Publikacije

Dogodilo se, što sada…?

Leci za roditelje seksualno zlostavljanog djeteta

Objavljeno: 14.11.2016.

Znakovi i posljedice seksualnog zlostavljanja

Rano prepoznavanje i primjerena intervencija mogu ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i osigurati oporavak djeteta.

Kako prepoznati seksualno zlostavljano dijete?

Mnogi roditelji očekuju da će se dijete koje je doživjelo zlostavljanje, otvoriti njima ili  nekoj drugoj osobi od povjerenja. Međutim, zlostavljač često prijeti djetetu ili ga potkupljuje, uvjeravajući ga tako da nikome ne govori o zlostavljanju. Roditelji po ponašanju djeteta mogu posumnjati da se dogodilo zlostavljanje. Važno je znati da nijedan znak nije konačna potvrda da je dijete zlostavljano, no sumnju treba provjeriti.

Znakovi koji se mogu uočiti ovise o dobi djeteta, intenzitetu i trajanju zlostavljanja, stupnju bliskosti sa zlostavljačem te načinu suočavanja sa zlostavljanjem. Ovise i o podršci koju dijete ima, kao i o posljedicama razotkrivanja.


Neki od mogućih znakova su:

  • Tjelesni znakovi; neuobičajeni zdravstveni problemi (upale, infekcije, spolno prenosive bolesti, znakovi ozljeda u području spolovila i/ili anusa)
  • Teškoće sa spavanjem, noćne more
  • Teškoće s hranjenjem
  • Regresija u ponašanju, tj. kad se dijete ponaša kao da je mlađe, npr. mokri u krevet, sisa palac
  • Česta masturbacija
  • Organiziranje seksualnih igara s prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima
  • Često seksualizirano ponašanje (interes za svoje i tuđe genitalije), upotreba prostih riječi
  • Seksualizirane teme; u crtežima, pričama, igrama
  • Postavljanje neuobičajeno mnogo pitanja o ljudskoj seksualnosti, više nego što se očekuje za određenu dob
  • Pokazivanje straha od bliskog kontakta
  • Neuobičajeno agresivno ponašanje prema članovima obitelji, prijateljima, igračkama, kućnim ljubimcima
  • Neuobičajen strah od određenog prostora ili mjesta, zatvaranja vrata, mraka
  • Odbijanje ostajanja nasamo s određenom osobom/osobama
  • Napadaji panike, što može uključivati vraćanje slika zlostavljanja
  • Prikrivanje tijela odjećom, gađenje, gnušanje od vlastitog tijela
  • Nedopuštanje održavanja higijene intimnog područja
  • Rizična ponašanja; npr. samoozljeđivanje, bijeg od kuće
  • Gubljenje interesa za aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo, izostajanje s nastave
  • Neobjašnjeni darovi i novac

Seksualno zlostavljanje za većinu djece snažno je traumatsko iskustvo. Oporavak se ne odvija „sam od sebe“, odrastanjem, nego dijete treba primjerenu pomoć i podršku.

Izostane li pomoć, posljedice seksualnog zlostavljanja i traumatskog iskustva mogu biti kratkoročne, ali i dugoročne – na cjelokupni razvoj djeteta.

Kratkoročne posljedice

  • Zdravstveni problemi: npr. spolno prenosive bolesti, trudnoća i/ili fizička ozljeda
  • Emocionalne teškoće: npr. osjećaj krivnje, ljutnja, tuga, neprijateljstvo, anksioznost, strah, fobije, sram, nisko samopouzdanje
  • Problemi u ponašanju ili s kontrolom ponašanja – agresija, delinkvencija, poremećaj spavanja i/ili hranjenja, naglo povlačenje od okoline, autoagresivno ponašanje
  • Teškoće u školskom funkcioniranju, izostajanje s nastave

Dugoročne posljedice

  • Nisko samopoštovanje
  • Promiskuitetno ponašanje
  • Neugodnost i teškoće u intimnim vezama
  • Izolacija
  • Depresija
  • Ovisnost o alkoholu i drogama
  • Školski neuspjeh
  • Pokušaj suicida
  • Delinkventno ponašanje
  • Posttraumatski stresni poremećaj
  • Poremećaj prehrane
  • Seksualna disfunkcija u kasnijoj dobi, odbijanje ili fobične reakcije na seksualnu intimnost

Zablude i činjenice

Kako bismo djetetu pružili što kvalitetniju zaštitu, potrebno je razlikovati zablude od činjenica o seksualnom zlostavljanju i seksualnim zlostavljačima.

Najčešća je zabluda da bi roditelji i odrasle osobe trebali biti sposobni prepoznati seksualno zlostavljano dijete. Činjenica je, međutim,  da djeca iskazuju mnogo različitih znakova te da većina roditelja i odraslih osoba nije upoznata s njima i njihovim značenjem.

Ova i mnoge druge zablude suprotne su činjenicama te ograničavaju upućenost i onemogućuju pravodobno otkrivanje zlostavljanja.

ZABLUDA: Seksualno zlostavljanje djeteta nije učestal.

ČINJENICA: Seksualno zlostavljanje djece događa se stoljećima, no danas se sve više slučajeva otkriva i prijavljuje. S obzirom na to da neka djeca nikad ne otkriju seksualno zlostavljanje ili o zlostavljanju nisu obaviještene mjerodavne institucije, nedvojbeno je učestalije negoli se otkriva.


ZABLUDA: Samo određenoj djeci događa se seksualno zlostavljanje.

ČINJENICA: Seksualno zlostavljanje nije povezano sa socijalno-ekonomskim statusom, obrazovanjem i karakteristikama djeteta općenito.


ZABLUDA: Seksualni zlostavljači djeci su nepoznate osobe.

ČINJENICA: U većini slučajeva dijete, a često i obitelj, poznaje zlostavljača.


ZABLUDA: Seksualne zlostavljače djece nije teško prepoznati.

ČINJENICA: Istina je potpuno suprotna. Seksualni zlostavljači često su ljubazni i brižni ljudi. Kako bi postigli svoj cilj i djeci se što lakše približili, često zavaraju i roditelje.


ZABLUDA: Djecu seksualno zlostavljaju osobe koje su i same bile seksualno zlostavljane.

ČINJENICA: Mnogi seksualni zlostavljači nikad nisu bili seksualno zlostavljani.


ZABLUDA: Dječake seksualno zlostavljaju samo homoseksualci.

ČINJENICA: Seksualna orijentacija najčešće nije povezana sa spolom zlostavljanog djeteta.


ZABLUDA: Seksualni zlostavljači samo su muškarci.

ČINJENICA: Prema nekim istraživanjima, 20 do 25 posto seksualnog zlostavljanja počine žene.


