Kao i svake godine, Međunarodni dan prevencije zlostavljanja vidimo kao povod progovaranja o važnoj temi, zaštiti djece od zlostavljanja i zanemarivanja. Podsjećamo kako je Međunarodni dan prevencije zlostavljanja nastao na inicijativu Fundacije svjetskog samita žena (WWSF, engl. Women’s World Summit Foundation) 2000. godine s ciljem podizanja javne svijestio i stvaranja kulture prevencije diljem svijeta poticanjem vlada i društvenih organizacija na aktivnije uključivanje u zaštiti djece. Ovaj dan veže se za Međunarodni dan Konvencije o pravima djeteta 20. studenoga kad je 1989. godine donesena Konvencija o pravima djeteta.
U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ustanovi u kojoj djeca koja su doživjela traumu zlostavljanja mogu dobiti stručnu pomoć, nastojimo promovirati ideju kako zlostavljanje i zanemarivanje djece nisu problem samo pojedinca ili njegove obitelji, nego problem šire lokalne zajednice te društva u cjelini. Zato smatramo da je 19. studeni podsjetnik da je prevencija zadaća sviju nas, i to svakodnevna te kako je nužno uložiti trud kako bismo djeci osigurali sigurno mjesto za odrastanje. Čin ili propust odrasle osobe (roditelja ili skrbnika) koji rezultira ugrožavanjem dobrobiti djeteta ili ozbiljnom tjelesnom ili emocionalnom povredom, seksualnim zlostavljanjem ili iskorištavanjem, predstavlja zlostavljanje ili zanemarivanje djeteta Povodom dana prevencije zlostavljanja djece dobro je podsjetiti se što jest preventivno djelovanje. Ono se najčešće događa na tri razine – primarnoj (općoj), sekundarnoj (usmjerenoj) i tercijarnoj (indiciranoj). Primarna prevencija je usmjerena na sve obitelji s djecom u određenoj sredini bez obzira na rizičnost za zlostavljanje. Sekundarna prevencija je usmjerena prema roditeljima koji su visoko rizični prema nekim obilježjima. Tercijarna prevencija se provodi kada se nasilje već dogodilo i kada se počelo ponavljati. Ona uključuje različite mjere : tretman djeteta i obitelji i kontrolu nasilnog ponašanja u obitelji. Kako bi se preveniralo nasilje nad djecom potrebna je suradnja različitih institucija u društvu i interdisciplinarni pristup ovom problemu. Zlostavljanje i zanemarivanje djece događa se u obiteljima svih društvenih slojeva i pripadnosti. Danas znamo da ne postoji samo jedan uzrok zlostavljanja djece, već je to rezultat mnogih čimbenika (karakteristika roditelja i skrbnika, karakteristika obitelji, karakteristika šire okoline i društva, ali i rizika koji su povezani s djetetovim obilježjima).
Možemo li zaustaviti zlostavljanje?
Možemo li svi zajedno uložiti napore da svako dijete bude viđeno, utješeno, sigurno povezano i privrženo odraslima s kojima živi, i konačno – zaštićeno od nasilja? Svima nam je cilj zaustavljanje zlostavljanja i zanemarivanja i zaštita djece. Dio zaštite djece je, uz pravne postupke, često i pronalaženje mjesta za pomoć odraslima koji su djecu povrijedili. Postoje li neki postupci što već danas možemo napraviti da preveniramo zlostavljanje djece? Svjetske organizacije, kliničari, istraživači i različiti stručnjaci suglasni su da postoji puno toga što možemo, pa koristimo današnji dan da podsjetimo.
Ovo su samo neke od smjernica:
- Dobro je da kao odrasle osobe razmislimo o svom ponašanju – koje riječi govorimo, ostavljaju li one možda rane na duši? Nekad i više od tjelesnog udarca. Jesmo li roditelji koji djeci i drugim odraslim osobama pokazuju da se sukobi mogu riješiti bez nasilja? Kao roditelji imamo višestruku odgovornost – za sebe, za dijete i za odnos s djetetom. Svatko ima pravo na traženje pomoći, potražite je ako trebate – i to je pokazivanje odgovornosti.
