Pravila postupanja u zaštiti djece

Pravila postupanja u zaštiti djece (Child Protection Policy)

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba

Đorđićeva 26, Zagreb

Pravila postupanja u zaštiti djece

(Child Protection Policy)

Cilj ovog dokumenta jest prikaz pravila zakonski, stručno i etički utemeljene prakse u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba, s ciljem zaštite djece kod izloženosti nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju ili u riziku, a u njihovom najboljem interesu.

Temelji se:

  • na važećim zakonskim propisima u RH i Konvenciji o pravima djeteta
  • na relevantnim spoznajama o  svim oblicima zlostavljanja (tjelesnom, seksualnom, emocionalnom), zanemarivanja i izloženosti obiteljskom i vršnjačkom nasilju kod djece i mladih kao i posljedicama po djecu.
  • na stručnim spoznajama o traumatizaciji djece i mladih te spoznajama temeljenim na dokazima o dijagnostičkom i tretmanskom/terapijskom radu s traumatiziranom djecom, mladima i njihovim obiteljima.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je zdravstvena ustanova osnovana s ciljem pružanja pomoći psihotraumatiziranoj djeci i njihovim obiteljima kroz sljedeće djelatnosti:

-           specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita djece u djelatnostima pedijatrije, neurologije, psihijatrije, dijagnostike i medicinske rehabilitacije, osim bolničkog liječenja;

-           ostale djelatnosti (edukacijska djelatnost, timski rad, znanstveno-istraživačka djelatnost, podizanje javne svijesti i publikacijska djelatnost  te forenzička djelatnost).

Djelatnosti Poliklinike  provode se na temelju postojećih zakonskih propisa i profesionalnih standarda, iskustva i  prakse te suradnje s  drugim institucijama sustava  na temelju čega je svakom djetetu osiguran specijalizirani timski pristup u najefikasnijem i najhumanijem rješavanju njegovih poteškoća.

Važeći zakonski propisi u Republici Hrvatskoj na kojima se temelji rad Poliklinike su slijedeći:

-          Konvencija o pravima djeteta,

-          Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

-          Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava,

-          Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini  te drugi propisi i protokoli koji utvrđuju načine postupanja u kontaktu s djecom, kao i pozitivna iskustva drugih organizacija i ustanova u radu s djecom,

-          Ustav RH, te niz zakona koji se bave ovim područjem (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o liječništvu,  Zakon o psihološkoj djelatnosti, Zakon o zaštiti osobnih podataka),

-          Statut  Poliklinike kojim se, između ostalog, regulira praksa Etičkog povjerenstva, koji se sastoji od članova iz Poliklinike i suca za mladež kao vanjskog  savjetnika, a koji nadziru provedbu standarda medicinske etike,

-          Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji određuje standardizirane postupke u zaštiti žrtava seksualnog zlostavljanja za sve stručnjake raznih profila iz raznih ustanova,

-          Protokol Vlade Republike Hrvatske o postupanju u slučaju zlostavljanja i zanemarivanja djece,

-          Protokol Vlade Republike Hrvatske o postupanju u slučaju nasilja u obitelji,

-          Konvencija Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja,

-          Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije,

-          Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela.


Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba ujedno je i potpisnica Pakta gradova i regija za zaustavljanje seksualnog nasilja nad djecom u sklopu kampanje Vijeća Europe „One in Five“, koji obuhvaća listu inicijativa i strategija poduzetih s ciljem zaustavljanja seksualnog nasilja nad djecom.


Svrha Poliklinike:

• osigurati učinkovitu, pravovremenu i dobro koordiniranu podršku traumatiziranoj djeci i njihovim obiteljima,

• osigurati poštivanje najboljeg interesa djeteta,

• promicanje prava djeteta,

• osigurati zaštitne mjere protiv zlostavljanja, a kroz prepoznavanje, educiranje i reagiranje na zlostavljanja i zanemarivanja djece, kao i sprječavanje nasilja nad djecom, u skladu sa zakonom.


Ovi postulati, kao i poštivanje zakonskih te profesionalnih standarda vrijede i odnose se na svakog djelatnika Poliklinike.


