Riječ ravnateljice

Uz Međunarodni dan obitelji: 4 stupa roditeljstva

Objavljeno: 13.05.2016.

Obitelj je jezgra društva, kako kroz povijest, tako i danas. Svaka obitelj drugačija je na svoj način, no sve ih u temelju povezuje ljubav i zajedništvo. Suvremeno doba donosi brojne promjene i izazove u obiteljskom životu. Pa tako danas postoje razne vrste obitelji – one u kojima roditelji žive zajedno, one u kojima su roditelji rastavljeni, one u kojima roditelji nikad nisu bili u braku, u kojima jedan od roditelja ima novog partnera, obitelji s istospolnim partnerima, obitelji u kojima je jedan od roditelja preminuo, udomiteljske, posvojiteljske obitelji i tako dalje.

O kakvoj se god obitelji radilo, ako u njoj ima djece, ona su središte obiteljskog života. Bez obzira na vrstu obitelji i razne životne okolnosti, sva djeca imaju ista prava i temeljne potrebe. Odgovornost roditelja, svih odraslih članova društva, te stručnjaka koji se bave zaštitom djece je brinuti o poštivanju dječjih prava i ispunjavanju dječjih potreba.

Suvremeni pristup odgoju

Nekad se smatralo da dijete u svojoj prirodi nije „dobro“ te da je uloga roditelja odnosno odgajatelja da djeluje na dijete tako da se ono promijeni iz „lošeg“ u „dobro“. Suvremeni pristup odgoju naglašava da je riječ o uzajamnom djelovanju – obje strane (i roditelj/odgajatelj i dijete) daju i primaju, komuniciraju i osjećaju, i obje se strane u tom odnosu mijenjaju.  U suvremenom pristupu naglašava se da su sva djeca „dobra“, a njihova ponašanja mogu biti dobra ili loša. Puno se govori o dječjim pravima i odgovornostima, kao i o pravima i odgovornostima roditelja i odgajatelja. Roditeljima i odgajateljima se nudi cijeli niz smjernica za rad s djecom, a posebno su korisne smjernice Vijeća Europe pod nazivom 4 stupa roditeljstva, koje  definiraju odgovorno roditeljstvo kao roditeljsko ponašanje koje se temelji na najboljem interesu djeteta:

  1. Brižno ponašanje
  2. Pružanje strukture, granica i vođenja
  3. Uvažavanje djeteta kao osobe
  4. Omogućavanje osnaživanja djeteta

Prihvaćanje djeteta takvog kakvo jest

Prvi stup roditeljstva odnosi se na ponašanja roditelja koja odgovaraju na djetetove potrebe za ljubavlju, sigurnošću, pripadanjem i prihvaćanjem djeteta upravo takvog kakvo jest. To znači da se roditelj ponaša kao sigurna baza iz koje dijete može krenuti istraživati svijet oko sebe, ali u koju se može vratiti kada osjeti, strah, tugu, umor, bilo koju drugu neugodnu emociju.

Roditelj bi trebao biti osjetljiv na poruke djeteta i primjereno odgovarati na njih, pokazivati toplinu i ljubav prema djetetu – riječima, zagrljajima, provođenjem kvalitetnog vremena s djetetom, pružanjem utjehe, zaštite i podrške djetetu u njemu teškim trenucima. Pri tome je važno da je roditelj dosljedan u pružanju topline i odgovaranju na potrebe djeteta.

Ovakvo ponašanje temelj je sigurne privrženosti, a time i temelj svih drugih odnosa u djetetovom životu. Nedostatak brige, ali i nedosljedna briga za dijete koju često opravdavamo brzim životom i okupiranošću poslom, baš kao i pretjerano zaštićivanje djeteta i nedopuštanje da osjeti bilo kakvu neugodnu emociju,  mogu ometati djetetov zdravi razvoj.

Postavljanje granica

Drugi stup roditeljstva odnosi se na davanje strukture djetetu kroz postavljanje granica, uzimajući u obzir i djetetovo mišljenje, te usmjeravanje djetetova ponašanja. Davanje strukture podrazumijeva organiziranje prostora, vremena te usmjeravanja djetetova ponašanja. To dovodi do osjećaja sigurnosti i predvidivosti kod djeteta, kao i razvoj kompetentnosti.