ZABLUDA: Djeci predškolske dobi ne prijeti opasnost od seksualnog zlostavljanja.

ČINJENICA: Procjenjuje se da je otprilike trećina žrtava mlađa od šest godina, a djeca mlađa od pet godina izložena su većem riziku da ih seksualno zlostavlja ženska osoba.


ZABLUDA: Seksualno zlostavljanje djeteta uvijek je nasilno.

ČINJENICA: Seksualno zlostavljanje djeteta može biti nasilno, no često nije. Tijekom seksualnog zlostavljanja djeca mogu doživjeti seksualno uzbuđenje i ugodu, što je prirodno u kontekstu fiziološkog uzbuđivanja i nikako ne znači da je dijete uživalo ili željelo biti zlostavljano.


ZABLUDA: Ako dijete pristane na seksualni odnos sa starijom osobom, to nije seksualno zlostavljanje

ČINJENICA: Dijete nije sposobno dati zreli pristanak na seksualnu aktivnost.


ZABLUDA: Djeca su seksualna bića i izazivaju seksualnu pozornost.

ČINJENICA: Odgovornost za seksualno zlostavljanje uvijek snosi odrasla osoba – zlostavljač, bez obzira na ponašanje djeteta.


ZABLUDA; Djeca lažu o seksualnom zlostavljanju.

ČINJENICA: Djeca najčešće ne raspolažu dovoljnim znanjem o spolnosti, nemaju rječnik niti iskustvo da bi lagala o seksualnom zlostavljanju.


ZABLUDA: Dijete se odrastanjem oporavi od seksualnog zlostavljanja.

ČINJENICA: Oporavak ne dolazi sam po sebi, odrastanjem. Posljedice mogu biti kratkoročne i dugoročne, stoga je potrebno potražiti stručnu pomoć.


ZABLUDA: Seksualno zlostavljano dijete povjerit će se odrasloj osobi.

ČINJENICA: Dijete ne mora znati da mu se događa nešto „pogrešno“ o čemu treba govoriti odraslom. Uz to, seksualni zlostavljači često prijete djeci te ona „čuvaju tajnu“ o zlostavljanju.


ZABLUDA: Djecu ne treba zastrašivati govoreći im o seksualnom zlostavljanju.

ČINJENICA: Važno je podučavati djecu o seksualnosti sukladno njihovoj dobi kako bi i sama sebe mogla zaštiti. Ne čineći to, dopuštamo podučavanje nekome drugom, suprotno djetetovu interesu i zaštiti.

Obiteljska podrška seksualno zlostavljanom djetetu

Jednom kad se zlostavljanje otkrije i zaustavi, neka djeca se vraćaju uobičajenim reakcijama i ponašanjima. Podrška i zaštita bliskih osoba, osobito obitelji, izuzetno je važna u normalizaciji reakcija djece.

Kod neke djece znakovi doživljene traume traju i nakon što je zlostavljanje završeno. Takva djeca se uključuju u tretman, a roditelji u savjetovanje. Većina djece će se oporaviti od iskustva seksualnog zlostavljanja, osobito ako ima podršku roditelja.

Članovi obitelji (roditelji) mogu imati niz reakcija na činjenicu da je njihovo dijete zlostavljano: stid, negiranje da se zlostavljanje dogodilo, promjenu u načinu kako gledaju na svijet i ljude, poteškoće u traženju i davanju podrške, osjećaj bespomoćnosti, tuge, ljutnju, strah…

Sve ove reakcije mogu biti snažne, ali nisu neuobičajene.

Neka od pitanja koja  mnogi roditelji sebi postavljaju su:

Jesam li mogao spriječiti zlostavljanje?

Jesam li trebala vidjeti što se događa?

Što sad?

Seksualno zlostavljanje može dovesti i do objektivnih promjena u obitelji: prekida veza u braku ili obitelji, financijske poteškoće, gubitak samopoštovanja i podrške, promjene mjesta stanovanja…. Sve ove promjene mogu biti izvor daljnjeg stresa u obitelji.

AKO JE TAKO, OSIM OSIGURAVANJA POMOĆI ZA DIJETE, POTRAŽITE POMOĆ I PODRŠKU ZA SEBE!

Roditelj ili član obitelji vjerojatno će trebati pomoć:

  • u dobivanju svih važnih informacija o zlostavljanju
  • u razumijevanju i podršci za sebe
  • u osiguravanju i zadovoljenju svojih potreba
  • u prepoznavanju podrške za sebe (među drugim bliskim osobama i institucijama)
  • u osvještavanju koliko je važan djetetu tijekom oporavka

Uz zaštitu, dijete treba podršku u obitelji od strane onog roditelja koji je može pružiti.


Kako pružati podršku zlostavljanom djetetu u obitelji:

Kao što, s jedne strane, nije dobro tražiti od djeteta da zaboravi što se dogodilo, tako nije dobro ni „gurati“ dijete na otvaranje više nego je ono spremno za to.

Budite otvoreni za djetetova pitanja.

Pokušajte razumjeti djetetove osjećaje. Prisjetite se koliko su i vaši osjećaji teški pri pomisli na zlostavljanje.

Pokušajte u svoju obitelj vratiti rutinske aktivnosti. Ako ne možete sami, potražite pomoć.

Ne bojte se pokazivati svoje osjećaje u obitelji. Ukoliko osjećate da vas preplavljuju, potražite pomoć.

Važno je dati djetetu do znanja da i dalje isto osjećate za njega, bez obzira što se dogodilo.Ukoliko Vam se čini da Vam je to preteško ili da ne možete na taj način govoriti o svojim osjećajima, savjetujte se sa stručnjakom.

Vrlo je važno da roditelj ili član obitelji ne obećava djetetu ono što neće održati (npr. da neće nikome reći ili da zlostavljač neće ići u zatvor).

Također, važno je ostati miran i ne izražavati ljutnju, iako je to ponekad teško. Ako se to dogodi, neka dijete zna da ljutnja nije usmjerena na njega.


Ako se dijete povjeri roditelju, potrebno mu je:

  • uzvratiti povjerenje
  • da ga se ne osuđuje bez obzira na okolnosti
  • vjerovanje odraslog koliko mu je teško o tome govoriti
  • iskazivanje zadovoljstva i odobravanje odraslog što se dijete povjerilo
  • uvjerenje kako odrasli smatraju da nitko nema pravo zlostavljati djecu

Najveće poteškoće u davanju i primanju podrške nastaju ako postoji nesuglasje  između onoga koliko roditelji žele i mogu pričati o zlostavljanju i djetetovih potreba i želja za razgovorom.


