24 sata: “Za djecu su posljedice batina teške, a često su i dugotrajne”

Dnevni list 24 sata objavio je temu novinarke Jelene Kramar pod naslovom “Za djecu su posljedice batina teške, a često su i dugotrajne” o fizičkom kažnjavanju djece 15. studenog 2018. godine. Sugovornica u temi bila je naša psihologinja Ella Selak Bagarić:

“Razgovarali smo s Ellom Selak Bagarić, psihologinjom u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Objasnila nam je kakve su odgojne metodu Hrvatskoj, s kojim problemima se susreću u poliklinici te kakve su posljedice fizičkog kažnjavanja kod djece.

Koje je stajalište Poliklinike vezano za fizičko kažnjavanje, te jeste li imali doticaja s roditeljima i djecom kod kojih je ovakav tip kažnjavanja uobičajen? Koje su vaše preporuke za ovakve situacije? 

– Stajalište Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba je stajalište struke i zakon u Hrvatskoj koji postoji od 1999., dakle gotovo 20 godina, smatra da je svaki oblik fizičkog kažnjavanja nasilje nad djecom. Nažalost, mnogi roditelji, pa čak i neki stručnjaci koji rade s djecom to ne znaju. Kada kolege i ja radimo s roditeljima, vrlo često nam znaju reći “Tučem ga jer ga volim“ ili “Tučem ga za njegovo dobro“ ili “I mene su tukli pa sam dobro ispao, jednog dana će mi reći hvala”, i čini nam se da mnogiroditelji ne razlikuju odgoj kroz batine i postavljanje granica u odgoju- objasnila je Ella Selak Bagarić, psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.

– Batine su zapravo u odgoju izraz osjećaja bespomoćnosti kod roditelja koji dovodi do gubitka kontrole. Odgajanje djeteta bez fizičkog kažnjavanja zahtijeva postavljanje jasnih granica u odgoju, ali bez primjene sile – dijete ima pravo na zaštitu od bilo kojeg oblika nasilja. Roditelji gotovo u pravilu odmah zaštitnički reagiraju kada neka druga osoba udari njihovo dijete, ali neki smatraju prihvatljivim kada to sami čine, ne shvaćajući pritom da je to za dijete puno gore jer mu oni trebaju predstavljati sigurnu bazu, osobe u koje treba imati povjerenja i koje su tu da ga zaštite, te od kojih djeca uče po modelu, a zapravo svojim postupcima daju djetetu poruku da je nasilje OK – dodala je.

Koje sve posljedice može imati fizičko kažnjavanje djeteta?

– Fizičko kažnjavanje je nešto što će u trenutku dovesti do promjene u ponašanju djeteta; ono će se vjerojatno odmah prestati ponašati na nepoželjan način, no ne zato što je uvidjelo štetnost takvog ponašanja, već iz straha od roditelja. Ono što će naučiti bit će da je udarati OK ako netko čini nešto što ja ne želim. Također će naučiti da ne treba kontrolirati svoje ponašanje nego činiti što mu se učini najlakše taj tren i, možda najtužnije, dijete će naučiti da ljubav nema granica – kada nekog voliš, imaš moć nad njim, a to znači da mu stoga možeš raditi što želiš, a što vodi daljnjem zlostavljanju. Fizičko kažnjavanje ne donosi ništa dobro u razvoju djeteta, a donosi veliku štetu – objasnila je magistra psihologije Selak Bagarić.

Negativne posljedice su teške i brojne, a vrlo često i dugotrajne. Osjećaji koje najčešće kao kliničari vidimo kod fizički kažnjavane djeca su ljutnja i tuga, bespomoćnost, agresivnost, sumnjičavost, strah i destruktivnost. Mogući negativni učinci tjelesnog kažnjavanja na dijete su agresivno, nasilno ponašanje, smanjena internalizacija moralnih normi, loša kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta jer se on zasniva na lažnom autoritetu izazvanom manipulacijom strahom, tjeskoba i depresija, što onda dovodi do drugih poteškoća u funkcioniranju djeteta – dodala je.

Kakva je situacija u Hrvatskoj/Zagrebu? Postoje li neki podaci vezani za discipliniranje djece?

