Projekt „Unaprjeđenje prava djeteta kroz jačanje sistema pravosuđa i socijalne zaštite u Srbiji“ podržan je od UNICEF-a u partnerstvu sa Ministarstvom pravde, Ministarsvom rada, zapošljavanja, boračka i socijalna pitanja, a u okviru IPA 2013. programa koji financira Europska unija. Projekt se odnosi na zaštitu maloljetnih osoba – žrtava/oštećenih u kaznenom postupku – te je usmjeren na primjenu mjera kojima ih se štiti od sekundarne viktimizacije. Realizacija projekta i edukacija posebno su važni budući da se u Srbiji samo 4,7% djece žrtava intervjuira u posebno opremljenim prostorijama prilagođenima potrebama djeteta, njegovim godinama i zrelosti, a u 88,3% slučajeva dijete daje iskaz u sudnici.
Edukaciju je održala prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 30. svibnja do 3. lipnja 2016. u Nišu. Bio je to nastavak edukacije započete u svibnju 2015. godine, a koja se odnosila na primenu NICHD protokola u provođenju forenzičnog intervjua, pripreme djeteta za sud i terapijsku podršku. Sudjelovali su članovi Jedinica za podršku djeci u kaznenom postupku formirane u 4 grada u Srbiji (Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Niš) koji su tijekom prethodne godine aktivno doprinosili tome da se dijete zaštiti od sekundarne viktimizacije u sudskom postupku, upoznavali dijete sa sudskim postupkom, razjašnjavali uloge svih učesnika i doprinosili povećanju sposobnosti djeteta da spremnije i kvalitetnije da iskaz.
Cilj edukacije održane u Nišu početkom lipnja 2016. bio je podići nivo znanja i kompetencija koje se odnose na praktičnu primenu forenzičnog intervjua (NICHD) i pripreme djeteta za sud. Predstavljena su iskustva svih Jedinica za podršku djeci žrtvama/svedocima u krivičnom postupku, koja su ukazala na neophodnost uporabe standardiziranog protokola i važnost prilagođavanja načina ispitivanja individualnim potrebama svakog djeteta. Naime, ako se profesionalci pridržavaju pravila vođenja razgovora, dijete/mlada osoba lakše uspostavlja odnos sa ispitivačem, daje iskaz sa više detalja, opisa interakcija, reprodukcije razgovora itd… Poseban naglasak u superviziji stavljen je na teškoće u samom procesu intervjuiranja, kako raditi sa detetom u otporu, kada pružiti forenzično osjetljivu podršku, o načinu na koji traumatizirana djeca pamte.