Kada se roditelji razvode

Razvod roditelja i moji osjećaji

Objavljeno: 18.08.2010.

Tijekom razdoblja razvoda i roditelji i djeca mogu osjećati razne stvari. Djeca često imaju nejasne osjećaje koje ne znaju imenovati i reći kako se točno osjećaju, neka djeca brzo mijenjaju svoja raspoloženja, tako da su malo sretni, pa zatim jako tužni ili ljuti. Isto tako, neki mogu imati pomiješane osjećaje, te istovremeno voljeti roditelje, ali i biti ljuti na njih ili tužni zbog razvoda. Ponekad im je teško prepoznati svoje osjećaje, izraziti ih i/ili ih podijeliti s drugima. Sve to djeci može biti teško i zbunjujuće. Važno je znati da su svi osjećaji i reakcije (poznati i nepoznati) koji se tijekom ili nakon razvoda pojave, sasvim uobičajeni i očekivani. Ponekad pomaže izraziti i podijeliti svoje osjećaje s drugim važnim osobama u tvom životu. To možeš učiniti na razne načine – možeš im riječima opisati, možeš im napisati pismo (i odlučiti što ćeš s njim), možeš nacrtati sliku ili samo plakati i/ili zagrliti nekoga.

Kada se roditelji razvode, normalno je da osjećaš razne snažne, ili manje snažne emocije. Možda ćeš se neko vrijeme osjećati tužno i/ili zbunjeno. Možda ćeš se ljutiti i/ili biti povrijeđen/a. Možda ćeš istovremeno osjećati razne stvari, a možda neko vrijeme nećeš osjećati nikakve promjene.

U tekstu koji slijedi pokušat ćemo opisati najčešće osjećaje koji se javljaju kod djece i mladih čiji se roditelji razvode. Možda ćeš se u nekima prepoznati, a neki ti mogu biti u potpunosti nepoznati. Možda osjećaš nešto što ovdje ne piše (možeš to napisati na poseban papir, to će biti tvoj doprinos).

Šok

Šok zbog razvoda je osobito snažan i čest osjećaj kod djece i mladih, kojima se do sada činilo da je brak njihovih roditelja bio dobar i bez većih problema, te im je teško povjerovati da će se njihovi roditelji zaista razvesti. Možda su čuli kako su roditelji ponekad vikali i svađali se, ali nisu mislili da će se baš i rastati. Kada se dogodi nešto tako teško i neočekivano, nešto bolno čemu se nismo nadali, uobičajena reakcija je šok i nevjerica da se to uistinu događa. Tada ćeš možda osjećati snažne i pomiješane osjećaje ljutnje, tuge, nesigurnosti ili zbunjenosti. Možda ćeš željeti plakati, vikati, udariti nešto ili pobjeći. Može se dogoditi da ćeš samo stajati na mjestu i ne osjećati ništa. Stanje šoka je kratkotrajan osjećaj i on najčešće brzo prođe.

Ljutnja

U trenutku kada djeca saznaju da se njihovi roditelji rastaju, sasvim je uobičajeno da budu ljuti na njih – zbog toga što su tako odlučili, zato što se nisu mogli dogovoriti, ili iz razloga što su ih povrijedili i razočarali. Možda će pomisliti kako nije „fer“, i pitati se zašto njih nitko o tome nije pitao i kako su to roditelji mogli sami odlučiti. Kada nastave živjeti samo s jednim roditeljem, mogu biti ljuti jer vjeruju da ih je drugi roditelj napustio ili izdao.

Ljutnja je uobičajen i zdrav osjećaj koji svatko od nas proživi s vremena na vrijeme. Sasvim je u redu ljutiti se i otvoreno pokazivati svoju ljutnju, sve dok se to čini na način koji ne vrijeđa i/ili ne ozljeđuje druge. Neka djeca svoju ljutnju zadržavaju u sebi i potiskuju, te ju na taj način skupljaju i gomilaju u sebi. To čine iz raznih razloga. Ponekad kako ne bi povrijedili svoje roditelje, a ponekad jer u njihovoj obitelji nije dozvoljeno ljutiti se i to pokazivati. Možda misle da to nije pristojno i da se ne bi smjeli tako osjećati. Isto tako, ponekad ne znaju što je to što osjećaju i ne znaju što da s tim osjećajima učine.

