“Na snazi su posebne mjere, mnogi od nas upućeni su na rad od kuće, djeca su u školi i u situaciji smo da se tome na brzinu treba prilagoditi. Svatko od nas drugačije se nosi sa kriznim situacijama u životu, no sada moramo misliti i na druge, posebno djecu i starije osobe koji ovise o nama, odnosno pomoći im u prilagodbi i tome da svi skupa ostanemo – normalni.”, pišu novinarke Marijana Matković i Jasmina Sarić Čedić u tekstu objavljenom 17. ožujka 2020. u 24 sata .Stručni sugovornici u temi bili su psihologinja i članica Kriznog stožera Poliklinike Ella Selak Bagarić, psihologinja dr. sc. Mirjana Krizmanić, umirovljena sveučilišna profesorica te seksualni terapeut Goran Arbanas, dr. med, psihijatar iz ambulante u Klinici za psihijatriju Vrapče i psihologinja i psihoterapeutkinja Tanja Dejanović Šagadin iz Psihološkog centra TESA:
“Kako djeci objasniti što se događa, koje upute i objašnjenja mogu razumjeti djeca određene dobi?
Djeca vrtićke dobi
– Vrtićarci trebaju osnovne informacije koje razumiju, a više od toga trebaju zaštitu od onih koje ne razumiju. Vodite računa da djeca ne slušaju razgovore odraslih i vijesti na TV-u ili radiju, a u razgovoru koristite izraze koje već poznaju i kratka objašnjenja. Usmjerite se na učenje kako ostati zdrav i vježbajte to kroz igru, uz glazbu, priče i crtiće o zdravlju. S djetetom predškolske dobi treba razgovarati prvenstveno o higijeni i zdravim navikama – objašnjava psihologinja Poliklinike Ella Selak Bagarić.
Djeca od 7 do 12 godina
– Školarci se vesele tome što ne idu u školu i s njima je posebno bitno da povedemo računa i izvorima informacija i informacijama koje sasvim sigurno već imaju. Prvo trebamo slušati i pitati, pa tek onda iznijeti činjenice i s djetetom proći pravila koja su sada bitna. Važno je da djeca znaju kako je riječ o virusu koji se brzo širi među ljudima i da se događa u zemljama širom svijeta. Osnažite djecu da znaju što sve sama trebaju učiniti da se ne razbole – a i da pomognu drugima. Možete im reći i o nekim simptomima, ali reći i da sada vladaju i prehlade i da ako netko zakašlje ne znači da je dobio korona virus.
Savjeti za tinejdžere
U razgovoru s mladima iznesite provjerene podatke i činjenice koje znate i osnažite ih da informacije traže iz pouzdanih izvora a ne primjerice s društvenih mreža. Zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju. Ako tinejdžer izražava zabrinutost strpljivo ga saslušajte i podsjetite ga na ranija iskustva i na to kako ste se kao obitelj s time nosili.
– Najvažnije od svega, budući da za razliku od male djece tinejdžeri imaju slobodu kretanja, molim roditelje da mladima posebno naglase da odlaskom na mjesta s puno ljudi dovode ne samo sebe, već i druge osobe u rizik. Mi stručnjaci smo međusobno u šali razgovarali i kako mladima treba naglasiti i to da u bolnicama nema besplatnog wi-fija – navodi dalje psihologinja Poliklinike Ella Selak Bagarić.
Čega se dijete u ovakvoj situaciji može najviše bojati i kako im pomoći da to prebrode?
– Pokazujući pred djecom vlastite emocije, ali i način na koji se s njima nosimo, mi odrasli modeliramo kako prepoznati, izražavati i nositi se s različitim osjećajima. Tu je važno i što govorimo ali i kako se odnosimo prema ovoj situaciji. Djeca se boje i za svoje roditelje i bake i djedove, braću, sestre. Moguće je da će u ovoj situaciji tražiti više blizine, češće zvati mamu i tatu dok su na poslu, ili pak razviti iznenadne strahove – poput noćnih, pa mogu dolaziti u roditeljski krevet, tražiti svjetlo, mogu imati noćne more ili početi mokriti u krevet. Važno je biti strpljiv prema njima i držati se uobičajene rutine koliko je god moguće. – zaključuje psihologinja Poliklinike.”
Tekst u cijelosti pročitajte na linku: 24 sata: https://www.24sata.hr/news/deset-pitanja-o-samoizolaciji-sto-je-s-ljubljenjem-i-seksom-6814
