Ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander je bila gošća u Dnevniku Nove TV, gdje je tema razgovora bio način provođenja ovhe nad djetetom odnosno sudske odluke o skrbništvu:
“Ja naravno neću govoriti niti o jednom konkretnom djetetu, ali djeca koja su prisilno odvedena iz obitelji u kojoj žive svakako imaju jednu traumatsku separaciju, separaciju od sigurne baze, od ljudi koje vole i s kojima se osjećaju sigurno, posebno ako je ta separacija praćena i zastrašivanjem, bilo od koje strane. To je još više dodatna trauma za dijete. Ukoliko su prisutni mediji, ukoliko je prisutno više ljudi, onda dijete ima i osjećaj srama, dijete ima osjećaj obilježenosti i zato bi zaista bilo važno da roditelji kao odgovorni roditelji pripreme dijete na separaciju, a ne da se to događa prisilno i da se dijete izlaže ovakvim situacijama. – rekla je ravnateljica.
Svakodnevno se i kao sudski vještak susrećete s ovakvim situacijama, gdje prečesto nema dogovora, sve je kako kažete, prečesto preko leđa djeteta. Koja ponašanja roditelja su u takvim situacijama štetna za dijete?
Da, nažalost puno roditelja se ponaša upravo na način da krše sva prava djeteta na oba roditelja, dakle sprječavaju kontakte s drugim roditeljem, s rodbinom po tom roditelju, pokazuju tugu kad dijete ide kod drugog roditelja, govore protiv tog drugog roditelja i protiv rodbine po tom drugom roditelju, traže dijete da bira stranu: “Izaberi mamu ili izaberi tatu” i “Odbaci onog drugog roditelja”, govore djetetu da su oni sretni ako ne ide kod tog drugog roditelja, ili to pokazuju izrazom lica, i jedna od najtežih stvari koje rade djeci, to su lažne optužbe za zlostavljanje djeteta, bilo seksualno bilo fizičko zlostavljanje djeteta. I u toj borbi da se pokažu da su oni bolji ljudi, da pokažu da su oni bili u pravu, zapravo doista ne biraju sredstva da se veoma često radi o emocionalnom zlostavljanju.
Roditelji imaju odgovornost ali imaju i institucije. Koja je njihova odgovornost?
Roditeljska je odgovornost da nakon razvoda shvate da će oni i dalje ostati mama i tata tome djetetu i da dijete treba oba roditelja i da dijete ima pravo na oba roditelja, makar i nesavršena. Ukoliko se roditelji ne uspijevaju ponašati na takav način, onda dolaze institucije – zdravstva, školstva, sudstva, policije… – koji onda svojim mehanizmima trebaju učiniti to da dijete živi s onim roditeljem koji će mu omogućiti oba dva roditelja. Dakle da dijete može imati oba dva roditelja, odmah nakon razvoda, a ne da dijetetu pravo na oba roditelja započne s pravosudnom sudskom presudom koja može doći nakon 3,5, 6 ili 7 godina.”