Nevolja s potiskivanjem i gomilanjem osjećaja u sebi, pa tako i osjećaja ljutnje, jest u tome što mogu biti štetni za zdravlje. Ukoliko ne puštamo osjećaje da izlaze onda kada nam se događaju, već ih dugotrajno potiskujemo i zadržavamo u sebi, oni na neki način ipak izađu van. Ponekad je to u obliku glavobolje, bolova u trbuhu, poteškoća sa spavanjem, noćnim morama i sl., a ponekad u obliku nasilnih i neočekivanih ponašanja. Budući da je ljutnja snažan i buran osjećaj, kada ju se potiskuje ona se sve više gomila, a kada u nama više nema mjesta, ona može naglo i neplanirano izaći na površinu na isti takav buran i snažan način, a možda i u krivo vrijeme. Nikada ne smijemo nekoga udariti ili povrijediti, čak ni riječima iz ljutnje i bijesa. Važno je izraziti ljutnju na prihvatljiv način na koji nećemo ozlijediti ni druge ni sebe.

Neka djeca pokazuju ljutnju na nasilan i agresivan način, napadaju i povrjeđuju druge oko sebe, bilo riječima, udarcima, guranjem i sl. Nasilno ponašanje obično prati vikanje, nazivanje drugih ružnim imenima, naguravanje, provociranje, svađe i slično. Ponekad se tako burne reakcije događaju zato što nisu izrazili neke druge osjećaje koje imaju, već sve izražavaju kroz ljutnju.

Zbunjenost

Ako nemaš dovoljno informacija o tome što se događa u tvojoj obitelji, moguće je da ćeš se osjećati zbunjeno. Osim što sasvim ne razumiješ promjene u ponašanju roditelja i njihovu odluku o razvodu, zbunjenost može pojačati i osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti o tome što slijedi nakon razvoda.

I ti osjećaji su sasvim uobičajeni, jer nove situacije mogu biti zbunjujuće, te se u njima možemo osjećati nesigurno, možda čak i uplašeno. Vrlo je korisno i važno podsjetiti se da svaka nova i nepoznata situacija nakon nekog vremena postaje poznata, a ujedno i manje zbunjujuća. Na neka pitanja roditelji i odrasli znaju odgovore, pa je dobro pitati ih. No ne možemo znati kako će neka nova situacija na nas utjecati i što će se sve dogoditi, ali možemo znati da kakva god bila, na nju ćemo se jednog dana naviknuti.

Tjeskoba

Tjeskoba je snažan i neugodan osjećaj zabrinutosti i unutarnje napetosti. To može biti čudan osjećaj u želucu, ili blagi strah i zabrinutost zbog toga što će se dogoditi.

Vrlo se često tijekom razvoda roditelja kod djece javlja osjećaj tjeskobe. Razlog tome je, kao što je već rečeno, to što je razvod roditelja nova i nepoznata situacija, koju prati mnogo nesigurnosti, neizvjesnosti, zabrinutosti i straha što će se sve dalje događati, i što bi se sve moglo dogoditi. U glavi se gomilaju pitanja poput: što sad?, gdje ću živjeti?, u koju školu ću ići? s kim ću živjeti?, što će biti s drugim roditeljem?, gdje će on živjeti?, kako i kada ću ga viđati?, hoće li me druga djeca čudno gledati kada saznaju za razvod? Naravno da se pitaš ove stvari i naravno da želiš čuti odgovor na njih. Zadatak odraslih je da ti kažu odgovore. Ponekad roditelji ne znaju što sve muči njihovu djecu, stoga je važno da ih pitaš sve ono što te zanima.

Ponekad djeca imaju osjećaj da ih roditelji prisiljavaju da odaberu stranu, tj. da se odluče za jednog, a odbace drugog roditelja. I to može izazvati osjećaj tjeskobe. Možda će i tebe roditelji pitati s kim želiš živjeti, ili će možda reći da je njima svejedno, da ti odlučiš. Takva ponašanja roditelja opterećuju djecu. O tome bi trebali odlučivati samo odrasli. No, djeca često ne znaju da roditelji to ne bi smjeli pitati djecu, ili im govoriti takve stvari. Djeca trebaju ljubav oba roditelja, te istovremeno vole i mamu i tatu. Ako se moraju prikloniti jednome, mogu se osjećati zabrinuto, napeto i tjeskobno zbog više razloga. Mogu brinuti o tome da će, ako kažu da npr. žele živjeti s mamom, povrijediti i rastužiti tatu. Mogu misliti da će se taj drugi roditelj kojeg nisu „odabrali“ na njih naljutiti, odbaciti ih ili da ih nikada više neće željeti vidjeti. Mogu vjerovati da će ih roditelj voljeti samo onda ako kažu da s njim žele živjeti. Mogu razmišljati o tome kako se osjeća onaj drugi roditelj dok vrijeme provode kod jednog roditelja. Djeca vole oba roditelja, a ako se moraju odlučiti za jednoga, osjećaju kao da će izdati onog drugog. Sve ovo za djecu je preteško, te se od njih ne smije zahtijevati da o tome odlučuju.

