BITI OTUĐENI RODITELJ: »Da se barem sretnemo taj moj sin i ja«

Dok smo pisale knjigu „Dijete u središtu (sukoba)“, pročitale smo stotine radova i knjiga, pregledale jednako toliko slučajeva iz naše kliničke prakse i otkrile koliko toga se piše, istražuje i radi u području otuđenja iz pozicije djece. Iako se u radu s otuđenjem kao stručnjaci konstantno vraćamo na dijete i položaj djeteta, naglašavamo da su prava i potrebe djece iznad prava odraslih, postoji cijela skupina roditelja koji su također – otuđeni, i time u vrlo toksičnoj životnoj situaciji. Provele smo kvalitativno istraživanje s otuđenim roditeljima i ušle u dubinu njihova unutarnjeg svijeta. Neki od njih uključeni su kod nas u savjetovanje i psihoterapiju te iz prve ruke svjedočimo o nemoguće teškim borbama koje prolaze ovi roditelji.

Iako su nam svima djeca na prvome mjestu, i ovi roditelji zaslužuju pažnju i podršku svih sustava, za dobrobit njih samih, ali i za dobrobit svoje djece. Ovaj tekst posvetit ćemo upravo njima i iskoristiti priliku da ih pozovemo na online predavanje međunarodno priznatih stručnjaka Karen i Nicka Woodalla (Family Separation Clinic, London) 18.9.2020. od 9.30 do 11.30, koje će se održati u sklopu treće europske konferencije s međunarodnim sudjelovanjem EAPAP-a (European Association of Parental Alienation Practitioners). Uz stručnjake iz cijelog svijeta i više od 400 sudionika, koji će kroz tri dana konferencije govoriti o novim spoznajama i praksama rada u slučajevima otuđenja, otuđeni roditelji dobit će svoje vrijeme i podršku.

Tko su otuđeni roditelji?

Istraživanja pokazuju da su još u vezi ili braku neki otuđeni roditelji imali manje moći i utjecaja u partnerskom odnosu, da su često bili pasivniji partneri i ponekad manje uključeni u odgoj. Međutim, ta manja uključenost uglavnom je posljedica dogovorne organizacije obiteljskog života, nekih životnih okolnosti, poput prirode posla, drugih obveza i mogućnosti, a ne manje zainteresiranosti za dijete, kako otuđujući roditelji kasnije nastoje prikazati. Ipak, otuđeni roditelji jako variraju u svojim osobinama i stilu roditeljstva, što pokazuje da se u toj poziciji može naći gotovo bilo koja osoba, ovisno o drugom partneru (e.g. Vassiliou i Cartwright, 2001; Baker i Darnall, 2006; Woodall i Woodall, 2017).

Čija je odgovornost otuđenje?

Ranije se u literaturi govorilo o otuđenju kao posljedici visokokonfliktnog razvoda roditelja. Iako je moguće da do otuđenja dođe na taj način, u praksi se primjećuje da to, ne samo da nije najčešći put, već je više iznimka nego pravilo. U visokom konfliktu roditelja može doći do nekih otuđujućih ponašanja, emocionalnih pritisaka na dijete i zanemarivanja djetetovih potreba. No, do teških oblika otuđenja, danas znamo, gotovo isključivo dolazi pod utjecajem psihopatologije otuđujućeg roditelja, što se može dogoditi i u cjelovitim obiteljima, a ne samo uslijed razvoda. Ovo je važno naglasiti kako se otuđeni roditelji ne bi susretali s predrasudama da su barem polovično sami odgovorni za djetetovo odbijanje.

Kako prepoznati otuđene roditelje?

Stručnjacima prepreku često predstavljaju lažne optužbe za otuđenje, u kojima se jedan roditelj samostalno proziva otuđenim. Mnogi kritičari koncepta otuđenja upravo u tome vide opasnost – kako razlikovati otuđenje od odbijanja uslijed zlostavljanja ili manjkavih roditeljskih kapaciteta. Uvrštavanje otuđenja u klasifikacije upravo smanjuje vjerojatnost pogrešnog korištenja koncepta na štetu djeteta jer se dijagnoza/stanje postavlja od strane eksperata, zdravstvenih djelatnika, a ne proizvoljno. Kako naglašava Bernet (2013), namjerno lažno optuživanje drugog roditelja za otuđenje djeteta također je manipulativna strategija te može predstavljati emocionalno zlostavljanje. Manevarski prostor za lažne optužbe je širi ako nemamo stručni okvir. Zbog toga je naša stručna i moralna odgovornost educirati se kako bismo prepoznali djecu, ali i roditelje kao žrtve, a ne upali u manipulativni krug otuđitelja i/ili zlostavljača.

Kako su otuđeni roditelji?