Kako djetetu riječima pokazati prihvaćanje?

Nisi kriv/kriva za ono što se dogodilo. On (zlostavljač) je odrasla osoba i samo njega se može kriviti.

Volim te i uvijek ću te voljeti bez obzira što se dogodilo.

Znam koliko ti je sad teško, ali znam i da ćeš se kasnije sigurno osjećati bolje.

Tu sam kad želiš pričati sa mnom. Bit će dana kad to nećeš htjeti i to je u redu. A bit će dana i kad ćeš htjeti i tu sam za tebe.

Ni zbog čega nisam ljut/ljuta na tebe.


Kako započeti razgovor s djetetom?

Reci mi što se dogodilo. Znam da je teško govoriti o tome, ali može pomoći da se osjećaš bolje.

Mora da ti je bilo zastrašujuće.

Što je onda bilo? (kad dijete zastane)

Čega si se bojao/bojala kad se to dogodilo?

Djeca brinu da će njih okriviti što se tako nešto dogodilo? Je li i kod tebe tako?

Jesi li se bojao/bojala da će se nešto loše dogoditi ako kažeš odrasloj osobi što se zbiva?


Kako reagirati u situacijama koje podsjećaju na doživljeno zlostavljanje?


Pretpostavljam da te ovaj film podsjetio na ono kroz što si ti prošao/prošla. Žao mi je što si to vidio/vidjela, ali želiš li pričati sa mnom o tome?

Svi koji su doživjeli zlostavljanje su uplašeni ili ljuti ponekad, pogotovo kad ih nešto podsjeti na ono što su doživjeli. Kad si se ti zadnji put tako osjećao/osjećala?

Pitam se je li te neke situacije natjeraju da misliš na zlostavljanje?


Što NE  govoriti djetetu koje je bilo zlostavljano?


Trebao si misliti što će se dogoditi. (Dijete nikada nije odgovorno za zlostavljanje)

Zašto nisi ranije nekome rekla? (Bolje je provjeriti s djetetom je li se bojalo nekome nešto reći)

To je užasno, najgora stvar koja nam se ikada mogla dogoditi!!! (Pokušajte ovladati teškim osjećajima, vaše dijete treba biti sigurno da ćete vi biti u redu, da ne „gubite“ glavu)

Nisam li ti rekla da ne smiješ nikom dopustiti da te dira. (Ovo posramljuje dijete i nameće mu osjećaj krivnje)

Od sad NIKAD više ne razgovaraj sa strancima. (Kao prvo, seksualni zlostavljači su najčešće poznati djetetu. Drugo, potpuno je nerealistično da NIKAD neće razgovarati sa stranim ljudima – srest će novog nastavnika, suputnika u vlaku…Može se dogoditi da zbog ovakvih poruka ne traži pomoć ako je treba)

Djeca su osjetljiva na emocionalne reakcije roditelja. Njihova je potreba vidjeti roditelje kao odgovorne odrasle osobe, žele vjerovati da roditelji znaju što im treba.

Tretman seksualno zlostavljanog djeteta

Nakon što se u obitelji dogodi seksualno zlostavljanje, svi njezini članovi suočavaju se  s mnogo različitih, intenzivnih osjećaja i pitanja. Često je prvo pitanje koje si roditelji postavljaju: kakve će biti posljedice, odnosno hoće li moje dijete moći nastaviti “normalno” živjeti?

Tretman seksualno zlostavljanog djeteta i njegove/njezine obitelji upravo je jedan od načina na koji pomažemo djeci da se suoče s onim što im se dogodilo.


  • Zašto tretman? – kako tretman može pomoći?

Prva reakcija na zlostavljanje ili neki traumatski događaj mnogih odraslih i djece je želja da sve što prije zaborave. To je vrlo očekivan i uobičajen način na koji se pokušavamo sačuvati od boli, straha i ostalih intenzivnih osjećaja. Iako je to možda djelotvoran način suočavanja u početku, pokazalo se, međutim, kako je znatno korisnije suočiti se s traumatskim iskustvom. Naime, kroz suočavanje s traumatskim iskustvom učimo kako prihvatiti to što se dogodilo i nastaviti kvalitetno živjeti.


  • Što se tretmanom postiže?

Cilj je tretmana seksualno zlostavljanog djeteta postupno izlaganje i “prolaženje” kroz traumatske događaje koje je doživjelo korištenjem različitih strukturiranih tehnika u sigurnoj okolini i uz podršku. Na taj se način djetetu omogućuje da izrazi, razumije i osmisli osjećaje vezane uz zlostavljanje i zlostavljača te nauči izaći na kraj s brojnim reakcijama koje mogu biti vezane uz zlostavljanje.

Cilj tretmana za dijete nije zaboraviti zlostavljanje, nego traumatski događaj ugraditi u svoje životno iskustvo, kako zbog prisjećanja na događaj ne bi bilo “izbačeno iz ravnoteže”.

Važno je napomenuti da tijekom tretmana može doći do pogoršanja, odnosno da dijete počinje (ponovno) pokazivati različite simptome, primjerice uznemirenost, tugu, strah, ljutnju, regresivno ponašanje itd. To je očekivano i događa se zato što je dijete kroz tretman na neki način ponovno izloženo teškim iskustvima kroz koja je prošlo. Važno je to reći osobi koja provodi tretman s djetetom, posavjetovati se o načinu  pokazivanja podrške i razumijevanja, a pogotovo imati na umu da je to faza kroz koju dijete prolazi, a ne trajna promjena.


  • Kako izgleda tretman?

Tretman je najčešće individualan, što znači da dijete dolazi na unaprijed zakazane susrete sa stručnjakom. Katkad može biti koristan i tretman u grupi s djecom koja imaju slična iskustva. Provode ga stručnjaci mentalnog zdravlja (npr. psiholozi, psihijatri…)


  • Koliko traje tretman?

Tretman se najčešće odvija kroz 10 do 15 susreta, no može trajati i kraće ili pak znatno dulje. Dijete koje je završilo tretman može se nakon nekog vremena ponovno uključiti. To ovisi o brojnim faktorima vezanim uz: okolnosti zlostavljanja, dob djeteta, funkcionalnost obitelji i podršci koju dijete dobiva izvan tretmana, mogućem sudskom procesu u koji je dijete uključeno, drugim /dodatnim/ traumatskim iskustvima itd.


  • Kome je tretman namijenjen?

