24 sata: “Dajte djetetu do znanja da su njegovi osjećaji u redu, da su roditelji tu za njega i da će mu biti podrška”
“Osim samih mjera i pravila kojih bi se djeca trebala pridržavati, što je svakako poželjno da roditelji ponove s djecom, važno je pitati dijete kako se osjeća”, kazala je ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander u članku objavljenom u 24 sata 10. svibnja 2020. pod naslovom “Djetetu nacrtajte kako daleko virus može ‘skakati’ i širiti se”. S ravnateljcom je novinarka Stela Tuđa razgovarala o aspektima mentalnog zdravlja djece, roditelja i učitelja u vrijeme koronakrize. Prenosimo tekst u cijelosti:
” Pitajte dijete što ga brine, ima li ono nekih pitanja, dajte mu do znanja da su njegovi osjećaji u redu, da su roditelji tu za njega i da će mu biti podrška – dodaje.
Ističe kako naglasak treba staviti na mentalno zdravlje i prilagodbu djece, uz čuvanje zdravlja sebe i drugih, trenutno više nego na postignuća.
– Također je važno pohvaliti dijete za usvajanje i pridržavanje određenih mjera, kako doma, tako vani i u školi, jer se djeca nose sjajno, iznad očekivanja mnogih od nas odgovorna su i spremno stavljaju svoj život ‘na čekanje’, a njima je to iz niza razloga teže nego nama odraslima – rekla je psihologinja Buljan Flander.
Odrasli mogu pomoći prilagodbi, prije svega davanjem pozitivnog primjera.
– Trudite se da djeci, posebno manjoj, što češće i jasnije ponavljate pravila, da ih se pohvali za pridržavanje pravila, uvodeći igru i zabavu u cijelu priču i slično – rekla je. Ipak, neka djeca koja su ranjivija (npr. imaju ranija traumatska iskustva, nesređene prilike u obitelji i slično) moguće će svejedno teško proći kroz prilagodbu.
– Ne smijemo zaboraviti da je ovo samo jedna od niza prilagodbi koja se traži od djece unazad nekoliko mjeseci. Nekoj djeci trebat će stručna podrška u tome, kao i roditeljima, od kojih su mnogi na rubu svojih kapaciteta, stoga potičem sve vaše čitatelje da se ne libe potražiti pomoć. U tome nema ništa loše ni sramotno, dapače pokazuje model roditeljske brige i odgovornosti – govori.
Pitali smo je kako djeci objasniti da trebaju držati distancu.
– Što je dijete manje, to može upamtiti i držati se manje pravila u isto vrijeme. Također, da bi ih razumjelo, što je dijete manje, potrebni su konkretniji primjeri. To je na primjer, crtanje virusa, pokazivanje koliko daleko virus može ‘skočiti’ s jedne osobe na drugu i slično. Djeca i mladi gotovo sigurno o pravilima poput distance nešto znaju, čula su odrasle, vijesti, pričala su s vršnjacima… Možemo ih pitati da nam objasne ono što oni znaju i obrazlože svojim riječima, kako bismo vidjeli na što treba usmjeriti više pažnje – objasnila je dr. Buljan Flander.
Dodaje kako roditelji mogu pomoći djeci tako da trebaju prije svega paziti na sebe i svoje mentalno zdravlje jer je aktualna razina roditeljskog stresa jako visoka u većini obitelji.
– Nadalje, trebali bi paziti na mentalno zdravlje svoje djece i njegovati odnos povjerenja i sigurnosti s djecom, prije svega. Naravno, zaštita somatskog zdravlja i sigurnosti od velike su važnosti, no neke druge stvari koje su inače važne, poput pojedine ocjene, sada ipak imaju manju težinu – ističe.
Učitelji su, kaže, nakon roditelja i bližih članova obitelji vjerojatno najznačajniji odrasli modeli i utjecaji na djecu.
– Sve što vrijedi za roditelje i odnos prema djeci može se prenijeti i na učitelje, koji su trenutno u vrlo zahtjevnoj situaciji. Neke odgovornosti i zahtjevi koji su na leđima učitelja preteški su i čujem od kolega da su jako zabrinuti oko toga kako će ih ispoštovati, tko će biti kriv ili odgovoran ako se unatoč svom trudu prekrše neke mjere od strane djece – priča psihologinja i dodaje da vrlo slične brige muče i roditelje koji su sami morali donositi odluku o tome šalju li dijete u školu ili ne.
– Nemojmo zaboraviti da krizna situacija traje i dalje, tako da bih učiteljima, ali i svima onima koji o učiteljima govore i odlučuju, poručila da daju najbolje od sebe u zaštiti zdravlja djece o tome kako pravila približiti djeci i slično kolege sigurno znaju puno, a da se osim na to usmjere na vlastito mentalno zdravlje i na odnos s djecom kao prioritet, što će im u ovim okolnostima puno više značiti od bilo koje lekcije – rekla je.
Dodaje kako je čula od roditelja da djeca koja će ostati doma pitaju zašto ona ne mogu u školu s prijateljima, a djeca koja će ići u školu, pitaju zašto ne mogu ostati doma s roditeljima.
– I jedni, i drugi mogu biti zbunjeni, usamljeni i tužni, osjećati nepravdu i ljutnju. Naravno da ne mogu biti identični uvjeti usvajanja ni ispitivanja gradiva online i uživo te će to povlačiti dodatne probleme. Koliko god govorimo o tome da djeca trebaju imati iste prilike i mogućnosti, čini mi se da sada to nije slučaj. Pogledajmo samo kako se osjećaju roditelji i učitelji, naravno da se slično osjećaju i djeca, koja imaju puno manje mogućnosti suočavanja od nas odraslih. Svakom djetetu pomoći će topao i nježan roditeljski pristup, prostor da izrazi svoje emocije i primjer kako iz nekih loših okolnosti izvući koliko možemo. I dalje, vjerujem da će mnogima trebati stručna podrška, kako zbog korone i potresa u Zagrebu, tako i zbog aktualno vrlo nepredvidivih, nejednakih i zbunjujućih uputa – zaključuje dr. Buljan Flander.”
