Dubrovački list: „Među dubrovačkim roditeljima kruži pismo protiv nošenja maske u školi“

“Uz početak nastavne godine i ponovnu obvezu nošenja maske u školskim učionicama za srednjoškolce i učenike starijih razreda osnovnih škola, pojavljuje se otpor među djelom roditelja. Istovremeno gradić Čabar više ne želi maske u školama, a tome se pridružuje i Varaždin. Kakve će biti reakcije?”, postavlja pianje novinarka Silvija Rudinović u temi pod naslovom “Među dubrovačkim roditeljima kruži pismo protiv nošenja maske u školi” objavljenm 11. rujna 2021. godine u Dubrovačkom listu. Stručni sugovornici u temi su infektologinje prim. dr. sc. Liljane Betica Radić, specijalist školske medicine dr. Matija Čale Mratović i klinička psihologinja – psihoteraputkinja ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander:

Počela je nova nastavna godina u kojoj učenici viših razreda osnovne škole i srednjoškolci opet moraju nositi maske na satu čak i tamo gdje ih od drugih đana dijele pregade od pleksiglasa i gdje svako dijete sjedi u svojoj klupi, a polovica učitelja je cijepljeno. Među roditeljima ovih dana kruži predložak dopisa ravnateljima i zaposlenicima škola za one koji ne žele da im djeca nose maske na nastavi niti da ime se na ulazu u odgono-obrazovnu ustanovu mjeri tjelesna temperatura ili ih se testira na, kako piše, „tvz. COVID“. Pozivaju se na zakone, Ustav i želju da se djecu zaštiti od svake prisile.

Nošenje maske negativno je iskustvo u nastavi za većinu nastavnika i učenika, pokazala je anketa Instituta za društvena istražovamka. No, kojim mjerama štititi društvo od bolesti COVID-19, a pritom očuvati i mentalno zdravlje djece‘

Otpor

– Kao prvo, poželjno je da se svi nastavnici cijepe i da učionice zadovoljavaju tehničke standarde veličine prostora, osiguranja fizičke udaljenosti učenika, provođenja higijene ruku i prostora te mogućnosti i provjetravanja prostorija. naravno da je za predavača i učenika bitan živi kontakt za razliku od učenja na daljinu, a također je bitna neverbalna komunikacija koju pokazujemo ekspresijom lica, gestama, čime pokazujemo i naše emocije. Za sadsa je preporuka nošenje maski učenicima viših razreda osnovne škole,od petog do osmog razreda, i isto je potrebno provoditi. Ovisno o promjenama, specifičnostima i mogućnostima, epidemiološke mjere se mogu prilagođavati – mišljenje je infektologinje prim. dr. sc. Liljane Betice Radić.

Pojavljuju se sporadični slučajevi otpora lokalne vlasti, pa imamo primjere Varaždina i čabra gdje se ukida obveza nošenja maske u školi. Na društvenim mrežama se javio i jedan vjeroučitelj koji je poručio kako njegovi učenici na satu nikada neće nositi maske. Kako je napisao, to je odgovornost roditelja, koji će mu „dopuštenje maltretiranje svog djeteta morati pismeno obrazložiti i potpisati.“

– Kao liječnik, roditeljima preporučujem da je pametno nositi maske. Ništa u medicini, kao ni u životu, nije sto posto, ali tko želi brinuti o svom i tuđem zdravlju, smanjiti vjerojatnost oboljenja, nosit će je. na nju se treba naviknuti, može smetati samo onima kojima je ekstremno ugroženo disanje, odnosno onima kojima je snižena oksigenacija, a takvi su rijetki, ili onima koji imaj uotpor. Neki ljudi vole voditi ratove, nema to veze s maskama. Iza toga leže neki drugi razlozi koji su se projicirali u masku. Živimo u takvom vremenu kada bilo tko može reći da nešto ne želi. Za to nemam rješenje niti recept. Biste li došli na operaciju na kojoj kirurg ne nosi masku? Oko toga nemamo dilema, zar ne? – komentira dr. Matija Čale Mratović, specijalist školske medicine.