Kad govorimo o tretmanu seksualno zlostavljanog djeteta, u fokusu je prije svega dijete. Međutim, roditelji (riječ je o tzv. nezlostavljajućem roditelju – ako je jedan od roditelja ujedno i zlostavljač djeteta, za njega se preporučuje individualna psihoterapija i on ne može biti dijelom gore opisanog terapijskog procesa) su također uključeni u tretman najčešće na dva načina:

  1. Kroz savjetovanje sa stručnjakom koje se odnosi na ponašanje djeteta i prema djetetu u pojedinim fazama tretmana
  2. Kroz razgovor i savjetovanje koje se odnosi na njih osobno i osjećaje koje imaju u odnosu na seksualno zlostavljanje djeteta. Roditelj može biti posredno traumatiziran iskustvom koje je dijete doživjelo.

Stručnjak može procijeniti kako se roditelj teško suočava s događajima te predložiti i roditelju /roditeljima/ dodatni tretman kod svog terapeuta.

Uključenost roditelja u tretman djeteta ovisi i o dobi djeteta: što je dijete mlađe, veći je naglasak na radu s roditeljem i njegovom osnaživanju kao primarnog pomagača.


  • Kada početi?

Dijete se obično uključuje u tretman nakon završetka istražnih radnji i sudskog postupka.

No, kad dijete pokazuje snažne traumatske reakcije, pristup stručnjaka usmjeren je prema oporavku djeteta i njegovu najboljem interesu kako se ne bi učvrstili simptomi traume. U takvom je slučaju moguće da dijete bude uključeno u tretman i prije završetka istražnih radnji i sudskog postupka kako bi dobilo ono što mu je potrebno. Stručnjak koji provodi takav tretman poštuje povjerljivost, osim za informacije važne u daljnjem sudskom postupku.

Najčešća pitanja roditelja


  • Smije li policija ispitivati dijete bez prisutnosti roditelja?

Policija ne smije ispitivati dijete bez prisutnosti roditelja (koji nije zlostavljač), a ako je do njega nemoguće doći, na ispitivanju mora biti socijalni radnik ili druga stručna osoba Centra za socijalnu skrb koji je nadležan prema prebivalištu djeteta. Bez obzira na to tko je prisutan, roditelj ili stručna osoba, djelatnik policije je taj koji razgovara s djetetom, a mogu mu pomoći i neke druge stručne osobe.


  • Mora li dijete svjedočiti na sudu?

Ako je pozvano na sud, dijete se mora odazvati kao svjedok. Do 16. godine poziv mu se šalje preko roditelja. Dijete na sud dolazi s roditeljima, starateljima ili odgajateljem, ako se nalazi u ustanovi. Navedene osobe za dijete kao oštećenika do njegove 16. godine mogu iskazivati o imovinsko-pravnom zahtjevu, kao i nakon njegove 16. godine pa do punoljetstva, 18. godine, ako se dijete samo o tome ne izjasni. Primi li roditelj poziv, a dijete zbog zdravstvenih razloga nije sposobno za svjedočenje, odnosno ne može doći na sud, dužan je o tome izvijestiti suca, odnosno stručnog suradnika suda kako bi se informirao o pravima i obvezama te bio upoznat s onim što je u najboljem interesu njegova djeteta.

O načinu i vremenu saslušanja djeteta odlučuje sudac, koji će pribaviti podatke za dijete i preko stručnog suradnika suda.

Sudac će se osobito obazrivo odnositi prema djetetu imajući na umu njegovu dob, značajke njegove ličnosti, obrazovanje i prilike u kojima živi kako bi se izbjegle moguće štetne posljedice na njegov odgoj i razvoj.


  • Tko ispituje dijete na sudu?

Sudac ispituje dijete na sudu, a ako je dijete oštećenik i nije navršilo 16 godina,  ispitat će ga psiholog, pedagog ili druga stručna osoba, tako da će se ispitivanje provesti bez nazočnosti sudaca i stranaka u prostoriji gdje se nalazi dijete. Ispitivanje će se snimiti tehničkim uređajem za prijenos slike i zvuka, tako da stranke mogu postavljati pitanja preko suca te psihologa, pedagoga ili druge osobe.

Kad se na glavnoj raspravi kao svjedok ispituje dijete koje je navršilo 16 godina, a nije u mogućnosti iskazivati istinito zbog straha od nazočnog optuženika, po odluci suca optuženik se može udaljiti za vrijeme davanja iskaza.


  • Mora li roditelj svjedočiti na sudu?

U slučajevima koji su na štetu djeteta ili maloljetne osobe, ako ga sud pozove, mora svjedočiti i roditelj. Čak i kad je svjedočenje vezano uz počinitelja supružnika ili člana obitelji, roditelj nema prava blagodati nesvjedočenja, jer je oštećenik dijete ili maloljetna osoba.

Roditelj je uvijek dužan svjedočiti na sudu, ako je potrebno govoriti o okolnostima u kojima dijete živi ili dati dodatne informacije o djetetu.


  • Mora li dijete ići na ginekološki pregled?

Liječnički pregled koji preporučuje ili traži policija ili sudac obavlja se uz suglasnost roditelja. Važno je pritom imati na umu kako se ginekološki pregled često predlaže kao sastavni dio istrage kod sumnje na seksualno zlostavljanje i da se na taj način mogu priskrbiti dodatni dokazi, što je, među ostalim, i u interesu djeteta. Treba znati i to da je kod sumnje na seksualno zlostavljanje važno obaviti medicinske preglede djeteta zbog njegova osobnog zdravlja.


  • Ima li roditelj/dijete pravo znati presudu?

U ime djeteta kao oštećenika, njegov roditelj ima pravo na uvid u sudski spis te na primitak pravomoćne presude. Ako presuda nije dostavljena, roditelj ima pravo zatražiti je od suda.

  • Zašto se u obradu uključuje Centar za socijalnu skrb (CZSS) ako je dijete seksualno zlostavljala osoba izvan obitelji?

Svatko je dužan obavijestiti CZSS o kršenju djetetovih prava. Tada CZSS:

  • uspostavlja kontakt s djetetom i njegovom obitelji. Aktivnosti djelatnika CZSS-a
  • usmjerene su prema pomoći žrtvi u okviru njihovih nadležnosti: prikuplja
  • podatke o obitelji, upoznaje ih sa zakonskim pravima te po potrebi upućuje u
  • odgovarajuću drugu ustanovu i poduzima mjera za zaštitu djetetovih prava.
  • Zbog čega treba obavijestiti nadležni CZSS u slučajevima vršnjačkih razvojno neprimjerenih seksualiziranih aktivnosti koje se događaju u vrtiću ili školi?

Uključivanje CZSS-a važno je kako bi se prikupili podaci o obiteljskim prilikama djeteta/djece kod kojih su prisutne razvojno neprimjerene seksualizirane aktivnosti, kao i podaci o okolnostima slučaja. Podaci koriste u daljnjem postupanju, u svrhu zaštite i pomoći djeci koja su sudjelovala u navedenim aktivnostima.