Otuđeni roditelji izvještavaju o sve većoj izolaciji, gubitku zaposlenja i nemogućnosti formiranja ili održavanja novih odnosa. Te posljedice povezane su s distorzivnim obrascima mišljenja i emocionalnog doživljavanja, uključujući sram, stigmu i samopovređivanje te naučenu bespomoćnost i beznađe (Kruk, 2010). Poustie, Matthewson i Balmer (2018) na temelju intervjua sa 126 otuđenih roditelja izdvajaju sljedeće skupine posljedica otuđenja: osjećaj udaljenosti od vlastite djece, emocionalna i financijska iscrpljenost, osjećaj narušene psihološke dobrobiti, zabrinutost za dobrobit djece, doživljaj sebe kao žrtve obiteljskog nasilja.

Harman i Kruk (2018) upozoravaju na to da je otuđenje ozbiljan oblik nasilja u obitelji, ne samo prema djetetu, nego i prema (bivšem) partneru, odnosno drugom roditelju. Emocionalne manipulacije i ucjene djetetom, koje je većini roditelja najveći izvor i objekt ljubavi u životu, jednako je ozbiljno kao drugačiji oblici psihološkog, ekonomskog i tjelesnog nasilja u obitelji. Najizraženiji gubitak za roditelje koji ne žive s djecom jest, osim gubitka djece, gubitak vlastitoga roditeljskog identiteta (Kruk, 2012). Autori naglašavaju poseban problem neprepoznavanja i nepriznavanja uloge žrtve, koju se dapače često od strane okoline proglašava krivom. Kada sustav doprinosi otuđenju umjesto da ga sprječava, otuđenje se može također smatrati oblikom kolektivnog zlostavljanja (Giancarlo i Rottman, 2015).

Uslijed dugotrajne bespomoćnosti u procesu otuđenja, otuđeni roditelj može razviti depresivni poremećaj i kompleksni posttraumatski stres. Najviše razine depresije javljaju se upravo među odraslim osobama koje imaju djecu mlađu od osamnaest godina s kojima ne žive ili ne sudjeluju aktivno u njihovim životima (Evenson i Simon, 2005). Lee i sur. (2019) na temelju devet evidence-based istraživanja o otuđenim roditeljima zaključuju da su nezadovoljni sustavom pravosuđa i zdravstva, opterećeni osjećajima očaja, frustracije i izoliranosti, ali da također većina njih ne odustaje, nego i nadalje nastoji ostvariti odnos sa svojom djecom.

Umjesto zaključka

Umjesto zaključka ovog teksta prenosimo dio pisma majke odraslog otuđenog djeteta, naše pacijentice, koja uz veliku tugu i dalje ne gubi svoju odlučnost i borbenost u ostvarenju cilja – da jednog dana njeno dijete ponovno osjeti puninu ljubavi i odnosa s majkom.

„Tuga mi se vraća kao bumerang. Zaskoči me kad se najmanje nadam. Dok nešto radim, pomislim kako bih rado to podijelila s njim, sa svojim sinkom, kako bi ga to zanimalo. Zaskoči me njegova vlastita tuga koju osjećam duboko unutra kako uvijek osjećamo da netko tko nam je silno blizak pati ili tuguje. Ja znam da je to u njemu. I znam da mu strašno, strašno falim, i da se muči s tim što je sve zakopao u sebi.

Imam osjećaj da nije sretan nikako (…) Srce moje. Kako ga nisam znala zaštititi. Ne mogu si to oprostiti. Da mu barem to mogu reći jednom. .

Strašno mi, strašno, strašno nedostaje.

Neću to moći nikad prevladati. Znala sam to i onda. Sve samo ne to. Nadala sam se da ću moći nekako pobijediti tu strašnu mržnju njegovog oca, koliko god su me upozoravali, čak me i njegova obitelj upozoravala… ‘uzet će ti djecu. To je prvo što će ti uzeti.’

Cijeli moj život je skoro prazan, zato i ne mogu ništa doživjeti, nikakvo duboko radovanje ili uzbuđenje, sve samo prođe po površini.

I svako toliko se uhvatim da se bojim da onaj strašni osjećaj besmisla, kad opet samo razmišljam kako da to sve završim (…) zaskoči me svako toliko. I suze samo teku, samo teku, strašno. Evo tako vam to izgleda kad je najgore. Tuga bez dna. Kao bunar.

Kako da mu priđem? Kako su strašne te tvrđave u koje se ljudi zatvore.“

              Nadamo se i vjerujemo da će ova konferencija biti još jedan korak prema zaštiti djece, ali i razumijevanju i podršci otuđenim roditeljima. Pozivamo ih još jednom da nam se priključe na ovom predavanju i zajedno s nama budu kotačić pozitivne promjene.

Pišu: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i Mia Roje Đapić, mag. psych.

Detaljan program i popis predavača 3. europske konferencije o otuđenju (16. – 18. 9. 2020.) u organizaciji Poliklinike

 

otuđeni roditelji, eapap, registracija

Print Friendly, PDF & Email