- Ako ste roditelj ili skrbnik, nekad se nije lako nositi sa svim stresovima svakodnevnog života, pa i onima koji se odnose na roditeljstvo. Dobra vijest je da se neki postupci mogu naučiti. Uz podršku roditeljima i odgovornom roditeljstvu može doći do promjene u odnosima s djecom i to može biti jedan od najvažnijih načina prevencije zlostavljanja. Ta podrška može biti emocionalna od najbližih ljudi (prijatelji, obitelji, susjedi), a naravno i stručna koja je danas dostupna.
- Pokušajte brinuti o sebi, ako ste roditelj ili skrbnik, osobito kad trebate usmjeravati ponašanje svog djeteta. Da bi se dijete usmjerilo ili emocionalno reguliralo, prvi korak je smirivanje sebe što će dovesti do smanjenja emocionalnih tenzija u odnosu s djetetom , a u takvoj situaciji u kojoj „odrasli ne gubi glavu“ lakše dolazi i do promjena kod djeteta.
- Znaju li vaša djeca svoja prava? Kad se djecu uči da su posebna i da imaju pravo na sigurnost, manja je vjerojatnost da će misliti da je zlostavljanje njihova krivnja i veća je vjerojatnost da će vam se povjeriti i govoriti ako su doživjela nasilje.
- Često se odrasli pitaju što je zlostavljanje. Fizičko i seksualno zlostavljanje je možda u javnosti jasnije prepoznato, ali važno je znati prepoznati zanemarivanje i propust roditelja ili drugih skrbnika, ili pak emocionalno zlostavljanje (zastrašivanje, manipulacija, izoliranje, odbacivanje, nazivanje pogrdnim imenima). Uz to je važno upoznati se sa znakovima kod djece koji nas upućuju na zlostavljanje ili zanemarivanje.
- Obavijestite, obavijestite, obavijestite! Živimo u zemlji u kojoj svatko može obavijestiti o zlostavljanju, nemojte misliti da će to netko drugi učiniti ukoliko imate informacije da se zlostavljanje dogodilo. Kada s djetetom razgovarate o zlostavljanju, pažljivo ga slušajte, uvjerite ga da je postupilo ispravno rekavši odrasloj osobi što se dogodilo i potvrdite da ono nije odgovorno za ono što se dogodilo. Nije uvijek lako, ali u situaciji kad nam se dijete povjeri, umjesto „čuvanja tajne“ zapitajte se kako dijete može imati povjerenje u odraslu osobu koja zna da se zlostavljanje dogodilo, a nije ništa poduzela.
- Razmislite o tome da volontirate u udrugama roditelja ili u pomaganju djeci koja su pod rizikom
- Prevencija ili intervencija? I jedno i drugo je važno. Veća su ulaganja potrebna u programe za koje je dokazano da će prevenirati zlostavljanje prije nego se dogodi. Nemojmo da nas to spriječi da zagovaramo i nadalje ulaganje u prevenciju , tj. u programe za koje je dokazano da zaustavljaju zlostavljanje poput obiteljskog savjetovanja i podrške sustava djeci i roditeljima. Zagovarajmo takva ulaganja u našem društvu.
- Stručnjaci puno toga znaju o zlostavljanju, prevenciji i intervencijama. Potičite donositelje odluka i provoditelje politika da i oni budu podrška – ne deklarativna već organizacijska, zakonodavna i financijska. Investiranje u dobrobit djece nije važna samo za sadašnjost već za budućnost.
Za kraj – često se spominje stara poslovica da je potrebno cijelo selo da bi se odgojilo dijete. Neke osobe koje poznaju prirodu zlostavljanja kažu i “Ako treba selo da se odgoji dijete, treba selo i da ga se zlostavlja”. Drugim riječima, ako „selo šuti i ono zlostavlja“.
Doc.dr.sc. Bruna Profaca, klinička psihologinja