Djelovanje Poliklinike

Dijagnostički i terapijski rad

U Poliklinici se osigurava specijalizirani timski pristup traumatiziranoj djeci. Multidisciplinarni tim Poliklinike čine: psiholozi, psihijatri, socijalni pedagozi, logoped, socijalni radnici, pedijatar, medicinske sestre i pravnik.Timskim stručnim radom djetetu se pristupa koristeći specifična  znanja i vještine svakog stručnjaka, rad se odvija kroz multidisciplinarnost, koordiniran je radi što veće dobrobiti djeteta te svaki od stručnjaka neposredno ili posredno doprinosi kvalitetnijoj dijagnostici i određivanju tretmana sukladno individualnim potrebama svakog djeteta.

U Poliklinici se također provodi supervizija slučajeva pod vodstvom psihijatra.


Ostale aktivnosti Poliklinike

Uz navedeno, rad Poliklinike obuhvaća i prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece i mladih na svim razinama.

-          Opća razina prevencije ostvaruje se podizanjem javne svijesti među roditeljima i djecom, stručnjacima koji rade s djecom i širom javnosti što uključuje i društvene strukture  koje imaju mogućnost pridonijeti zaštiti djece na razini oblikovanja propisa.

-          Ciljanu razinu prevencije stručnjaci Poliklinike ostvaruju kroz svakodnevni rad s djecom i obiteljima koja su zbog osobnih obilježja ili nepovoljnih uvjeta odrastanja u povećanom riziku od izloženosti različitim oblicima zlostavljanja ili zanemarivanja.

-          Indicirana se razina odnosi na rad s djecom koja su doživjela određeni oblik nasilja s ciljem minimiziranja posljedica te sprječavanja reviktimizacije usmjeravanjem na njihov oporavak.

Sve navedene aktivnosti se realiziraju kroz:

  • Edukaciju stručnjaka multidisciplinarnog tima te stručnjaka izvan Poliklinike
  • Timski stručni rad i superviziju
  • Istraživački i znanstveni rad
  • Podizanje javne svijesti i publikacije

Tijek postupanja u neposrednom radu s djecom (dijagnostika i tretman) u slučajevima potrebe zaštite djece (sumnja na zlostavljanje i zanemarivanje i izloženost nasilju)

1. Dijete u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba dolazi u pratnji roditelja/zakonskog skrbnika: na inicijativu roditelja/skrbnika ili po preporuci nadležnog liječnika, Centra za socijalnu skrb, po uputi policije te po preporuci drugih ustanova (škola, vrtić, dom, NVO i sl.), a temeljem uputnice nadležnog liječnika.

2. Obrada započinje prvim razgovorom sa stručnjakom multidisciplinarnog tima, koji dalje procjenjuje stanje i potrebu za uključivanjem drugih stručnjaka u timu. Kod sumnje na zlostavljanje, zanemarivanje, obiteljsko nasilje i dr., procjenjuje se hitnost prijema procjenom zaštićenosti djeteta

3. Razgovor se provodi na način da se razgovara s osobom koja je došla u pratnji djeteta te samim djetetom. Ukoliko je moguće kod sumnje na zlostavljanje razgovor s djetetom i roditeljem se provodi odvojeno, ali uvijek vodeći računa o najboljem interesu djeteta i smanjenju rizika i stresnosti situacije za dijete. Postupanje u navedenoj situaciji je odgovornost stručnjaka mentalnog zdravlja i u skladu je s pravilima stručnog postupanja s djecom različite dobi i individualnih karakteristika i potreba. Prvi razgovor uključuje i pružanje psihološke prve pomoći djetetu i roditelju, zbog moguće traumatske prirode događaja kojima je dijete bilo izloženo. Roditelja se nakon razgovora obavještava o daljnjem planu postupanja u Poliklinici. Dijete se također informira, na način prikladan njegovom razvojnom statusu i u skladu s pravom djeteta na informiranje prema Konvenciji o pravima djeteta.

4. Prikupljanje relevantne dokumentacije je najčešće u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, nakon prvog susreta (slanjem obavijesti uz zahtjev o dostavljanju informacija). Moguća je suradnja s drugim institucijama u cilju zaštite djece i dobivanja relevantnih informacija (CZSS, policija, škole, predškolske ustanove, druge zdravstvene ustanove i dr.).

5. Prikupljanje podataka i obavještavanje

Ukoliko su prilikom provođenja razgovora ili tijekom obrade dobiveni podaci koji ukazuju na sumnju da je dijete bilo izloženo nekom obliku nasilja u obitelji (direktno ili indirektno), stručnjak o navedenom obavještava nadležne institucije: PU i CZSS prema mjestu stanovanja djeteta, a ponekad i Državno odvjetništvo.