Svađe na internetu i u kući

Grad Dubrovnik nije osigurao maske za učitelje i učenike u školskoj godini 2021./2022. godini. Iz Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo odgovaraju da nisu primili nijedan zahtjev za ukidanje obveze nošenja maski. Takvo što nisu tražili ravnatelji škola niti imaju informaciju o nastavnicima koji ne žele nositi masku na satu ili roditeljima koji to priječe svojoj djeci. Za i protiv nošenja maske, za i protiv cijepljenja, to su teme oko kojih se vode rasprave u javnom, medijskom prostoru, na društvenim mrežama, viber grupama roditelja razrednih odjeljenja, za obiteljskom trpezom.

Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut, kađe kako svatko ima pravo na vlastito mišjenje, ali u situacijama koje zahtijevaju stručnu procjenu interdisciplinarnog tima eksperata, važno je razlikovati osobne svjetonazore i stavove od znanje i na znanju temeljnih regulativa.

– Čini se da su građani barem djelomično izgubili povjerenje u struku, što je s jedne strane razumljivo jer se pravila često mijenjaju, što stvara dodatan osjećaj nesigurnosti građanima koji se ionako osjećaju nesigurno posljednje dvije godine. Međutim, svi se kolektivno suočavamo s novim, nepoznatim neprijateljem i jedino je odgovorno prilagođavati se novim spoznajama koje dolaze gotovo na dnevnoj bazi. Ako se mi odrasli tako osjećamo, ako je i nama odraslima teško regulirati emocije, preplavljuje nas briga i srah, ili s druge strane ljutnja, možemo samo zamisliti kako je djeci koja nemaju zrelost odraslih, koja nemaju životno iskustvo i razvijene strategije suočavanja, pa ni razvijenu sposobnost kritičkog mišljenja. Djeca vjeruju svojim roditejima. A vjeruju i svojim nastavnicima. Kada dobivaju suprotne poruke doma i u školik osjećaju se rastrgano, napeto, u konfliktu su lojalnosti. Djeca će se u školi ionako morati ponašati sukladno pravilima. Ako ih budu kršila, ne samo vezano za epidemiološku situaciju, nego i inače, vjerojatn će trpjeti i neke sankcije i osjećati se drugačije od vršnjaka koji slijede pravila. Ne vidim razlog doma ih podučavati da su školska pravila besmislena, ili se ljutiti na pravila, školu ili nekog trećeg pred djecom. Vidim jedino da im to može naštetiti – smatra Buljan Flander.

Odbacivanje pravila

Nadalje kaže kako djeca,posebno mlađa, iako generaliziraju pa se može dogoditi da nauče kako je u redu odbaciti sva ona pravila koja im se ne sviđaju, neovisno radi li se o nošenju maske ili pisanju zadaće.

– To nitko ne želi. I učitelji i nastavnici trebali bi jasno razdvojiti vlastita mišljenja i emocije od ponašanja prema djeci, posebno u ovoj zdravstvenoj krizi. Ako odrasli smatraju da se neka pravila trebaju mijenjati, postoje puno efikasniji i primjereniji načini da rade na tome na sustavnoj razini. Djecu bih nastojala relaksirati od stalnih rasprava o koroni i mjerama. Konačno su u školskim klupama i trebaju više nego ikad razvojno primejrene brige i aktivnosti, osjećaj normalnosti koliko je moguće u datim okolnostima, u čemu će ih manje omesti maska na licu ili sjedenje bez maske, svejedno, nego nejasna, emoionalno nabijena i kontradiktorna vodstva odraslih kojima vjeruju – naglašava Buljan Flander.

Izvor: Dubrovački list

Link: https://dulist.hr/

 

Print Friendly, PDF & Email