Hrabri telefon je u 2017. proveo istraživanja o stavovima o tjelesnom kažnjavanju djece na uzorku od 500 sudionika iz cijele Republike Hrvatske. Utvrđeno je da svaka druga osoba (52%) smatra da se tjelesno kažnjavanje generalno ne bi trebalo koristiti, no smatra ga opravdanim u nekim situacijama, nešto manje od dvije petine sudionika (39%) prepoznaje štetnost tjelesnog kažnjavanja i smatra da se ono nikada ne bi trebalo koristiti, svaki treći sudionik (34%) smatra da tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo zabraniti roditeljima u odgoju djece. Zabrinjavajuća je informacija kako čak 41% sudionika ne zna je li tjelesno kažnjavanje u RH zakonom zabranjeno, a svaki treći sudionik (34 %) smatra da tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo zabraniti roditeljima u odgoju djece – izjavila je magistra psihologije Selak Bagarić.

Prema rezultatima međunarodnog istraživačkog projekta “BECAN – Epidemiološko istraživanje zlostavljanja i zanemarivanja djece” u Hrvatskoj iz 2012., tjelesno kažnjavanje je doživjelo prethodne godine 41% djece, a tjelesno zlostavljanje (npr. udarce nogom ili udarce šakom u glavu) 23,6% djece. Dakle, u Hrvatskoj su još udarci svakodnevica za veliki broj djece – objasnila je te dodala da djeca koju se fizički kažnjava su često i psihički zlostavljana.

Možete li nam dati neki primjer iz prakse pozitivnog discipliniranja djeteta?

– Postoji niz stvari koje roditelji mogu i trebaju raditi, jer djetetu treba usmjeravanje i vođenje kroz njegovo odrastanje. Nagrade su sjajan način da dijete nauči samokontrolu i ustrajnost. To su pohvale, privilegije i slično, a sve to šalje djetetu poruku da kao roditelj uvažavamo njegove napore, što doprinosi razvoju djetetovog samopouzdanja, dobre slike o sebi, a najvažnije, kvaliteti odnosa roditelj – dijete. Djeca će uvijek učiniti više zbog nagrade nego što će nešto izbjegavati zbog straha od kazne. Roditelji često propuste pohvaliti dijete, i dok kritiziraju ono što je loše, izgube i ono što je dobro jer dijete razvija lošu sliku o sebi – savjetuje psihologinja Selak Bagarić.

– Privilegije su primjer nagrade, poput  kasnijeg odlaženja u krevet vikendom, dodatnog vremena za igrice i sl. To mogu biti i stvari poput igračke koju dijete želi, ali one nikako ne smiju zamijeniti vrijeme koje roditelj i dijete skupa provode, zagrljaj kao pohvalu, riječi i nježnosti, odnosno vrijeme koje je samo za obitelj – upozorava.

Možete li dati koji savjet za roditelje koji imaju poteškoća u discipliniranju svoje djece?

– Važno je preispitati što činimo u odgoju. Vrlo često su roditelji preumorni i iscrpljeni pa kada iza cijelog dana dođu kući, idu linijom manjeg otpora i budu nedosljedni, a odgoj zahtijeva strpljenje, ustrajnost, vrijeme i posvećenost. Mi vrlo često iz kliničke prakse vidimo kako su u nekim obiteljima doista potrebne male intervencije da bi i dijete i roditelji bili zadovoljniji, ali prvo roditelj mora donijeti odluku da više nikada ne viče i ne udari dijete. Postoje i odgojno zahtjevna djeca, a u tom slučaju preporučujem da roditelji potraže savjet i pomoć stručnjaka – u školi, vrtiću, a mogu doći i u Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Ne postoji savršen roditelj, niti on djetetu treba, ali mu treba dovoljno dobar roditelj, onaj koji u odgoju prepoznaje i svoje propuste, vodi računa i o svojim osjećajima i o osjećajima djeteta. Ono što mislim da svaki roditelj želi dati svome djetetu su samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj unutrašnje sigurnosti, osjećaj da je vrijedno ljubavi, i da odraste u čovjeka zadovoljnog  sobom. Za to djeci treba empatija od njihove okoline, i osjećaj da smije pogriješiti na svom putu odrastanja, kao što i mi griješimo, a iz pogrešaka učimo – zaključuje magistra psihologije Selak Bagarić.”

Tekst u cijelosti pročitajte na linku:

https://www.24sata.hr/lifestyle/za-djecu-su-posljedice-batina-teske-a-cesto-su-i-dugotrajne-598588

Print Friendly, PDF & Email