Kod postavljanja sumnje stručnjaci se vode podacima dobivenim primjenom stručnih znanja i kompetencija u radu s djetetom i obiteljima.

U tu svrhu stručnjaci multidisciplinarnog tima provode po potrebi forenzični intervju i forenzičnu evaluaciju, ili elemente tih postupaka, za što su posebno educirani.

Obavijest poslana nadležnim institucijama sadrži opće podatke o djetetu, razlog dolaska u Polikliniku te ime osobe ili naziv institucije koja je uputila dijete.

Također se opisuje dotadašnji tijek obrade i saznanja do kojih se došlo (izjave djeteta), eventualne ozljede, eventualno i druge relevantne podatke temeljene na stručnoj procjeni.

U slučajevima kad sumnja o izloženosti djeteta nasilju nije sa sigurnošću utvrđena (niska kronološka dob djeteta, djetetova razvojna ograničenja ili stanje, odbijanje razgovora, obiteljski činitelji ili dr.), ali se uočavaju daljnji rizici po dijete, također se obavještavaju nadležne institucije s odgovarajućom preporukom.

Ukoliko se već pri prvom kontaktu s djetetom utvrdi izloženost djeteta aktualnoj opasnosti, kao i moguća nezaštićenost izvan prostora Poliklinike, stručnjak odmah uspostavlja kontakt s nadležnim institucijama (CSS, policija) radi hitnosti postupanju zaštiti djeteta.

6. Obrada

Stručnjak koji je započeo obradu upoznaje voditelja tima i ostale članove tima s do tada dobivenim podacima i provedenom obradom, kao i s postavljenim indikacijama za timsku obradu koja je dogovorena. Tijekom zajedničkog sastanka, uz vođenje i koordinaciju tima, donose se dodatne zajedničke odluke te postižu dogovori o daljnjem provođenju dijagnostike i planiranju tretmana za svako dijete. O planiranom tretmanu treba izvijestiti roditelja/zakonskog skrbnika te i samo dijete na način prikladan razvojnoj dobi.

7. Informiranje skrbnika i djeteta

Po provedenoj obradi ili tijekom njenog trajanja, roditelj/skrbnik je upoznat s njenim tijekom i rezultatima kao i preporukama za daljnje postupanje. Dijete dobiva informacije u skladu s razvojnom dobi.

8. Zajednički nalaz i mišljenje

Svaki od članova tima izrađuje svoj nalaz i mišljenje, koje sadrži ujedno i mišljenje i preporuku za daljnje postupanje i eventualni tretman djeteta i njegove obitelji. Zajednički nalaz i mišljenje sadrži informacije o djetetovom somatskom/tjelesnom statusu, njegovim razvojnim i intelektualnim karakteristikama te o dijagnostikom dobivenom psihičkom profilu, uvjetima i dinamici u kojoj dijete odrasta, karakteristikama socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta i kompetencijama, stupnju traumatiziranosti, eventualnoj psihopatologiji i poteškoćama, osobnim i obiteljskim rizičnim faktorima, eventualnoj sumnji na svjedočenje i izloženost zlostavljanju/nasilničkom ponašanju u obitelji ili drugoj okolini.

Mišljenje sadrži preporuku za uključivanje u neki od tretmana (ili više njih) u Poliklinici ili nekoj drugoj ustanovi. Nalaz sadrži i preporuku o potrebi za uključivanjem roditelja u savjetovanje ili tretman, kao i za eventualno uključivanje u obradu braće i sestara obrađivanog djeteta ukoliko se procijeni njihov rizik za traumatizaciju. Nalaz sadrži i eventualnu preporuku za daljnju zaštitu djeteta.

Nalaz i mišljenje izdaje se djetetovim roditeljima osim ako se utvrdi mogući sukob interesa djeteta i roditelja, u slučajevima kad je roditelj izvor traumatizacije djeteta te bi mogao zloupotrijebiti nalaz za daljnje pritiske na dijete. Tad nalaz upućujemo nadležnom CZSS, vodeći se najboljim interesom djeteta te etičkim kodeksom uključenih struka.