Kreiranje urednog (ali ne prekrutog) svakodnevnog rasporeda s obrascima djetetovih i obiteljskih aktivnosti pomaže razvoju osjećaja strukture kod djeteta. Kako dijete odrasta, povećava se fleksibilnost u strukturiranju njegovog vremena i sadržaja aktivnosti, kako bi bili što prilagođeniji individualnim potrebama djeteta. Usmjeravanje djetetovog ponašanja ili popularno zvano „postavljanje granica“ odvija se kroz razgovor s djetetom o tome što je prihvatljivo, a što neprihvatljivo ponašanje, te kroz izražavanje očekivanja od djeteta, ali i jasnih i konkretnih zahtjeva na nenasilan način.

U svakodnevnom životu stoga se može preporučiti sljedeće:

  • unaprijed s djetetom dogovoriti obiteljska pravila da bi se izbjegao sukob s djetetom u nekoj važnoj situaciji: „Kada danas budemo išli van, možemo ići do najbližeg parka i biti u njemu do ručka. Drugi put možemo provesti više vremena vani i ići do velikog parka“;
  • dogovoreno pravilo treba formulirati na pozitivan način – u obliku nagrade, a ne prijetnje: „Gledat ćemo crtić zajedno kada završiš s pospremanjem igračaka“, umjesto „Nema paljenja televizije cijeli dan ako ne pospremiš za sobom“;
  • koristiti prirodne posljedice djetetovih ponašanja: „Ako izađeš van na hladnoću bez jakne, bit ćeš ti hladno!“ Nije dobro da ističemo neke loše posljedice koje se i ne moraju dogoditi pa reći primjerice „Ako se budeš penjao na stolicu, past ćeš i udarit ćeš se!“ nego „Mogao bi pasti i udariti se!“
  • u skladu s dobi dati djeci izbor nekih ponašanja, primjerice kad ima 4 ili 5 godina: „Želiš li obući crvenu ili plavu majicu?“; Naravno da ga nećemo pitati želi li ići u vrtić ili doktoru.
  • umjesto neprestanog ponavljanja riječi „Ne“, „Prestani“, „Dosta“; „Nemoj“; neko neprihvatljivo djetetovo ponašanje možemo preusmjeriti na neku drugu, prihvatljiviju aktivnost
  • veći naglasak staviti na pohvale adekvatnih ponašanja, nego na naglašavanje neadekvatnih; Prije će dijete razviti neko ponašanje nakon pohvale, jer želi udovoljiti roditeljima, nego što će prestati s nekim ponašanjem koje stalno kritiziramo. Naime, stalnim kritiziranjem zapravo poklanjamo pažnju djetetu zbog neprihvatljivih ponašanja. Zato je puno efikasnije poklanjati pažnju i pohvaljivati prihvatljiva ponašanja.
  • zajednički dogovarati obiteljska pravila – djeca su sposobna sudjelovati u tome i osjećat će se ponosno što su uključena u obiteljski život.

Nasilna ponašanja roditelja, poput fizičkog kažnjavanja djeteta, nazivanja pogrdnim imenima ili posramljivanja, uče dijete da se treba bojati roditelja, da je opravdano tući ljude koje vole te šalju djetetu poruku da ono ne vrijedi kao osoba. To može dovesti do nemogućnosti kontroliranja osjećaja ljutnje koju djeca često iskaljuju burnim reakcijama na frustracije, agresivnim ponašanjem prema drugoj djeci, stvarima, a ponekad i roditeljima.

Izgradnja djetetovog samopouzdanja i samosvjesti

Treći stup roditeljstva je uvažavanje djeteta kao osobe. U tradicionalnom odgoju ova potreba djeteta često je bila zanemarena. Radi se o ispunjavanju prava djeteta da ga se vidi, čuje i poštuje kao osobu koja ima svoje mišljenje, ideje i planove. Roditelji i odgajatelji to postižu pokazujući zanimanje za djetetova svakodnevna iskustva, slušanjem i razumijevanjem djeteta te uvažavanjem i djetetovog mišljenja u stvarima koje se tiču njegovog  i obiteljskog života.

U praksi se ponekad susrećemo s krajnostima vezanim uz ovu potrebu – neki roditelji smatraju da djeca razumiju jako malo toga i nisu sposobna dati svoje mišljenje o različitim stvarima, dok neki stavljaju pretjeranu odgovornost na djecu, očekuju od njih da sami donose odluke i brinu za sebe i u situacijama koje su im emocionalno teške. Primjerice, petogodišnje dijete može dati mišljenje o tome koji sok bi najradije pilo, a preteško mu je donijeti mišljenje oko toga tko je od roditelja u pravu u nekoj svađi.