Ako te jedan ili oba tvoja roditelja pitaju s kim želiš živjeti, slobodno im reci da ti o tome ne želiš odlučivati i da je to zadatak odraslih, a ne zadatak djece. Ako i dalje nastave, reci to psihologu u školi, ili nekoj drugoj odrasloj osobi s kojom želiš o tome razgovarati.

Ako tjeskoba, odnosno brige oko raznih pitanja koja te muče potraju duže vrijeme, ili ako zbog njih ne možeš biti pažljiv/a u školi, ili ne možeš učiti jer kao da ti stalno prolaze kroz glavu, potraži pomoć bliskih odraslih osoba (stariji brat ili sestra, tetak, strina, baka djed i dr.), razrednika/cu, školskog psihologa ili pedagoga. Oni su tu upravo iz tog razloga, te je njihov zadatak da ti pomognu.

Nada

Mnoga djeca vjeruju kako će se roditelji pomiriti i opet biti zajedno. Stoga se ponekad jako trude i ponašaju se na način za koji misle da će ponovno spojiti njihove roditelje. Ugađaju i jednom i drugom roditelju, nastoje biti poslušni, te često ne govore o onome što njih same muči i tišti kako ne bi dodatno opteretili svoje roditelje. Nadaju se da će time izgladiti odnos između roditelja i dovesti do njihovog pomirenja. Nada se javlja kada jako želimo da se nešto dogodi, ili kada nam je teško povjerovati i pomiriti se s nečim tužnim i teškim kao što je razvod roditelja.

Trebaš znati da su tvoji roditelji donijeli odluku o razvodu nakon što su razgovarali o tome, te da su nakon tih razgovora konačno zaključili da je i za tebe i za njih najbolje da se rastanu. Kada roditelji kažu djeci da je razvod konačan, tada to znači da su zaista odlučili da se zauvijek rastanu. Naravno da nitko ne može znati što će se u budućnosti dogoditi, ali u tom trenutku njihove riječi su iskrene i stvarno tako misle. Sasvim je uobičajeno da se kod djece pojavi osjećaj nade i želje da se roditelji pomire i ponovno žive zajedno. U redu je željeti to, no ako nešto želimo, to ne znači da će se to i dogoditi. Također, iako postoji nada u pomirenje, djeca ne mogu ništa učiniti kako bi „ispravili“ i promijenili odluku odraslih, jer djeca i njihovo ponašanje nisu niti bili uzrok neslaganja i problema odraslih.

Bez obzira što roditelji više neće živjeti zajedno, trebaš znati da će tvoje najvažnije emocionalne potrebe uvijek biti zadovoljene. To znači da će te oboje roditelja i dalje jednako voljeti kao i do sada. Jedan od roditelja, ili oboje naizmjence, i dalje će pripremati tvoje omiljeno jelo, pomagati ti oko zadaće i učenja, maziti te, igrati se s tobom, razgovarati i raditi sve one zanimljive stvari koje ste radili i do sada. Drugim riječima, tvoj odnos s oboje roditelja i dalje će se nastaviti. Razlika je u tome što će jedan od njih živjeti na drugom mjestu. Roditeljska ljubav i briga prema djeci ne prestaju nakon što se dogodi razvod.

Tuga

Kod djece se nakon razvoda roditelja često javlja i osjećaj tuge. Nakon razvoda postoje mnogi razlozi za tugovanje, i zato je tuga zdrava i očekivana reakcija na razvod. Primjerice, to može biti tuga zbog gubitka starog načina života. Možda ćeš tugovati zbog gubitka svih onih dobrih trenutaka u budućnosti koje biste u obitelji proveli zajedno. Može ti nedostajati roditelj koji ne živi s tobom, pa čak i roditelj koji živi s tobom, jer sada možda mora više raditi ili je i on jako tužan zbog razvoda. Ako se nakon razvoda roditelja odseliš u drugi stan, možda će ti biti žao što više nećeš ići u istu školu i provoditi vrijeme s istim prijateljima.