Ukoliko se postavlja sumnja da je dijete svjedočilo nasilju u obitelji ili je i samo bilo izloženo, nalaz se upućuje nadležnom CZSS, a policiji obavijest (ukoliko nije poslana odmah po započinjanju obrade). Policiji i sudu je nalaz moguće poslati sukladno zakonu, na njihov pisani zahtjev.

9. Suradnja s drugim institucijama tijekom i nakon dovršene obrade

U slučajevima kad roditelji nisu spremni surađivati prilikom obrade, potrebna je pomoć u postupanju od strane nadležnog CZSS-a. Za dijete i njegovu daljnju zaštitu pokazalo se naročito važnim izbjegavanje opetovanog ispitivanja, koje doprinosi mogućoj daljnjoj traumatizaciji.

Ponekad je neophodno donošenje određenih mjera od strane nadležnog CZSS-a ili sudskih odluka, kako bi se djetetu pružila potrebna zaštita te stvorili sigurni i stabilni uvjeti za njegovo uključivanje u primjereni tretman. Nerijetko je suradnja potrebna i zato što roditelji odbijaju uključiti se u tretman ili savjetovanje, naročito kad zanemaruju vlastitu ulogu i roditeljsku odgovornost.

U svim navedenim slučajevima, stručnjak Poliklinike obavještava nadležni CZSS uz traženje suradnje u postupanju.

10. Tretman djece izložene traumi

Multidisciplinarni pristup najpovoljniji je model i za utvrđivanje potreba djeteta i njegovog daljnjeg tretmana.

U tretmanu s djecom koriste se najučinkovitije metode i terapijski pristupi temeljeni na pokazateljima učinkovitosti: TF-KBT, psihodinamski model, humanistički pristupi (gestalt terapija, art terapija, play terapija, EMDR i dr.). U tretman djece redovito je uključen i roditelj/skrbnik kroz savjetodavni rad, budući se pokazalo da je podrška obitelji i bliskih osoba djetetu zaštitni faktor prvog reda.

Protivno davno uvriježenom stavu da dijete ne treba biti uključeno u tretman prije završetka sudskog procesa, temeljem suvremenih stručnih spoznaja, a rukovodeći se i Konvencijom o pravima djeteta i u njoj uspostavljenoj normi o najboljem interesu djeteta, u stručnoj javnosti je osmišljen „forenzično osjetljiv tretman/terapija“. Ovaj tretmanski pristup usmjeren je na započinjanje oporavka zlostavljanog ili zanemarenog djeteta koje pokazuje znakove traume. Tada je opravdano da tretman započne i prije okončanja sudskog procesa, jer je čekanje da se on završi predugo za dijete i obitelj koji trebaju bržu intervenciju. Ovakav pristup se pokazao opravdanim, a nerijetko tijekom tretmana dijete dobiva i dodatnu podršku zbog izloženosti stresorima koji prate postupak (ispitivanje na sudu, obiteljske teškoće povezane s djelovanjem sustava i dr.).


Pravila Poliklinike

Svi zaposleni dužni su, temeljem Zakona  o zdravstvenoj zaštiti, čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta.

Kontrola pri zapošljavanju

Za svakog novozaposlenog djelatnika u Poliklinici  provjerava se kaznena evidencija pri Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske,  temeljem  Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143-12).

Upute novozaposlenim djelatnicima

Svaki novozaposleni djelatnik prije početka rada upoznaje se s propisima od važnosti za rad u Poliklinici, aktima Poliklinike i načinom obavljanja djelatnosti Poliklinike od strane ravnateljice, pravne službe i rukovoditelja djelatnosti.

Hijerarhijska odgovornost

Poliklinika je temeljem važećih propisa ustrojena na hijerarhijskom načelu, što podrazumijeva stručnu odgovornost nadređenoj osobi i službi.


Etički principi u radu s djecom i obiteljima

Svi stručnjaci su dužni poštovati Etički kodeks svoje struke te Etički kodeks istraživanja s djecom.

Štiti se povjerljivost informacija osim u slučajevima potrebe zaštite djetetovih prava, o čemu se obavještavaju i djeca i obitelji sukladno zakonu.

Brižno se vodi računa o zaštiti privatnosti djece i njihovih obitelji u pohrani i čuvanju dokumentacije.

Redovito se traži informirani pristanak roditelja/skrbnika u slučaju snimanja ili korištenja dokumentacije u edukativne svrhe vodeći računa o zaštiti privatnosti djeteta, kao i kod sudjelovanja djece u istraživanjima.