  • Mora li škola/vrtić znati da je dijete doživjelo seksualno zlostavljanje?

Preporučljivo je da netko od stručnjaka u školi ili vrtiću koje dijete pohađa bude upoznat s iskustvom koje je imalo dijete. To je važno prije svega zbog toga kako bi dijete dobilo dodatnu podršku, ako je ona potrebna. Uz to, djelatnicima vrtića ili škole tako je lakše reagirati na neke od mogućih posljedica koje se mogu manifestirati i u školi, tj. vrtiću.

No, roditelj /dijete/ nije obvezan dati takve informacije.


  • S kime u školi/vrtiću razgovarati?

Ako roditelj odluči razgovarati s nekim od stručnjaka u školi/vrtiću, najbolje je odabrati osobu u koju ima najviše povjerenja. To može biti učitelj, odgajatelj ili netko od stručnih suradnika kao što su pedagog, psiholog ili defektolog. Nije potrebno razgovarati sa svima nego je dovoljno s jednom osobom. Ne treba iznositi ni sve detalje događaja i djetetova iskustva nego samo informacije relevantne za djetetovo funkcioniranje u školi/vrtiću.


  • Je li poželjno razgovarati s medijima o seksualnom zlostavljanju koje se dogodilo?

Prepričavanje događaja u medijima je za dijete često dodatna trauma, zbog čega se ne preporučuje medijima davati informacije o događaju. Pogotovo nikako nije u interesu djeteta davati informacije prema kojima bi se mogao zaključiti njegov identitet, a to nisu samo informacije o djetetu nego i o članovima njegove obitelji, školi, mjestu stanovanja i slično.

Iako su mediji svojim angažmanom pridonijeli senzibilizaciji javnosti u zaštiti prava djece, novinari koji izvještavaju o djelima u kojima su djeca žrtve, dužni su slijediti etička načela svoje struke kako bi se djeca zaštitila.

Teme - svi članci

SAVJETI ZA DJECU I RODITELJE: Postoji li internetska igrica “Plavi kit” i kako se zaštititi

Novosti Teme Roditelji, djeca, mladi i mediji ovih nam se dana javljaju s upitima vezanima za igru koja se navodno pojavila na Internetu. Iako nije službeno potvrđeno postojanje igre „Blue Whale“ ili „Plavi kit“ te se mnogi stručnjaci pitaju ima li uopće mjesta panici i je li riječ o senzacionalizmu, činjenica je da se navodna igrica „Plavi kit“ posljednjih tjedana posvuda spominje. Roditelji i djeca navode da im dolaze informacije o postojanju te igrice, koje ne moraju nužno biti točne, no šire strah i pobuđuju interes. Ako postoji „Plavi kit“ ili bilo koja igra sličnog sadržaja onda je to sušta  suprotnost od igre i ne bi je trebalo tako zvati.

Pročitajte više >

Depresija u djece i adolescenata

Izazovi roditeljstva Stresni događaji Teme Oko 3-5 % djece i adolescenata u anamnezi je imalo depresivnu epizodu. Depresivno stanje kod djeteta/adolescenta utječe na rast i razvoj, uspjeh u školi, odnose unutar obitelji, odnose sa vršnjacima.

Pročitajte više >

Vaš adolescent izložen je nasilju u vezi: Kako razgovarati

Izazovi roditeljstva Teme Adolescentno razdoblje je ono u kojemu se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji, razdoblje kada prestaju biti djeca, a nisu još odrasli. Mladi ljudi imaju snažnu potrebu za osamostaljenjem, donošenjem odluka o sebi i svom životu. U skladu s razvojnim procesima, pružaju snažan otpor savjetima koji dolaze od odraslih.

Pročitajte više >

Obilježavamo Dan sigurnijeg interneta: Kako sačuvati sigurnost djece koja odrastaju u online svijetu?

Izazovi roditeljstva Teme Povodom Dana sigurnijeg Interneta, kojeg ove godine obilježavamo 7. veljače uz krilaticu „Budi promjena: Ujedinimo se za bolji internet“, pripremili smo kratki podsjetnik na najvažnije smjernice za roditelje u zaštiti djece u online svijetu.

Pročitajte više >

Uloga bake i djeda u odgoju djeteta – pomagači roditelja

Razvoj djece Teme Gotovo svakodnevno u kliničkom radu susrećemo se s roditeljima kojima u odgoju oko djece pomažu njihovi roditelji te s djecom koja nam govore o svojim iskustvima, igri i aktivnostima s djedovima i bakama. Ono što svakako ne smijemo zaboraviti je da prve odnose i veze većina djece doživljava u svojim obiteljima uz primarnog skrbnika ili osobu koja brine o njima. Takva prva iskustva iznimno su važna jer ih dijete prenosi u sva buduća iskustva mladenačke i odrasle dobi. Pa tako roditelji prenose iskustva svojih roditelja u odnos spram djeteta.

Pročitajte više >

Kada i kako je prikladno dijete ostaviti doma samo

Razvoj djece Teme Ulaskom u predbožićno raspoloženje, na naše se male ekrane vratio jedan od svima znanih, a ujedno i omiljenih Božićnih filmova – Sam u kući. Kada je maleni Kevin uslijed užurbanog spremanja njegove obitelji za godišnji odmor u Parizu ostao sam kod kuće, krenula je prava avantura za njega, ali i za njegovu obitelj. Iako mu se isprva učinilo da mu se ispunila želja da se odmori od svoje obitelji, uskoro se pred njime našao niz zadataka koje je morao samostalno obaviti. Između ostalog, morao je sam pripremati hranu, brinuti o vlastitoj higijeni, otići u trgovinu po namirnice, a bio je suočen i s dolaskom provalnika u svoju kuću.

Pročitajte više >

dogodilo-se-sto-sada Dogodilo se, što sada…?

Leci za roditelje seksualno zlostavljanog djeteta

Publikacije Teme Rano prepoznavanje i primjerena intervencija mogu ublažiti posljedice seksualnog zlostavljanja i osigurati oporavak djeteta.

Pročitajte više >

Uz Međunarodni dan nenasilja: Nenasilno ponašanje u odgoju djece

Teme Kada kažemo „nasilje“, obično mislimo na udaranje, šamare i općenito fizički agresivno ponašanje. Čak i kao stručnjaci ponekad zaboravimo koliko riječi mogu boljeti. Emocionalno odnosno psihičko nasilje najrašireniji je oblik nasilja i gotovo nema osobe koja ga nekad nije doživjela. Koliko god se trudimo skrenuti pozornost na raširenost nasilja u društvu i upozoriti na njegovu štetnost, čini se da propuštamo širiti nenasilje kao alternativu te ponuditi ljudima adekvatnije načine nošenja s teškoćama.

