaj sigurnosti – savjetovala je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.
U školi se poštuju školska pravila
„Sada će se djeca opet naći u jednom procijepu, jer s jedne strane je škola sa svojim propisima, znamo što škola propisuje u doba pandemije, a s druge strane imamo situaciju u brojnim obiteljima koje drugačije gledaju na sve, koje ne bi bile sretne u poštivanju tih propisa, jer imaju neke svoje druge ideje. Pa onda je i toj djeci teško. Koju onda poruku poslati možda onima koji se ne slažu sa propisima škole?“, pitala je voditeljica Sanja Kocijančić-Petričević.
– Ja ću to reći s aspekta djece. Dakle, u situaciji kad je i ovako jedna velika neizvjesnot, kada su i ovako djeca izgubila rutinu, i kada su i ovako nesigurna, dodatnu konfuziju i dodatnu nesigurnost im nije potrebno stvarati. A situacija u kojoj škola propisuje mjere, odnosno kad su to mjere stožera, a roditelji im govore nešto drugo, to dodatno djeci stvara konfuziju. I djeca onda zapravo ne znaju kome vjerovati i čija pravila poštivati. Mislim da bi bilo jako važno da djeca dobiju poruku: „U školi se poštuju školska pravila.“ Dakle, školska pravila su nešto što trebaju poštivati sva djeca i to bi trebala biti poruka roditelja djetetu: „Bez obzira što ja mislim, u školi se poštuju školska pravila“ – poručila je prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.
„Stječe se dojam da nemamo vremena za razgovor s djecom, a pa niti o školi, ponašanju, mjerama. A razgovor je uvijek važan. Oni roditelji koji su uspješni u svom roditeljstvu svi će redom reći znali smo razgovarati sa svojom djecom.Je li danas u modernom, pandemijskom vremenu moguće da taj razgovor izostaje?“, pitala je Sanja Kocijančić-Petričević.
Važno je razgovarati s djecom o školi, ali i o suicidima
– Jako je važno da roditelji razgovaraju s djecom, da crpe informacije iz pouzdanih izvora, da bude ograničeno vrijeme koje će i djeca i roditelji provoditi pred svim malim ekranima i da se postave pravila. Recimo, ja predlažem mnogim roditeljima postavite pravila da za vrijeme objeda nema telefona, ali ne samo za djecu nego i za vas. Nemojte vi onda reći nemojte se vi djeco javljati, a ja ću se javljati. Kad idemo na izlet, ajdemo ostaviti telefon doma. Ajdemo navečer kad se posvetimo svakom djetetu, ja uvijek preporučam da se posvetimo svakom djetetu barem 15 minuta do pola sata, ne zajedno nego svakom pojedinačno. Kad se posvetimo svojoj djeci, nemojmo se to kratko vrijeme javljati na telefon. To djeci poručuje: Ti si mi najvažniji, ti si mi bitan. Razgovor s djecom je danas najvažniji, djeci je jako važno što im roditelji kažu, djeci je važno da ih roditelji čuju. Mi smo već pričali o tome, ali nije zgoreg ponoviti. Kad dijete dođe iz škole, nemojmo ga pitati što je bilo u školi jer će dijete reći: „Ništa“. Ali ako pitamo „Kako si?“, puno ćemo čuti što se s djetetom u školi događalo.
„Danas je Svjetski dan koji obilježava prevenciju samoubojstva, pa treba spomenuti činjenicu da ste vidjeli koliko je u vrijeme lockdowna i pandemije kod mladih bila povećana i anskioznost, i depresije“, napomenula je Sanja Kocijančić-Petričević.
– U ovih posljednjih godinu-dvije sva istraživanja pokazuju da je i kod odraslih i kod djece i kod mladih povećana anksioznost, depresija, osjećaj beznađa, osjećaj praznine. Mnogi naši mladi kažu da uopće propituju smisao života, da se često osjećaju kao da život nema smisla. Sve više imamo takve djece koja su sklona i samoozlijeđivanju, a to su zapravo sve rizični faktori. Zato smo mi jučer stavili na našu web stranicu priručnik koji je slobodan za oreuzimanje svim roditeljima i stručnjacima koji u njemu mogu pročitati o rizičnim znakovima, o nekim uzrocima, načinima reagiranja, kako prepoznati… Ljudi često misle da ako razgovaraju o suicidu da će to djecu potaknuti na suicid. To nije istina. Ako razgovaramo saznat ćemo da li dijete o tome razmišlja, da li dijete ima možda veći i planove, osjećaj beznađa i osjećaj besmisla, i onda ćemo ga, ako je potrebno, uputiti na stručnu pomoć.
Umjesto forsiranja petica roditeljska poruka djetetu treba biti: „Ti si takav kakav jesi, ja te volim najviše na svijetu takvog kakav jesi, jer svako dijete svijetli na svoj način“
„Brošura o suicidima djece i mladih kao i puno toga što ste radili u posljednje vrijeme dostupno je na vašoj web stranici i na zagreb.hr. Sigurna sam da i u našim drugim županijama diljem Hrvatske postoje centri gdje djeca i roditelji mogu naći mjesto za osnaživanje. Pretpostavljam da vi surađujete s njima“, rekla je voditeljica.
– Da, mi surađujemo s mnogim institucijama i u Hrvatskoj i u Europi. Ali ono što bih željela ipak naglasiti, da i ovo naše istraživanje na 22 000 djece kao i istraživanje Borisa Jokića, pokazuju kako su nam djeca, a to je zapravo poruka onima koji donose odluke da treba zaposliti više stručnjaka mentalnog zdravlja, jer koliko god će većina djece sigurno biti dobro i proći će kroz ovo bez nekih značajnih ožiljaka, povećan je broje djece u odnosu na prije pandemije koja će trebati stručnu pomoć. Ako to dijete treba čekati tri-četiri mjeseca da dođe na red kod stručnjaka mentalnog zdravlja, onda to nije adekvatna niti pravovremena stručna pomoć. Zaista je potrebno zaposliti i u zdravstvu i u školstvu i u savjetovalištima više stručnjaka mentalnog zdravlja, više psihologa.
„To se slažemo, apsolutno. Za kraj, ocjene. Zar je taj odličan zaista toliko važan, da li je petica toliko važna, a da je manje važno mentalno zdravlje i zdravlje općenito?“, rekla je Sanja Kocijančić-Petričević.
– Nažalost, došli smo do toga da se toliko forsiraju ocjene da dijete nama kaže „ja sam mojoj mami, ili mome tati, samo ocjena. Vrijedim mu toliko koju ocjenu donesem.“ Mislim da je to jedna jako jako ružna poruka koju djeca dobivaju i u školi i u obitelji. To su djeca koja se onda stvarno pitaju – koliko vrijedim, koliko je moje poštovanje, kakva je moja slika o sebi, i onda ta djeca dođu s idejom „ako ja nisam 5.0 – ja ne vrijedim, ja nisam zadovoljio očekivanja mojih roditelja, nisam zadovoljio očekivanja okoline, oni me ne trebaju voljeti“. Naša poruka djeci treba biti „Ti si takav kakav jesi, ja te volim najviše na svijetu takvog kakav jesi, jer svako dijete svijetli na svoj način“.
Za završetak emisije voditeljica je pročitala kraj pisma osmaša koje smo objavili na našoj web stranici:
„Nadam se iskreno se nadam da mi sljedeća školska godina neće ovako izgledati, da ću se cijepiti i da ću moći izaći, pa makar i sjediti na tim tvrdim i neudobnim školskim stolcima.“
Izvor: HRT/www.hrt.hr
