Za većinu žena i muškaraca izraz "biti roditelj" izaziva ugodne asocijacije o sreći, zadovoljstvu, obostranoj ljubavi i zadovoljavanju dubokih ljudskih potreba davanja i primanja pažnje i ljubavi.

Odnos roditelj–dijete snažno je emocionalno iskustvo. Međutim, roditeljstvo je i jedna od najzahtjevnijih uloga u životu pojedinca.

Zato već odavno poznajemo ( i priznajemo) i ambivalentne osjećaje koje roditeljstvo nosi i psihološku cijenu koju ono ima za pojedinca.

Općenito govoreći, u svim kulturama postoje opći ciljevi roditeljstva koji se odnose na osiguravanje zdravlja djeteta, podučavanje djeteta vještinama koje će mu omogućiti sigurnost i samostalnost te na razvijanje onih osobina koje se u određenom kontekstu smatraju vrlinama.

„Činjenica je da svatko od nas, ponaosob, mora pronaći svoj vlastiti način postupanja, način koji je najuspješniji i za nas i za našu djecu…“ (J.Jull, Vaše kompetentno dijete)