Pročitajte više >

Kako olakšati djetetu da se suoči s bolešću člana obitelji

Stresni događaji Teme Djeca se na različite načine nose s osjećajima neizvjesnosti, bespomoćnosti, straha i tuge koja se javi kada ne netko od članova njegove obitelji razboli. Pitanje koje roditelji sebi postavljaju u tim situacijama je s koliko godina dijete uopće može razumjeti koncept bolesti.

Pročitajte više >

Zašto raste broj novodijagnosticirane djece s autizmom?

Izazovi roditeljstva Teme Obzirom na vrlo šaroliki spektar simptoma i danas je za kliničare pravi izazov kvalitetno postavljanje dijagnoze autizma. Stoga, ideja o povećanju prevalencije autizma odražava promjene u dijagnostičkim kriterijima, a ne stvarne promjene u porastu prevalencije ovog neurorazvojnog poremećaja.

Pročitajte više >

Smije li djetetu biti dosadno?

Teme Vrijeme za obitelj Često roditelji kao problem  navode da djeca govore da im je  „dosadno“. Dok pričaju o takvim situacijama, mnogi sebe tada doživljavaju kao „lošeg roditelja“. Postavljaju pitanja: Kako da pomognem djetetu da mu ne bude dosadno? Zašto je njoj dosadno, a druga djeca imaju razne interese? U vremenu u kojem živimo, okruženi stalnim podražajima, pomisao da je djetetu dosadno navodi roditelje na sve veće i veće strukturiranje djetetovog vremena.

Pročitajte više >

Podijeljeno skrbništvo – pitanja i dileme

Razvod roditelja Teme Definicija podijeljenog skrbništva se sažeto rečeno odnosi na skrbništvo oba roditelja nad djetetom koje obuhvaća minumum jedne trećine vremena sa svakim od roditelja uključujući i vikende, te podrazumijeva odgovornost i obaveze koje iz toga proizlaze i odnosi se na ekivivalentnu alternativnu brigu oba roditelja.

Pročitajte više >

Kako toksični stres djeluje na dječji mozak

Stresni događaji Teme Toksični stres u dječjoj dobi je tema od vrlo značajnog i rastućeg interesa. Razlozi tomu su brojni, kumulirani kroz godine istraživanja. Ona su dala nepobitne dokaze da stres/trauma u djece prouzrokuje brojne kratkoročne i dugoročne učinke, te predstavlja rizik za cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi. On primjerice značajno povećava pojavnost infarkta miokarda i karcinoma pluća, te imunoloških i malignih bolesti u odrasloj dobi, u usporedbi sa populacijom koja nije bila izložena stresu u djetinjstvu. Ne govorimo o stresu vezanom uz svakodnevne aktivnosti i izazove odrastanja, nego o onome stresu koji se javlja vezan uz nasilje u obitelji, svjedočenju tjelesnom nasilju, izloženosti tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanju, seksualnom zlostavljanju, vršnjačkom nasilju i slično.

Pročitajte više >

NEUROZNANOST I EDUKACIJA: Kako poboljšati postignuća u obrazovnom sustavu

Teme Škola Neuroedukacija stavlja inovativnost i kreativnost na prvo mjesto, ne u cilju postizanja ocjena i rezultata, nego učenja kako razmišljati, promišljati i kritički pristupati rješavanju zadataka i problema. Razvoj tehnoloških mogućnosti, koje su nam u posljednja dva desetljeća otkrile mnoge nepoznanice o funkcioniranju mozga i refleksiji na procese učenja, omogućava pristup potreban za uspjeh djece u 21. stoljeću.

Pročitajte više >

ODRASTANJE NA INTERNETU: Kako vratiti sigurnost u djetinjstvo?

Izazovi roditeljstva Teme Internet neosporno donosi mnoge mogućnosti, predstavljajući platformu za učenje, razvijanje interesa, razvoj identiteta i povezivanje s vršnjacima. Istovremeno važno je biti svjestan da Internet donosi i određene rizike. Jedan od najistaknutijih među njima svakako je elektroničko vršnjačko nasilje, odnosno cyberbullying.

Pročitajte više >

Voli li vaše dijete školu?

Teme Škola Je li važno voli li dijete školu? Bez obzira koliko godina imamo, lako se prisjetimo svojih školskih iskustava, onih osoba i stvari koje su nas u školi veselile i onoga što nas je odbijalo od škole. Lako možemo odgovoriti na pitanje jesmo li voljeli školu. I to nam je pokazatelj koliko pridajemo važnost privrženosti školi u vlastitom životu.

Pročitajte više >

Trauma zlostavljanja: Zašto je važno stalno podsjećati?

Teme Postoji niz definicija zlostavljanja i zanemarivanja djece (medicinska, psihološka, socijalno-zaštitna, pravna). Prilikom određivanja zlostavljanja i zanemarivanja djeteta, važno je voditi računa o dvjema procjenama: s jedne strane, o postupanju roditelja/skrbnika, a s druge strane, o posljedicama za dijete. Zlostavljanje djece uključuje sve ono što pojedinci, institucije ili procesi čine ili propuštaju učiniti što posredno ili neposredno šteti djetetu ili je rizično za njegov zdrav i siguran razvoj u odraslu osobu.

Pročitajte više >

Priprema djeteta za vrtić

Kako biste bili mirniji prilikom polaska djeteta u jaslice/vrtić pokušajte to doživjeti kao priliku za osamostaljivanje djeteta, sklapanja novih prijateljstava i razvijanje socijalnih vještina

Razvoj djece Teme Došao je i taj dan, vaš mališan kreće u jaslice/vrtić što predstavlja velik događaj u životu čitave obitelji. Uzbuđenje, iščekivanje, veselje, zabrinutost, a pomalo i strah obično su neki od osjećaja prisutni kod roditelja uoči polaska djeteta u vrtić, osobito ako je riječ o prvom djetetu, jer podrazumijeva prvo duže odvajanje djeteta od roditelja te kao takvo zahtjeva period adaptacije.

Pročitajte više >

O ulozi oca u životu djeteta

Razvoj djece Teme U posljednja dva desetljeća se ponovno mnogo raspravlja o ulozi oca u životu djeteta, kao da je jedno vrijeme otac u obiteljskim odnosima bio stavljen “sa strane”. Iako starija znanstvena literatura piše o majci kao prvom objektu djeteta, često se zanemaruje naglasiti da otac nije izuzet iz života djeteta te da dijete stvara i svoj odnos s ocem od rođenja, zasebno od odnosa s majkom.

