Nasilje među djecom

Posljedice nasilništva

Objavljeno: 12.06.2008.

Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja

Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što ostaje prisutno dalje kroz život. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.

Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.

Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja ili agresivnog ponašanja u budućnosti.

Što roditelji mogu učiniti?

Roditelji mogu puno toga napraviti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje.

Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi neka vam ispriča što se događa. Potrudite se da:
  • Saslušate dijete i ne prekidate ga
  • Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
  • Potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
  • NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.”Vrati mu!”)
  • Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
  • Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu
  • Ne držite zastrašivanje tajnom
  • Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
  • Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
  • Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja
  • Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident
  • Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi
  • Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući
  • Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
  • Zapisujete sve incidente

Pojava nasilničkog ponašanja djeteta može ukazivati na smetnje ponašanja. Preporuča se potražiti pomoć stručnjaka npr. javiti se u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba na telefon: 01/3457-518 ili 519. Cilj terapije ili savjetovanja je povećanje samopoštovanja i nalaženje prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom.Također je korisno za dijete pronaći aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes.

Ako posumnjate da Vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih poteškoća. Važno je saznati što uzrokuje takvo ponašanje te razviti plan mijenjanja nasilničkog ponašanja i pritom razgovarati s djetetom, pedijatrom, ravnateljem škole, školskim pedagogom, psihologom, defektologom, psihijatrom… Djeca nasilnici mogu imati brojne razloge za svoja ponašanja: oponašaju stariju braću, roditelje, rodbinu, ne znaju druge, bolje načine komunikacije s drugom djecom, sami su doživjeli zlostavljanje, napeti su zbog raznih izvora stresa….

Vi možete zaustaviti nasilničko ponašanje:
  1. Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima
  2. Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer
  3. Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće
  4. Pokažite djetetu druge načine druženja
  5. Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…
  6. Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ”Kako je bilo u školi?” najčešće odgovore ”Dobro” i tu razgovor prestaje. Budite uporni.)
  7. Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba