Škola

Procjena adekvatnog oblika praćenja nastave za dijete

Objavljeno: 14.10.2013.

Tijekom školovanja, kod djeteta ponekad može doći do poteškoća učenja i/ili usvajanja nastavnog gradiva, kada mu je potrebno omogućiti dodatnu podršku i podučiti dijete kako učiti. Međutim, takve situacije mogu nadilaziti roditeljske mogućnosti ili zahtijevati promjenu oblika školovanja, odnosno procjenu djetetu adekvatnijeg oblika praćenja nastave.

Upućivanje na obradu i procjenu stručnjacima

Dijete se tada upućuje na obradu/procjenu u kojoj sudjeluju psiholog i defektolog, a moguće i stručnjak drugog profila, ovisno o problematici i prirodi teškoća pojedinog djeteta.

Nakon procjene se preporučuje najprimjereniji oblik daljnjeg školovanja koji je u skladu sa djetetovim vještinama i sposobnostima. Najčešće su preporuke individualizacija pristupa unutar redovnog nastavnog programa ili prilagodba postojećeg programa mogućnostima djeteta.

Kada se preporuča prilagođen program, a kada individualizacija

Prilagodba programa se preporuča ukoliko je dijete nižih kognitivnih sposobnosti i sposobnosti učenja te je u većini slučajeva djetetu potrebno omogućiti i pomoć pri učenju od strane stručne službe škole koju pohađa ili stručnjaka pri ustanovama za zaštitu mentalnog zdravlja djece. Prilagodba podrazumijeva smanjenje opsega gradiva koje će dijete svladavati.

Individualizacija pristupa znači da djetetu nije potrebna sadržajna prilagodba i odnosi se na uvažavanje djetetovih individualnih karakteristika i ev. teškoća uslijed kojih nije u mogućnosti redovno pratiti nastavu, odnosno ukoliko mu iste pri praćenju nastave stvaraju poteškoće. Individualizacija pristupa se preporuča za djecu kod koje su prisutne teškoće učenja, čitanja, pisanja ili računanja, govornog ili jezičnog razvoja, teškoće iz okvira ADHD sy., poteškoće pažnje i koncentracije, vizualne percepcije, problemi u motoričkoj koordinaciji i finoj motorici ili teškoće posljedične djetetovoj bolesti ili oštećenju, ukoliko kognitivne sposobnosti nisu narušene. Individualizacija pristupa nije za svako dijete ista, već se u obzir uzimaju djetetove specifičnosti i u skladu s njima se postupa, kako se teškoće ne bi odražavale na budući djetetov uspjeh i postignuće. Primjerice, ukoliko dijete sporije piše, bit će mu potrebno omogućiti više vremena za dovršavanje pisanih uradaka ili mu omogućiti da pisani zadatak izvrši usmenim putem.

Oba oblika imaju za cilj optimalizirati djetetove potencijale te pristupom i načinom rada stvoriti djetetu primjerene uvijete u kojima se školuje, usvaja znanja i izvršava obaveze.

Napisala: Tanja Manović, prof. socijalni pedagog

Ostali tekstovi ove autorice:

Koju srednju školu odabrati