U suvremenom svijetu roditeljstva postali smo svjesniji djetetovih mogućnosti i vrijednosti, ali često gledamo djetetovu vrijednost isključivo kroz aktivnosti i uspjehe koje ono postiže. Tako gradimo djetetovo samopouzdanje – njegovu spoznaju o tome što može postići, ali ne i djetetovu samosvijest – spoznaju tko je ono i da vrijedi samim time što postoji. Samosvijest možemo graditi pohvalama i poticanjem djeteta da uživa u procesu, a ne samo ishodu aktivnosti, primjerice pohvaljivanjem truda koji dijete ulaže u neku aktivnost, poticanjem djeteta da opiše svoje aktivnosti i pokazivanjem zanimanja za njih, kao i izražavanjem ljubavi djetetu neovisno o uspjesima koje postiže.

Vjerovati djetetu i vjerovati u dijete

Četvrti stup roditeljstva je osnaživanje djeteta, a  odnosi se na stvaranje uvjeta za jačanje djetetova osjećaja kompetentnosti, osobne kontrole i sposobnosti utjecaja na druge ljude i svijet oko sebe, u skladu s dobi i zrelosti. Pri tome je ponovno važno da su roditelji osjetljivi na djetetove potrebe te otvoreni za suradnju s djetetom i međusobni utjecaj.

Roditelji su odgovorni za stvaranje prilika u kojima dijete uči i stječe nova iskustva te za omogućavanje osjećaja samostalnosti djeteta. Važno je omogućiti djetetu da se osjeća sposobno u okvirima njegove dobi te da dobije poruku da roditelji i odgajatelji vjeruju njemu i u njega. U suprotnome, dijete se može povući od pokušavanja novih aktivnosti i postati pasivno. Primjerice, ako dijete može samostalno odmotati dar, iako mu treba minuta duže nego odraslima, dobro ga je pustiti da samo pokuša, umjesto da mu istrgnemo dar iz ruku i odmotamo ga umjesto njega. Možemo potom pohvaliti dijete zbog uloženog truda i strpljenja.

O odgovornostima djeteta i roditelja

Suvremeni pristup potiče roditelja da preuzme odgovornost za promjenu, a ne da preuzima krivnju za moguće propuste. Osjećaj krivnje je neugodna emocija koja roditelja može pasivizirati i usmjeriti na prošlost. Osjećaj odgovornosti potiče i okreće roditelja traženju rješenja.

Osobnu odgovornost definiramo kao sposobnost i volju osobe da preuzme odgovornost za sebe, svoje postupke te male i velike životne odluke koje iz toga proizlaze. Kao što dijete mora preuzeti neke odgovornosti, primjerice za pisanje zadaće, tako i roditelji trebaju preuzeti svoje odgovornosti. Međutim, dok dijete ima isključivo osobnu odgovornost, roditelj ima još i odgovornost za vlastitu dobrobit i razvoj djeteta i odgovornost za kvalitetu odnosa s djetetom.

Četiri stupa pozitivnog roditeljstva temelji su zdravog odnosa s djecom. Biti odgovoran roditelj ne znači udovoljiti svakoj djetetovoj želji, nego dosljedno odgovarati na dječje potrebe za brigom, strukturom, uvažavanjem i osnaživanjem. Bez obzira na vrstu obitelji, roditelji imaju odgovornost zauzimati se za svoju djecu, pružati im adekvatan primjer i svakog dana truditi se napredovati kao roditelji.

Riječ ravnateljice - svi članci

Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće i govorite im da ih volite

Riječ ravnateljice Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće. Govorite im da ih volite, da vjerujete njima i u njih. Ne bojte se da ćete ih time razmaziti (razmaženost je kada umjesto njih radite njihove zadatke i obveze). Sasvim suprotno, mnoštvom zagrljaja i izraza ljubavi pomoći ćete im da odrastu u samopouzdane, sretne, samosvjesne i odgovorne osobe koje će biti u stanju donositi mudre i zrele odluke.

