Čestitamo našoj voditeljici dijagnostike i tretmana, kliničkoj psihologinji dr. sc. Renati Ćorić Špoljar koja je obranila doktorsku disertaciju na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu na temu ”Odrednice prilagodbe djece na visokokonfliktni razvod roditelja” pod mentorstvom prof. dr. sc. Slavice Blažeka Kokorić i prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander.

Baveći se problematikom brakorazvoda, naročito konfliktnih, te njihovim utejcajem na djecu kroz svakodnevni stručni rad u Poliklinici, psihologinja dr. sc. Renata Ćorić Špoljar se odlučila i na znanstveni pristup ovoj problematici. Izloženost djece intenzivnim roditeljskim sukobima predstavlja jedan od najizraženijih rizika za uspješnu prilagodbu djece na razvod braka roditelja koji je sam po sebi visoko stresan, a djeca ga uglavnom doživljavaju kao gubitak. Pažnja znanstvenika i stručnjaka usmjerena je na produbljivanje spoznaja o položaju djece u visokokonfliktnim razvodima roditelja te na prevenciju negativnih razvojnih ishoda i zaštitu dobrobiti ove vulnerabilne skupine djece.

Prikaz doktorskog rada 

U ovom doktorskom radu prikazani su rezultati istraživanja provedenog na uzorku od 272 djece s iskustvom visokokonfliktnog razvoda braka roditelja. U postavljenom modelu istraživanja promatrana je povezanost nekih obilježja djeteta, roditelja, odnosa djeteta i roditelja te obilježja samog razvoda i pratećih nepovoljnih događaja s prilagodbom djeteta na iskustvo visokokonfliktnog razvoda u hrvatskom kontekstu.

Rezultati istraživanja ukazuju da se za bolju prilagodbu djeteta na visokokonfliktni razvod značajnim pokazao manji intenzitet sukoba roditelja te ukoliko dijete nije svjedočilo sukobu roditelja i nije bilo izloženo njihovim manipulativnim postupcima. Nadalje, zaštitnim čimbenicima su se pokazali viša kvaliteta roditeljstva i privrženost djeteta roditelju te kontinuitet mjesta stanovanja i škole kao i neodvajanje od braće/sestara. Također se važnima pokazala psihička stabilnost roditelja i u jednom segmentu podrška koju roditelj dobiva od obitelji.

Kao izraženi rizični čimbenici dječje prilagodbe pokazali su se svjedočenje djeteta fizičkom sukobu roditelja prije separacije i promjena mjesta stanovanja po separaciji roditelja te vrijeme koje dijete odrasta u konfliktnom odnosu roditelja kao i traumatska iskustva djeteta nevezana s razvodom, a zanimljivim se pokazao podatak o pozitivnoj povezanosti više inteligencije djeteta s povišenom anksioznošću te u jednom dijelu pozitivna povezanost podrške šire obitelji s višom razinom konflikta lojalnosti kod djeteta.

Kako je u provedenom istraživanju obuhvaćen širok raspon različitih varijabli čime je omogućeno sa stručnog i znanstvenog aspekta bolje sagledavanje životnih okolnosti i razumijevanje poteškoća s kojima se susreće populacija djece s iskustvom visokokonfliktnog razvoda roditelja, navedeno omogućava identificiranje prediktora koji doprinose boljoj prilagodbi djece. Stoga su uz doprinos širenja znanstvenih spoznaja dane i određene praktične smjernice za kreiranje stručnih intervencija za rad s populacijom roditelja i djece koja prolaze kroz konfliktni razvod te za unapređenje preventivnog i tretmanskog rada s roditeljima i djecom.

Praktične smjernice za unapređenje preventivnog i tretmanskog rada s roditeljima i djecom

U kontekstu tretmanskog rada s djecom, rezultati istraživanja sugeriraju da je stručne intervencije posebno važno usmjeriti na djecu koja su kroz duži period odrastanja bila izložena roditeljskim sukobima te na djecu koja su uz razvod bila izložena i dodatnim traumatskim iskustvima poput gubitka bliske osobe i slično. Također, dobiveni rezultati pokazuju da u pristupu djeci koja prolaze kroz iskustvo razvoda braka, s posebnom pažnjom treba pristupiti populaciji djece čija je viša razina inteligencije popraćena s povišenim razinama anksioznosti. Za ovu populaciju djece potrebno je osigurati prikladan suportivan tretman, ne podrazumijevajući olako da viša inteligencija i s njom povezan bolji školski uspjeh govore u prilog dobroj prilagodbi i otpornosti djeteta.

U kontekstu tretmanskog rada s roditeljima, rezultati ovog istraživanja naglašavaju da je kod stručne procjene i plana rada s roditeljima, potrebno usmjeriti pažnju i na sagledavanje rizika koji proizlaze iz utjecaja šire obitelji, u vidu pojačanog konflikta lojanosti kod djeteta. U skladu s tim, ukoliko se pokaže potrebnim, važno je uključiti i članove šire obitelji u stručni tretman. Nadalje, s obzirom da se psihička stabilnost roditelja pokazala zaštitnim faktorom uspješnije prilagodbe djece u situacijama konfliktnog razvoda, kroz ranu intervenciju i zaštitne mjere važno je raditi na jačanju psihičke stabilnosti roditelja i njihovom osnaživanju, te na unapređivanju kvalitete roditeljstva uključivanjem roditelja u škole za roditelje, savjetovanje, obiteljsku terapiju i slično. U tretmanskom radu s roditeljima posebnu pažnju je potrebno usmjeriti na prepoznavanje manipulativnih postupaka roditelja te je u tom kontekstu važno pravovremeno poduzeti sve mjere kako bi se djecu zaštitilo od štetnih posljedica ovog oblika emocionalnog zlostavljanja.

Kako bi se olakšala prilagodba djece na razvod braka, bitno je u što većoj mjeri osigurati stabilnost okoline i kontinuitet dotadašnjih odnosa djeteta sa članovima socijalne mreže (braća i sestre, škola) te osigurati uvjete u kojima će dijete moći nesmetano ostvarivati pravo na osobne odnosa s oba roditelja.

Ravnateljica: “Naročito sam ponosna sam što se, osim svakodnevnog stručnog i visoko specijaliziranog kliničkog rada, bavimo ovom problematikom i na znanstvenoj razini”

Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander čestitala je dr. sc. Renati Ćorić Špoljar: “Kao ravnateljica Poliklinike i komentorica na ovom doktoratu naročito sam ponosna sam što se, osim svakodnevnog stručnog i visoko specijaliziranog kliničkog rada, bavimo ovom problematikom i na znanstvenoj razini. Rezultati koji je dr. sc. Ćorić Špoljar dobila na uzorku od 272 slučaja visoko-konfliktnog razvoda jasno pokazuju da djeca predugo žive u ratnoj zoni jer sudski procesi predugo traju, vještačenja dodatno produljuju život djeteta u često emocionalno zlostavljajućoj situaciji, a svakom godinom života s visokim konfliktom roditelja djeci se značajno povećava anksioznost, depresivnost i psihotraumatiziranost. To nam treba biti poticaj da djecu koja su izložena međuroditeljskom konfliktu još žurnije, bolje i ustrajnije štitimo na svim razinama od zdravstva i školstva do socijalnog rada i pravosuđa.” 

Print Friendly, PDF & Email