Pročitajte više >

SOCIJALNA KOMPETENCIJA DJETETA: Zašto je važna i kako ju razvijati

Stabilnost socijalne kompetencije doprinosi zdravom razvoju djece, izgradnji kvalitetnih odnosa s drugim ljudima i samim sobom.

Razvoj djece Teme Djeca koja doživljavaju podršku, poticanje, prihvaćanje i hvaljenje u obitelji, izgrađuju pozitivan odnos s roditeljima koji rezultira pozitivnom slikom o sebi, prosocijalnim ponašanjem i potiče pozitivno socijalno funkcioniranje. S druge strane, djeca koja doživljavaju roditeljsko odbijanje pokazuju agresiju i neprijateljstvo prema drugima, imaju slabije samopoštovanje i pokazuju nisku razinu prosocijalnog ponašanja.

Pročitajte više >

Smetnje spavanja kod djece predškolske dobi

Najvažnije je da smo kao roditelji svjesni okolnosti koje utječu na promjene u djetetovom ritmu usnivanja, spavanja i buđenja te da na njih djelujemo koliko smo to u mogućnosti.

Razvoj djece Teme Kako uspjeti u tome da naše dijete odlazi na spavanje s lakoćom i bez oklijevanja, da spava mirno i ujutro se budi odmorno, pitanje je koje si postavljaju mnogi roditelji. Postoji više nego jedan odgovor na njega i prije svega ovisi o djetetovoj dobi i njegovu općem psihofizičkom stanju, ali i osobinama roditelja i općem obiteljskom ozračju.

Pročitajte više >

Kada je briga za dijete pretjerana

Izazovi roditeljstva Teme Većina roditelja teži tome da svoje dijete zaštiti koliko god može. No, koliko god nije u redu ne voditi brigu o svom djetetu, toliko nije dobro štititi djecu od svih loših i neugodnih iskustava, boli i povreda, tuge, neuspjeha i razočaranja. Zbog čega?

Pročitajte više >

Adolescencija – izazovi odrastanja

Razvoj djece Teme Adolescencija je razdoblje sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob. Intenzivne fizičke, seksualne, emocionalne, psihosocijalne i kognitivne promjene s kojima se adolescent susreće čine ovo razdoblje vremenom zbunjenosti, ali i otkrića. Adolescenti korak po korak napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornosti odraslih.

Pročitajte više >

Poremećaji prehrane kod djece predškolske dobi

Razvoj djece Teme Smetnje hranjenja su jedna od češćih tema koje zaokupljaju pažnju roditelja djece mlađeg uzrasta. Nerijetko članovi uže i šire obitelji zajednički sudjeluju u pronalaženju postupaka koji bi donijeli željenu promjenu, bilo da se kod djeteta rad o konzumiranju premalo ili previše hrane. Najčešće se ipak radi o tome da su roditelji često bezrazložno opterećeni količinom hrane koju dijete uzima, iako ono nije premršavo.

Pročitajte više >

Djeca i svađanje: što djeca uče kroz sukobe

Razvoj djece Teme U mnogim obiteljima vlada mišljenje da je sklad pod svaku cijenu bolji od sukoba, no sukobljavanje je sastavni dio svakodnevnog života s kojom se djeca trebaju naučiti nositi. U sukobu i nadmetanju djeca odmjeravaju vlastite snage i pri tomu uče procjenjivati sebe i druge, pokušavaju izboriti i osigurati svoj položaj unutar obitelji, ali i u krugu vršnjaka.

Pročitajte više >

Strah od škole

Teme Škola Iako su se neka djeca i ranije odvajala od roditelja (polaskom u vrtić, odlazak kod djeda i bake, odvajanje polaskom u školu se razlikuje od dotadašnjih odvajanja.

Pročitajte više >

DJEČJI STRAHOVI: Što trebamo znati

Razvoj djece Teme U djece redovito nalazimo razvojne strahove koji su normalna pojava za određenu dob, javljaju se, mijenjaju i spontano nestaju kada dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi, koji imaju određenu funkciju za tu dob.

Pročitajte više >

Što je najbolji interes djeteta u procesu brakorazvoda roditelja

Razvod roditelja Teme Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja.

Pročitajte više >

Roditeljski stres

Izazovi roditeljstva Teme Kad govorimo o roditeljstvu, prve misli i osjećaji nas upućuju na jednu od najvažnijih uloga u životu muškarca i žene. Upravo zato ta uloga i razdoblje roditeljstva je osim pozitivnog iskustva često i razdoblje obilježeno sukobima, nedoumicama, nesigurnostima, padom zadovoljstva u drugim područjima života: drugim riječima – i teškim danima. Osim toga, danas nas često prati stres u različitim područjima života: stres na poslu, stres nakon promjena u životu, stres u svakodnevnim situacijama…

Pročitajte više >

Kako reagirati kada dijete želi prestati sa slobodnom aktivnošću

Izazovi roditeljstva Teme Roditelji se često pitaju što učiniti kada im dijete kaže da želi prestati pohađati određenu izvannastavnu aktivnost. Je li u redu da prestane? Kada je u redu da prestane? Što učiniti kada se vrati s izvannastavne aktivnosti (za koju je donedavno nagovaralo da ga upišete) i kaže ''Grozno mi je i ne želim više ići tamo!!'' Da li ga u tome podržati i ispisati čim izrazi nezadovoljstvo?

Pročitajte više >

Djeca i preopterećenost obavezama

Do preopterećenosti dolazi kada je sva djetetova energija usmjerena samo na jedno područje, primjerice obaveze, isključujući sve druge razvojne zadatke i interese, poput igre s prijateljima, bez kojih nema skladnog odrastanja.

Izazovi roditeljstva Teme Prenatrpan raspored i kod djece može dovesti do stresa i preopterećenosti. Djeca bez dovoljno slobodnog vremena često se osjećaju iscrpljeno i rastreseno.

Pročitajte više >

Prvi dani u školi

Kako bi se kod djeteta smanjila anksioznost prije škole, možete ga nekoliko dana prije početka nastave odvesti u posjet školi.

Teme Polazak djeteta u školu predstavlja veliku promjenu za čitavu obitelj. Hoće li ta promjena biti pozitivnog ili negativnog karaktera uvelike ovisi i o stavu roditelja prema školi. Ako roditelji imaju pozitivan stav o školi i učenju te se vesele početku djetetovog školovanja, velika je vjerojatnost da će ih djeca oponašati i veselo krenuti u školu.

Pročitajte više >

Koju srednju školu odabrati

Odabir škole može biti izvor brige i djetetu i roditeljima, nerijetko i jer su kroz osnovnu školu djeca još vrlo zaigrana te nedovoljno svjesna odgovornosti koja je pred njima, a sve se preklapa i s ulaskom u buran i zahtjevan period adolescencije.