Mnogo je razloga zbog kojih možeš biti tužan/na i zato je važno da znaš da je tuga prirodan osjećaj i da je u redu osjećati se tužno. U redu je plakati i/ili reći drugima da si tužan/na. U redu je i roditeljima pokazati da ti je teško što se rastaju. Vjerojatno je i njima teško. No, zapamti: jako je važno “odžalovati“, tj. dopustiti svojoj tuzi da izađe van iz tebe. To može biti kroz plakanje, razgovor s drugima, šetnje i razmišljanje, crtanje ili pisanje o tome što se dogodilo. Ako joj ne dopustiš da izađe iz tebe, tuga će se skupljati u tebi i postajat će jako teška za nositi, te će te stalno podsjećati da je još uvijek tu. Ako joj dopustiš da pomalo izlazi van, ona će s vremenom biti sve manja i manja, a u tebi će biti sve više mjesta za  nove stvari i veselje zbog dobrih promjena koje su se dogodile i ušle u tvoj život. Zamisli balon pun zraka koji nije dobro zavezan i ima rupicu kroz koju zrak polako izlazi. Kako vrijeme prolazi većina zraka iz balona će izaći van. Tako je i s tvojom tugom. Rupica za ispuštanje tuge mogu biti sve ove stvari koje smo napisali, a možda možeš i ti sam/a pronaći još neke. Na taj način će i tvoja tuga jednog dana biti lakša nego što je sada.

Krivnja

Mnoga djeca roditelja koji se razvode pomisle da su oni krivi i odgovorni za razvod roditelja. Misle da su svojim ponašanjem, ocjenama u školi ili svađama s bratom ili sestrom doveli do toga da se roditelji oko toga jako svađaju, te na kraju i rastanu. Međutim, ništa od toga nije točno. Razvod je vezan samo uz probleme i odluke roditelja. Iako si možda čuo/la da se tvoji roditelji svađaju oko toga što si ti napravio, takve svađe ne uzrokuju kraj braka. Postoji još puno stvari oko kojih se svađaju i to je zato što se njih dvoje nikako ne mogu dogovoriti i mirno razgovarati. Djeca i njihovo ponašanje nikada nisu kriva za razvod roditelja. Tvoje neposlušno ponašanje ili lošije ocjene možda ne vesele roditelje, no to ne utječe na njihovo međusobno slaganje ili neslaganje. Ti ne možeš učiniti ništa da ih spriječiš u njihovom neslaganu i svađanju, niti bi trebao/la. Odrasli su ti koji bi trebali paziti da se ne svađaju pred djecom i zaštiti ih od svojih problema. Upamti da se roditelji razvode jer više ne mogu živjeti zajedno, ili se ne vole više, ili se ne mogu dogovoriti i složiti oko većine stvari.

Olakšanje

Neka djeca osjete veliko olakšanje nakon razvoda njihovih roditelja, posebno ona djeca koja su često slušala i gledala svađe roditelja, ili ako su kod kuće osjećala stalnu napetost i ružno se osjećala, ili ako su često gledala kako se mama i tata tuku. Ponekad jedan od roditelja ima problema s alkoholom i ružno se ponaša kada je pijan/a. Događa se i da jedan roditelj vrijeđa ili čak tuče drugog roditelja, a katkad i dijete bude žrtva fizičkog nasilja od strane roditelja. U tim slučajevima razvod roditelja i odlazak od onog roditelja koji je bio agresivan ili pravio probleme, može biti veliko olakšanje. Svejedno, ipak može postojati i tuga jer s odlaskom loših trenutaka odlaze i oni lijepi (ako ih je bilo). Uz osjećaj olakšanja kod djece se često pojavljuje i osjećaj krivnje i izdaje zbog takvih osjećaja. Ako si proživljavao teške i ružne trenutke u svojoj obitelji, te je odluka o razvodu roditelja u tebi izazvala olakšanje, a pomalo i veselje, sasvim je u redu osjećati se tako. Potpuno je prirodno da se osjećaš bolje kada završi neko teško i ružno razdoblje, jer se sada veseliš lijepim trenucima koji slijede.