Stresni događaji

SMJERNICE I PODRŠKA RODITELJIMA: Kako pružiti podršku djetetu koje ide na sud?

Objavljeno: 29.08.2013.

Suđenje, odlazak na sud i svjedočenje izaziva nelagodu i može biti snažan izvor stresa kod odraslih a posebno kod djece i mladih. Dijete može biti pozvano na sud kao svjedok događaja ili kao žrtva zlostavljanja. Često je dijete i jedini svjedok događaja, što predstavlja dodatan izvor stresa i opterećenja na dijete. Uloga jedinog svjedoka u situacijama obiteljskog nasilja i zlostavljanja ili drugih roditeljskih sukoba stavlja dijete u konflikt lojalnosti u odnosu na roditelje i može djelovati ometajuće na djetetov odnos s oba roditelja.

Izvor stresa  u sudskim procesima

Najčešći izvori stresa za dijete i cijelu obitelj u sudskim procesima predstavljaju odgode postupaka, višestruka ispitivanja i svjedočenja, strah od reakcija okoline i javnog mišljenja, kao i pomanjkanje komunikacije između pravnog sustava i obitelji i nedovoljno razumijevanje sudske procedure. Susret s počiniteljem jedna je od najvećih briga i strahova djeteta koje je žrtva zlostavljanja. Mogući pritisci obitelji i poznatih osoba iz okoline na dijete vezano za njegovo svjedočenje na sudu mogu pojačati njegove stresne reakcije i osjećaj nelagode.

Nakon što se u obitelji dogodi zlostavljanje, dijete i svi članovi obitelji se suočavaju s mnogo različitih, intenzivnih osjećaja i pitanja.

Najčešća pitanja roditelja o sudskim procesima i odlasku djeteta na sud su:

• Smije li policija ispitivati dijete bez prisutnosti roditelja?

• Mora li dijete svjedočiti na sudu?

• Tko ispituje dijete na sudu?

• Mora li roditelj svjedočiti na sudu?

• Hoće li se dijete susresti sa zlostavljačem? Hoće li ga vidjeti na sudu?

• Tko će sve biti u sudnici? Koja je njihova uloga i zašto moraju svi čuti što dijete govori?

• Mora li dijete ići na ginekološki pregled? Radi čega je to potrebno?

• Ima li roditelj/dijete pravo znati presudu?

• Hoću li znati kada okrivljenik izlazi iz pritvora ili zatvora?

• Zašto se u obradu uključuje centar za socijalnu skrb (CZSS) ako je dijete zlostavljano izvan obitelji?

Zbog čega je važno pripremiti dijete na odlazak na sud i svjedočenje?

Cilj pripreme djeteta za svjedočenje je smanjiti dječju napetost, ojačati sposobnost za odgovaranje i pomoći djetetu da shvati prirodu i ozbiljnost sudskih postupaka. Također upoznavanje djeteta s procedurom će smanjiti vjerojatnost da će dijete imati negativna iskustva povezana sa svjedočenjem na sudu, ali i ponovnu traumatizaciju ranije doživljenim iskustvima zlostavljanja.

Pri pripremi djeteta za svjedočenje naglasak je na upoznavanju i objašnjavanju okolnosti i postupka ispitivanja a ne na sadržaju ispitivanja. Izrazito je važno ne razgovarati s djetetom o činjenicama vezanim uz slučaj ili dokazima, a posebno ne govoriti djetetu što da govori a što ne, jer na taj način možemo utjecati na djetetov iskaz na sudu. Upoznavanje djeteta s procedurom kada dođe na sud, davanje informacija s kim će razgovarati, tko i kako će pratiti razgovor i djetetovo svjedočenje, koje uloge imaju osobe uključene u proces čine značajan i važan dio podrške koju dijete treba kako bi razumjelo i pripremilo se za svoju ulogu svjedoka.

Uredi za podršku i pomoć svjedocima i žrtvama

U većini sudova djeca se ispituju putem stručne osobe i video linka, međutim važno je da se obratite osobama u pravosuđu i raspitate se o okolnostima i načinu ispitivanja tako da svom djetetu možete dati jasne odgovore i informacije vezane uz njegovo svjedočenje.

Na Županijskim sudovima u Zagrebu, Vukovaru, Osijeku, Zadru, Splitu, Sisku ili Rijeci te na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu djeluju Uredi za podršku i pomoć svjedocima i žrtvama, čije je svrha olakšati stresne situacije svjedočenja i boravka na sudu. Odjeli pružaju praktične informacije o kaznenim postupcima i pružaju emocionalnu podršku, a više informacija i kontakte možete pronaći na www.pravosudje.hr.

Ukoliko je dijete izrazito uznemireno radi svjedočenja i odlaska na sud, svakako se možete obratiti i za stručnu pomoć u savjetovalište ili zdravstvenu ustanovu.

I još neki praktični savjeti:

• Mnoga djeca i roditelji se pitaju kako se treba odjenuti kada odlaze na sud. Poželjno je odjenuti se pristojno, ali i udobno. Možete potaknuti dijete da odjene neku njemu najdražu majicu u kojoj se osjeća sigurno ili majicu određene boje koju voli ili ga smiruje. I najmanja sitnica koja može pomoći djetetu da se osjeća što sigurnije moguće u ovoj situaciji, svakako je dobrodošla i poželjna.

• Upozorite dijete da će na sudu provesti i do nekoliko sati tako da može ponijeti neku igru, predmet ili igračku koju voli kao zanimaciju dok čeka ali i kao utjehu i ohrabrenje.

• Pripremite dijete na sigurnosne provjere na ulazu u zgradu suda, potaknite ga da isprazni džepove i ostavi kod kuće metalne predmete. Prolazak kroz detektor metala, zaštitari u uniformama, često s pištoljima oko pojasa, mogu preplašiti dijete ako ne očekuje takvo okruženje.

• Ako je tijekom djetetovog svjedočenja predviđena pauza i imate mogućnost biti uz njega, ne komentirajte s djetetom što je svjedočilo, već ga pitajte kako mu je bilo, kako se osjećalo i što mu je pomagalo u toj situaciji.

Poruke koje kao roditelj možete dati svom djetetu:

• Recite mu da ste ponosni na njega/nju radi razotkrivanja i svjedočenja o onom što je proživjelo ili čemu je svjedočilo.

• Recite mu da nije učinilo ništa loše.

• Svakako mu recite da nije odgovorno za ishod sudskog procesa i odluku – važno je samo da ispriča što se dogodilo i koliko se sjeća najbolje što može.

• Recite mu da je jako važno da govori istinu.

• Recite mu da ako je zbunjeno ili nešto ne zna, da to tako i kaže. U redu je ne sjećati se svih informacija. Možete s djetetom vježbati kako će reći „Ne znam“, „Ne sjećam se“ ili „nisam siguran/sigurna“.

• Recite mu da neka iskustva na sudu mogu biti stvarno teška i zahtjevna, ali da vjerujete da se ono može nositi s njima.

I najvažnije od svega, budite ponosni na svoje dijete bez obzira na ishod procesa. Svjedočenje na sudu je zahtjevno i teško i vaše dijete treba potvrdu da je dalo sve od sebe.

Pripremila: Ivana Ćosić Pregrad, prof. psihologije