Teme Škola Škola Prijelaz iz osnovne u srednju školu važan je životni događaj, a time i stresan period, kako za djecu, tako i za roditelje. Izbor škole, čime obično i izbor budućeg zanimanja, jedna je od prvih većih i važnijih odluka koju dijete donosi. Odabir škole može biti i izvor brige djetetu, nerijetko i jer su kroz osnovnu školu djeca još vrlo zaigrana te nedovoljno svjesna odgovornosti koja je pred njima, a sve se preklapa i s periodom ulaska u adolescenciju, koji je sam po sebi često buran i zahtjevan.

Pročitajte više >

Zašto je igra važna za razvoj djece

Nije dovoljno da dijete samo promatra i sluša, već i da samo otkriva i istražuje- dodirne, rastavi, sastavi, pomiriši i isproba jer time zadovoljava svoju znatiželju, ali i doživljajima potiče razmišljanje i zaključivanje što je temelj intelektualnog razvitka.

Razvoj djece Teme Dijete od rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Igra je primarni način učenja o sebi, drugima i okolini; univerzalna je, svoj djeci poznata, instinktivna te bitan dio odrastanja i formiranja osobnosti. Djetinjstvo bez igre i druženja s prijateljima je nezamislivo.

Pročitajte više >

Djeca i kućni ljubimci

Većina stručnjaka savjetuje da se prije navršene šeste godine djetetova života ne bi trebalo uzimati kućnog ljubimca.

Slobodno vrijeme Teme Vrijeme za obitelj Većina djece želi kućnog ljubimca i takvu potrebu ne bi trebalo zanemariti. Pri donošenju odluke o nabavci kućnog ljubimca važno je uzeti u obzir navike i obaveze obitelji kao i uvjete u kojima živi obitelj.

Pročitajte više >

Primjeren izbor slobodnih aktivnosti za dijete

Važno je imati na umu da se između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenja sportom, savladavanja raznih vještina, negdje ne izgubi osnovni zahtjev djetinjstva - obiteljski život.

Izazovi roditeljstva Teme Prenatrpan raspored može dovesti do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i djece koja nerijetko u nekom trenutku pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.

Pročitajte više >

Zašto je važna dosljednost u odgoju

Dijete treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno odnosno neprikladno.

Izazovi roditeljstva Teme Važno je da su roditelji dosljedni u odgoju jer time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati. Odgoj treba biti prilagođen razvojnoj fazi i individualnosti djeteta, pri čemu roditelj treba prepoznati i razumijeti djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije.

Pročitajte više >

Kako odgojiti samopouzdano dijete

Teme Nije lako biti roditelj i odgojiti odgovornu i zrelu, emocionalno stabilnu ličnost. To možete jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje. Djeca koja nemaju takvu podršku ne znaju se nositi niti s kritikama izvan obitelji, teško podnose neuspjeh i teže kasnije u životu ostvaruju svoje potencijale u akademskom i poslovnom životu, sreću u obiteljskom.

Pročitajte više >

Dijete u konfliktnom razvodu

Teme Kako razvodu prethode nezadovoljavajući partnerski odnosi, nerijetko bivši partneri nastavljaju lošu komunikaciju, a u novonastaloj emocionalno zahtjevnoj situaciji njihov odnos je dodatno narušen. U takvoj situaciji bivši partneri teško razdvajaju partnersku od roditeljske uloge.

Pročitajte više >

Kad dijete živi s pomajkom ili poočimom

Izazovi roditeljstva Teme Obitelji s pomajkom i poočimom su danas brojem najveća skupina obitelji nakon klasične, nuklearne obitelji s dva biološka roditelja i djecom. Ponovni brak može uzrokovati snažne emocije kod partnera, bivših partnera, djece, baka, djedova i ponovno izaziva proživljavanje gubitka obitelji tek kada se roditelj ponovno oženi ili kada se rodi novo dijete.

Pročitajte više >

Stres na kraju školske godine

Teme Škola Kao i kod odraslih, i kod djece su neki stresovi normalan dio svakodnevnog života. Tako i kraj školske godine  može za dijete  podrazumijevati opterećenje, pritisak, uznemirenost, zabrinutost. Svi ti znakovi koje opažamo nam pokazuju da su djeca pod stresom. Bilo da su učenici trećeg, petog ili osmog razreda, djeca brinu zbog ispitivanja, količine gradiva, dobivenih ocjena, reakcija roditelja, te mogu osjećati  uzbuđenje, uznemirenost, tjeskobu i strah intenzivnije nego tijekom cijele godine.

Pročitajte više >

Kako s djecom razgovarati o novcu

Teme Jedan od najboljih načina demistifikacije novca je da zaista slušate pitanja koje vaše dijete postavi i koristite ih kao poticaj za razgovor koji je vama važan. Odgovori poput: "To nije lijepo pitanje!" šalju poruku da nešto nije u redu s novcem. Ovdje su neki mogući odgovori na uobičajena dječja pitanja o novcu.

Pročitajte više >

Školski praznici mogu zbližiti obitelj

Teme Školski praznici pružaju mogućnost da obitelj provede više vremena zajedno te da roditelji poboljšaju pozitivnu komunikaciju i odnos s djecom. Mnogi roditelji približavanje školskih praznika mogu smatrati stresnim – kada pomisle da će djeci trebati osmisliti aktivnosti i zabavu.

Pročitajte više >

10. rujan Svjetski dan prevencije samoubojstava

Teme U posljednjem desetljeću u Hrvatskoj oko 1000 osoba  godišnje počini samoubojstvo, što nas svrstava u red zemalja sa visokom stopom suicida. Na svako samoubojstvo dolazi još oko osam pokušaja, a oko tri puta više osoba intenzivno razmišlja o suicidu. Donedavno se smatralo da je rizik suicida zanemariv kod mladih, ali novija istraživanja pokazuju da, nažalost, i kod te populacije postoji suicidalni rizik.

Pročitajte više >

Kako organizirati putovanje s djecom

Teme Odlazak na godišnji odmor s djecom, automobilom, za mnoge obitelji predstavlja «noćnu moru». Kako će djeca izdržati dugačak put? Hoće li se svađati tko će gdje sjediti? Hoće li se dosađivati? Najčešće tada putovanje završi tako da se svi posvađaju, viču ili ne razgovaraju jedni s drugima, a djeca mogu postati zbunjena i razdražljiva. Stoga je odgovornost roditelja da osmisle takav dugački put i učine ga djeci što ugodnijim.

Pročitajte više >