Studeni je mjesec koji je u gotovo svim državama svijeta posvećen podizanju svijesti o važnosti zaštite prava i dobrobiti djece. Obilježavanje je započelo još prije više od 3 desetljeća kada su Ujedinjeni narodi u studenome 1989. godine donijeli Konvenciju o pravima djeteta.
Tada su gotovo sve države svijeta, među njima i Hrvatska, prihvatile obvezu osigurati ostvarivanje i zaštitu svih prava djece. Neka od njih su pravo na opstanak i razvoj, na zdravlje, na socijalnu skrb, na obrazovanje, pravo na zaštitu od svih oblika nasilja i iskorištavanja, pravo na slobodu izražavanja, odmor, igru i slobodno vrijeme, kao i još mnoga druga.
Od svih nabrojanih, pravo na zaštitu od svih oblika nasilja i iskorištavanja, odnosno posljedicama njegovog nepoštivanja, jest ono čemu se najviše posvećujemo u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Naime, psihičke traume koje nastaju uslijed bilo kojeg oblika nasilja i iskorištavanja gotovo u pravilu traju dulje i značajnije ometaju daljnji razvoj osobe od fizičkih posljedica, a žrtve stručnu pomoć u velikom broj slučajeva ne zatraže ili njoj nemaju pristup. Od raznih oblika nasilja i iskorištavanja djece, zbog svoje dodatne težine u vidu trenutne i dugoročne traume, posebnu važnost posvećujemo seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju.
Upravo zato, unutar mjeseca posvećenom zaštiti dječjih prava, posebno se ističe 18. studeni kao “Europski dan zaštite djece od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja”.
Osim što je seksualno zlostavljanje jedno od najtežih trauma koje može obilježiti nečije djetinjstvo, ono je nažalost i jako rašireno; naime podaci govore kako jedna od 4 djevojčice i jedan od 9 dječaka diljem svijeta doživi seksualno nasilje prije svog osamnaestog rođendana.
Obilježavanje dana utječe na razumijevanje i prepoznavanje razornog problema seksualnog nasilja te ima za potencijal potaknuti djelovanje za stvaranje promjene.
U obilježavanju dana pridružila su se djeca uključena u tretman naše ustanove prilikom grupnog rada kada su svojim promišljanjima i rečenicama dali doprinos istome. Pri tome naglašavaju ulogu roditelja kao osoba od povjerenja kojima dijete može govoriti kako o osjećajima tako i izazovima odrastanja te potreba za sigurnošću i zaštitom. Izdvajaju školu kao i institucije koje će kroz programe prevencije govoriti o ovoj tematici kao i važnost postojana mjesta, kao što je i naša ustanova kao mjesto zaštite i pomoći u budućnosti.
Nikolina Antonia Livaja, dr.med., spec. dječje i adolescentne psihijatrije
Janko Večerina, dr.med.