Pročitajte više >

Naša je zajednička odgovornost priznati da seksualno zlostavljanje djece postoji u našem društvu

Riječ ravnateljice U Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba svakodnevno radimo sa seksualno zlostavljanom djecom i njihovim obiteljima. S ponosom mogu reći da kod nas pronalaze sigurno mjesto na kojem dobivaju pomoć i podršku. Povodom Međunarodnog dana zaštite seksualno zlostavljane djece koji se obilježava 18. studenog, pročitajte naše publikacije o tome kako prepoznati i kako reagirati ako je dijete seksualno zlostavljano:

Pročitajte više >

PORAST SUICIDA DJECE I MLADIH: Kako prepoznati problem i pomoći

Riječ ravnateljice Samoubojstvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima. Većini ljudi gotovo je nemoguće prihvatiti i razumjeti da bi si neka mlada osoba oduzela život. Međutim, samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Zabrinjavajući je podatak da je zadnjih godina zabilježen porast samoubojstava od 65% za osobe u dobi od 15 do 24 godine.

Pročitajte više >

Uz Međunarodni dan obitelji: 4 stupa roditeljstva

Riječ ravnateljice Obitelj je jezgra društva, kako kroz povijest, tako i danas. Svaka obitelj drugačija je na svoj način, no sve ih u temelju povezuje ljubav i zajedništvo. Suvremeno doba donosi brojne promjene i izazove u obiteljskom životu. Pa tako danas postoje razne vrste obitelji – one u kojima roditelji žive zajedno, one u kojima su roditelji rastavljeni, one u kojima roditelji nikad nisu bili u braku, u kojima jedan od roditelja ima novog partnera, obitelji s istospolnim partnerima, obitelji u kojima je jedan od roditelja preminuo, udomiteljske, posvojiteljske obitelji i tako dalje.

Pročitajte više >

UZ MEĐUNARODNI DAN ODGOJA BEZ BATINA: Što umjesto batina?

Riječ ravnateljice Međunarodni dan odgoja bez batina obilježavamo 30. travnja. Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem  jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja.

Pročitajte više >

NAŠE ISTRAŽIVANJE: Koliko vremena i uz koje rizike djeca provode na internetu i Facebooku

Riječ ravnateljice Hrabri telefonPoliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli su ove godine istraživanje o iskustvima i ponašanju djece na internetu i na društvenoj mreži Facebook, na uzorku od 1489 djece u Hrvatskoj, u dobi od 11 do 18 godina, u školama u ruralnim i u urbanim sredinama. Potvrđeno je ono što smo i očekivali: postoji gotovo potpuna pokrivenost dječje populacije Facebook mrežom. Naime, čak 93% djece ima otvoren Facebook profil, a njih 18% i više njih. Većina ispitane djece, njih 68%, otvorilo je svoj profil prije 13-te godine, koja je granična starost kada je dozvoljeno pristupanje ovoj društvenoj mreži.

Pročitajte više >

Provodimo nacionalno istraživanje o djeci na internetu i Facebooku

Riječ ravnateljice Stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona provode veliko nacionalno istraživanje o iskustvima i ponašanjima djece na Internetu i na društvenoj mreži Facebook te o povezanosti tih iskustava s njihovim emocionalnim karakteristikama, ponašanjima i odnosima s vršnjacima.

Pročitajte više >

Slavimo 10 godina rada Poliklinike

Roditeljima i djeci se zahvaljujem na povjerenju, jer kao stručnjak mentalnog zdravlja s dugogodišnjim iskustvom znam koliko je hrabrosti i povjerenja potrebno da se progovori o teškim temama kojima se bavi naša Poliklinika.

Riječ ravnateljice Prošlo je deset godina otkako smo djeci i njihovim obiteljima otvorili vrata Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, specijalizirane ustanove za rad s traumatiziranom djecom, koja je prva u Hrvatskoj ponudila multidisciplinarni pristup u zaštiti zlostavljane i traumatizirane djece prema modelu kakav se primjenjuje u razvijenim zemljama.

Pročitajte više >

Obilježavamo 50 godina otkako je dr. Kempe definirao sindrom pretučenog djeteta

Objavljivanje članka u uglednom znanstvenom časopisu 7. srpnja 1962. godine smatra se najznačajnijm događajem u stvaranju svijesti o postojanju zlostavljane djece i odgovornosti stručnjaka za njihovu zaštitu.

Riječ ravnateljice Ove se godine navršava 50. godina otkako je američki pedijatar dr. Henry Kempe sa suradnicima objavio članak o sindromu pretučenog djeteta, 7. srpnja 1962. godine u Journal of the American Medical Association. U njemu definira sindrom pretučenog djeteta kao «kliničko stanje kod djece koja su bila izložena ozbiljnom fizičkom zlostavljanju od strane roditelja ili skrbnika.»

