U dnevnom listu “24 sata” objavljen je tekst novinarke Daniele Piskač “Terapijski psi pomažu djeci kod mucanja” u kojem su sugovornice bile Renata Fridrih, defektolog-logoped i ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander:
“Sevi, Aya, Švrćo i još sedam superpasa vraćaju osmjeh klincima u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kroz terapijsku “igru” koja znanstveno dokazano smanjuje stres.
Tim ove poliklinike jedini u svijetu provodi inovativni pristup rada za zanemarenom i zlostavljanom djecom, mališanima s kroničnim bolestima i razvojnim teškoćama, invaliditetom i višestrukim oštećenjima. Sve je počelo uz dječaka Lea (12) koji je rođen sa sindromom Down i hipoplastičnim srcem (tzv. pola srca), priča nama njegova majka Renata Fridrih, prof. ujedno defektolog-logoped u poliklinici.
Prema Freudeovoj ideji
– Leovi liječnici iz Njemačke preporučili su nam da mu nabavimo psa. Smatrali su da će to biti najbolji oblik stimulacije za Lea. Tako je stigla havanezerica Eva. U roku od pola sata popela mu se na krevet i postala njegova najbolja prijateljica – kaže Fridrih i dodaje da se, držeći logopedske vježbe unutar udruge Društvo naša djeca Sisak, dodatno uvjerila koliko je vrijedno da je pas prisutan. Tako je nastao projekt terapije psima.
Logopedica je udomila pet od deset pasa koji danas rade u poliklinici. Projekt financijski podržava Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
– Radi se o obuci pasa prema holističkom pristupu, koji je počeo Sigmund Freud, u kojem pas aktivno sudjeluje u terapiji. Dok radi s djecom, pokazuje što djetetu treba. Pa ako je umorno, pas će leći na bilježnicu – priča Fridrih uz objašnjenje zašto su baš havanezeri najbolji.
– Kad smo birali pasminu, birali smo najbolju – bichon havanezer. To su manji i ekonomični psi, a imaju hipoalergenu dlaku. Kad ga se istrenira, pas pokazuje kome treba pomoć, po mirisu osjeti tko je pod najveći stresom – kaže.
– Psi djeci pomažu na kongnitivnoj, fizičkoj i emotivnoj razini. Četveronošci prvo prilaze ljudima u invalidskim kolicima, što pokazuje njihovu snažnu empatiju. Vjerujem da svaka životinja ima terapijski učinak, no treba voditi računa o zdravstvenom stanju djetetea, kao i o samom ljubimcu, ako ga se želi nabaviti – priča prof. Fridrih, i dodaje da terapija kod nje izgleda kao klasična terapija kod logopeda, samo što je pas u sobi.
– Pokazalo se da djeca uz pse potižu bolje rezultate i imaju bolje ocjene – kaže logopedica. Upravo zato je ogroman interes škola, centara za socijalnu skrb za ovakvu terapiju. Dobivaju pozive iz EU, SAD-a…
– Primjerice, kod djece koja mucaju je veliki pomak jer su opuštenija i bolje vježbaju – kaže prof. Fridrih.
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander je jedini je sudski vještak koji radi forenzični intervju sa zlostavljanim djetetom uz pomoć ovih superpasa.
Dragocjena pomoć
– S obzirom na to da se radi o traumatskim iskustvima bitno je djetetu smanjiti stres. Što je stres manji, vjerodostojnost iskaza je veća i kvaliteta forenzičkih informacija je bolja. Dok dijete mazi psa, drži ga u krilu, stres se smanji i tako dobijem kvalitetan iskaz, a dijete je manje traumatizirano dok priča o tome – pojašnjava prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander.”
