Mediji o nama

JUTARNJI LIST: “NASILJE U VEZAMA MLADIH ‘Bio je najbolji student na godini, dolazio je iz ugledne i imućne zagrebačke obitelji. Sve je počelo kao prava ljubav. A onda je počeo pakao”

Kroz priču zlostavljane djevojke Leone, novinarka Kristina Turčin u Jutarnjem listu od 12. ožujka 2017. detaljno je opisala nasilje u vezama mladih. U članku je stručna sugovornica bila ravnateljica Poliklinike, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, a citirani su i neki savjeti iz našeg priručnika o vezama mladih.

Prenosimo dio teksta, a tekstu cijelosti možete pročitati na portalu Jutarnjeg lista ovdje :http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/bio-je-najbolji-student-na-godini-dolazio-je-iz-ugledne-i-imucne-zagrebacke-obitelji-sve-je-pocelo-kao-prava-ljubav-a-onda-je-poceo-pakao/5748767/

“- Nakon prvog incidenta, pokazuju iskustva, nasilje postaje sve okrutnije i sve brutalnije – kaže dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, koja je izdala priručnik o nasilju u vezama mladih “Je li moguće da je to ljubav?”.

Velika očekivanja

Osjećaji kod tako mladih ljudi su dramatični, intenzivni, očekivanja velika, vjeruju da je njihova ljubav najveća na svijetu. I kad uvide da su partnerova ponašanja neprihvatljiva, vjeruju da ga mogu promijeniti i da će mu pomoći. Međutim, to se ne događa.

- Pritom na svoju vezu primjenjuju obrasce koje su vidjeli u vlastitoj kući i naučili na vlastitoj koži. Prema istraživanjima, 36 posto mladih osoba kaže da je djevojka koju je mladić udario to sama prouzročila. Često djevojke kažu da dobiju udarac samo kad zasluže. Ako su u svojem domu gledale kako mama dobije šamar, ali samo kad zasluži, ili ako su same kažnjavane batinama, ali pravedno, samo kad su zaslužile, i ako su im roditelji još objašnjavali da to čine za njihovo dobro, jer ih vole, onda ljubav vežu uz bol te nalaze opravdanja za ponašanje svojeg partnera – kaže dr. Buljan Flander.

Situacije u kojima oko 40 posto ispitanih adolescenata smatra da mladić smije udariti djevojku brojne su: ako ga ne sluša, ako ga namjerno ljuti, ako sumnja da mu je nevjerna, ako ga ne poštuje.

Još je zanimljivije što mladi smatraju da su znakovi ultimativne ljubavi.

- Na nedavnom predavanju u jednom srednjoškolskom razredu pitala sam: tko misli da je ljubomora važan znak ljubavi? Svi su digli ruke. Svi do jednoga. O tome moramo ozbiljno porazgovarati sa svojom djecom. Ljubomora nije znak ljubavi. Potpuna kontrola nije znak ljubavi i želje da se zaštiti partnerica. Izoliranje od okoline, društva, pa i obitelji nije znak ljubavi i želje da uvijek budu zajedno. Radi se o zadobivanju moći nad drugom osobom i kontrole nad nečijim životom – objašnjava dr. Buljan Flander.

Obrasci nasilja

Uobičajeni obrasci nasilja vrlo su slični onima kroz koje je prošla Leona, iako većina završi na psihičkom nasilju ili blažim oblicima fizičkog nasilja. Uslijed takvog ponašanja, uvjerena da je to znak ljubavi, a da je njegova naglost problem koji će ona, mlada djevojka, riješiti svojim trudom i ljubavlju, ona se doista izolira od svih, ostaje sama s njim, pada joj samopouzdanje i samopoštovanje, skriva od svih što se događa, počinje vjerovati da bez partnera ne može živjeti i na kraju počinje vjerovati da bolje nije ni zaslužila.

Ako takva mlada osoba nema adekvatnu socijalnu podršku, posljedice mogu biti kobne.

Mladi koji su odrasli u sigurnom emocionalnom okruženju mnogo lakše će stvoriti tople emocionalne veze i prekinuti one koje nisu zadovoljavajuće.

- Stoga je jako važno da roditelji češće pokazuju i verbaliziraju što je to ljubav, a što nije, da djecu pouče koja su im prava, a koje obaveze te da im usade spoznaju da je dobra veza ona u kojoj se međusobno uvažavamo i prilagođavamo, ali uz jasno poštivanje granica – kaže dr. Buljan Flander.

Kad roditelj primijeti da mu je dijete u lošoj vezi, da je nesretno, treba naći finu mjeru kako pritisak na dijete ne bi proizveo kontraefekt.

- Mlade osobe u takvim vezama teško prihvaćaju savjete jer ionako već znaju da njihova veza nije dobra, a ne mogu je prekinuti. Zato treba biti oprezan kako se ne bi stvorio kontraefekt, odnosno otpor i bunt. Treba izbjegavati obrazac ‘Vidjet ćeš ti što sam ti govorila’ ili ‘Jesam li ti sto puta rekla da nije dobar za tebe’, suzdržavati se od zabrane susreta s tom osobom i inzistiranja da vam dijete sve kaže. Treba mu biti na raspolaganju i pružiti mu svu podršku i pomoć kad odluči izaći iz takve veze. Iznimka je fizičko nasilje. Ako roditelj primijeti bilo kakav znak mogućeg fizičkog nasilja, mora izvući dijete na sve raspoložive načine, jer velika je vjerojatnost da je djetetov život ozbiljno ugrožen – savjetuje.

I treba potražiti pomoć. Ako je došlo do nasilja, osobito tjelesnog, savjetuje Priručnik, treba potražiti pomoć policije, centra za socijalnu skrb, Poliklinike…”