Pročitajte više >

Naša Poliklinika u Europskoj Uniji

Pozvani smo predstaviti našu praksu saslušavanja djece-žrtava tijekom pretkaznenog postupka u djeci prilagođenom okruženju na seminaru Vijeća Europe 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Riječ ravnateljice Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba otvara se mogućnost još bolje i šire suradnje s Vijećem Europe i zemljama članicama Europske Unije.  Naša ustanova sudjeluje od  u kampanji Vijeća Europe za zaustavljanje sekusalnog nasilja nad djecom "Jedno od pet" od njenog početka, a pozvani smo predstaviti naš rad na seminaru Vijeća Europe održanom 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Pročitajte više >

Flander UN Poliklinika u kampanji za svijet bez seksualnog zlostavljanja djece

Sudionici okruglog stola i prisutni panelisti su u daljnjoj diskusiji naglasili da model rada naše Poliklinike može služiti kao primjer dobre prakse i drugim državama u svijetu.

Riječ ravnateljice Velika je čast za Polikliniku i za struku u Hrvatskoj da sam pozvana sudjelovati u predstavljanju ove kampanje Vijeća Europe prezentacijom rada naše Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koja je prepoznata kao uspješan model rada s traumatiziranom djecom, kao i edukacije i koordinacije stručnjaka na svim razinama prevencije i intervencije, a na tragu upravo onoga što kampanja Vijeća Europe promiče.

Pročitajte više >

New York: Predstavljanje Poliklinike u Ujedinjenim Narodima

Kampanja Vijeća Europe

Riječ ravnateljice Kada sam prije dvadesetak godina kao psihologinja u Dječjoj bolnici počela raditi sa seksualno zlostavljanom djecom - za koju su i stručnjaci i javnost tada još teško priznavali da postoje -  nisam se nadala da će jednog dana postojati Poliklinika za zaštitu te djece u Zagrebu koja će biti uključena u kampanju Vijeća Europe "Zaustavimo spolno nasilje prema djeci."

Pročitajte više >

Žrtvama bullyinga nužna je pomoć odraslih

Riječ ravnateljice Odrasli, pa čak i stručnjaci koji rade s djecom, često opravdavaju izostanak reakcije nakon što dobiju informaciju o međuvršnjačkom nasilju, time da je “uvijek bilo sukoba i tučnjava među djecom”. Neki čak to smatraju poželjnim dijelom odrastanja jer “tako djeca jačaju”. Istina je, doista,  da je sukoba među djecom uvijek bilo, no razlike su između običnog dječjeg sukoba i bullyinga brojne: bullying je dugotrajan, kroničan, nema stvarnog povoda za sukob, a žrtva je uvijek zbog nečega slabija od svog počinitelja, odnosno grupe počinitelja. I zato je toj djeci potrebna pomoć odraslih.

Pročitajte više >

Pozitivno roditeljstvo zahtijeva potporu društva

Riječ ravnateljice Ponosna sam što je kampanja Vijeća Evrope „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece“  krenula upravo iz Hrvatske Ponosna sam i što je Hrvatska još 1999. uvela u zakon zabranu tjelesnog kažnjavanja djece i time se pridružila najnaprednijim evropskim zemaljama. Smatram da se razvijenost  društva može procijenjivati i po tome kako se u njihovim sustavima provodi zaštita djece.

Pročitajte više >

Kako zaštititi dijete od rizika internetske komunikacije

Riječ ravnateljice Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je u suradnji sa Hrabrim telefonom krajem protekle školske godine provela istraživanje o navikama i  iskustvima djece prilikom korištenja interneta, mobitela i drugih suvremenih tehnologija.

Pročitajte više >

Psiholog za svaku školu i dom zdravlja

Riječ ravnateljice Ovih dana u javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako će nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Očekuje se da će se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako će se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.

Pročitajte više >

Ljubav i granice u odgoju djeteta

Riječ ravnateljice Postalo je moderno iznalaziti eufemizme za djetetova neprihvatljiva ponašanja, pa tako kad roditeljima u društvu postane neugodno zbog njegova ponašanja počnu se opravdavati  da je dijete „hiperaktivno, živo ili  je takav temperament“.  Time roditelj umanjuje svoju odgovornost za nedovoljno usmjeravanje djeteta i neadekvatno postavljanje granica kroz odgoj.

Pročitajte više >