Stresni događaji

Podrška djetetu čiji je roditelj u zatvoru: kada je potrebna stručna pomoć

Objavljeno: 01.07.2013.

Dijete čiji je roditelj u zatvoru, traumatizirano je odvajanjem, zbunjeno roditeljskim ponašanjem i stigmatizirano zbog srama radi roditeljskog nezakonitog djelovanja. Reakcije koje dijete pokazuje mogu se lako prepoznati. Može se uočiti identifikacija s roditeljem zatvorenikom, promjene u orijentaciji na budućnost, stalne misli vezane za roditelja, zabrinutost za ishod roditeljevog slučaja, za život bez roditelja i nesigurnu budućnost. Kod djeteta se javljaju nametajuće slike uhićenja roditelja, postiđenost, stid, ljutnja, uznemirenost, tuga, krivnja, ali i nisko samopouzdanje, usamljenost, tuga, problemi u svakodnevnom funkcioniranju.

Posljedice ove situacije mogu se prepoznati i kasnije tijekom života, a kako će se boravak roditelja u zatvoru odraziti na djetetovo stanje ovisi o dobi u kojoj je došlo do odvajanja od roditelja, trajanju odvojenosti, zdravstvenom stanju i odnosima u obitelji i ranijim iskustvima odvajanja. Ovise, naravno i o vrsti kaznenog djela roditelja, dostupnosti podrške te stupnja stigmatizacije u zajednici povezanim s kaznenim djelom roditelja.

Iako nije lako dati jedinstveni odgovor za svu djecu i svaku obitelj, danas prevladava stanovište da većina djece ima niz dobiti od održavanja kontakta s roditeljem u zatvoru. Potencijalna dobit najviše ovisi o tome kakvu podršku dijete prima kako u komunikaciji s roditeljem u zatvoru (u pisanju pisama, pripremi za posjete i dr.), tako i u razjašnjavanju situacije u kojoj se dijete nalazi i suočavanju s njom. Kad govorimo o potencijalnoj dobiti, naravno, ne mislimo na situacije u kojima je roditelj u zatvoru radi počinjenog djela na štetu samog djeteta. Budući se u tom slučaju najčešće radi o nekom obliku zlostavljanja i zanemarivanja od strane tog roditelja, susreti s roditeljem koji je izvor traumatizacije za dijete nisu preporučeni, ili su preporučeni u posebnim okolnostima i nakon stručne procjene i djeteta i roditelja te djetetove okoline.

Postoji niz učinkovitih načina pružanja podrške djetetu čiji je roditelj u zatvoru I to i u obitelji i u školi. Međutim, ono što najviše zanima odrasle jest treba li dijete u ovakvoj situaciji stručnu pomoć. Nekad se savjetovanjem roditelja u primjerenoj komunikaciji s djetetom i pred djetetom mogu ublažiti moguće poteškoće kod djeteta. Ali, u svakom slučaju valja se usmjeriti na opažanja djetetovog ponašanja koje bi upućivalo na potrebu za stručnom podrškom. Pri tome je važno kada su djetetove poteškoće počele, koliko često ih odrasli vide, kojeg su intenziteta te koliko ometaju djetetove svakodnevne aktivnosti.

Ukoliko odrasli koji s djetetom žive trebaju pomoć i podršku,ona može olakšati prilagodbu na novu situaciju cijeloj obitelji. Iako je otvorena i iskrena komunikacija s djetetom ključna ukoliko je roditelj u zatvoru, ona je najčešće odraslima i najteža.

Upravo u tom dijelu pružanja podrške oni sami trebaju najviše podrške i savjetovanja uz razumijevanje i njihovih osjećaja.

Pri procjeni treba li djetetu stručna pomoć, valja obratiti pažnju:

- ima li dijete neprimjereni način reagiranja na separaciju od roditelja koji je u zatvoru (prenaglašene reakcije ili pak potpuni izostanak uznemirenosti),

- osjeća li dijete jaki strah za roditelja u zatvoru i/ili za osobe s kojima živi,

- je li dijete uz separaciju od roditelja bilo izloženo i drugim traumatskim događajima ili gubicima,

- pokazuje li okolina strpljenje i razumijevanje djetetovih reakcija,

- koje su djetetove karakteristike ličnosti ili osobitosti obitelji koje mogu otežati otvorenu komunikaciju (npr. suzdržanost u izražavanju osjećaja),

- kako se dijete osjeća ukoliko nema sigurnih dokaza da je roditelj u zatvoru kriv, pa obitelj (a time i dijete) doživljava dodatni pritisak i frustraciju usljed doživljaja nepravde,

- može li dijete i nakon dužeg vremena prihvatiti razdvojenost,

- ima li dijete nakon dužeg razdoblja simptome koji ukazuju na promjene u doživljavanju i ponašanju (npr. izrazito se izolira, ima mračne misli, postaje agresivno ili autoagresivno…)

Pitanje podrške djetetu čiji je roditelj u zatvoru je od presudne važnosti. A ovi pokazatelji mogu olakšati odraslima koji brinu za dijete kao odgovori na često pitanje o potrebi stručne pomoći.

Napisala: Dr.sc. Bruna Profaca, psihologinja