Riječ ravnateljice

Psiholog za svaku školu i dom zdravlja

Objavljeno: 15.09.2010.

Ovih dana u javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako će nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Očekuje se da će se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako će se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.

U sustavu zdravstva u Hrvatskoj s djecom radi tek nešto više od 20 psihologa. U sustavu školstva ih ima više – u ukupno 940 osnovnih škola radi 226 psihologa,  u 457 srednjih škola i učeničkih domova 125 psihologa – a minimalni standard bi trebao biti jedan psiholog po školi. Već sada se, dakle, štedi na djeci iako uvijek govorimo kako su nam djeca budućnost. Ako je tome tako zašto se ne zaposle psiholozi na svim razinama od  savjetovališta, domova zdravlja, bolnica i škola do fakulteta, kako bi i prije nego što se razvije psihopatologija svojim profesionalnim djelovanjem pomogli.

U javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako će nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Očekuje se da će se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako će se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.
U sustavu zdravstva u Hrvatskoj s djecom radi tek nešto više od 20 psihologa. U sustavu školstva ih ima više – u ukupno 940 osnovnih škola radi 226 psihologa,  u 457 srednjih škola i učeničkih domova 125 psihologa – a minimalni standard bi trebao biti jedan psiholog po školi.

Već sada se, dakle, štedi na djeci iako uvijek govorimo kako su nam djeca budućnost. Ako je tome tako zašto se ne zaposle psiholozi na svim razinama od  savjetovališta, domova zdravlja, bolnica i škola do fakulteta, kako bi i prije nego što se razvije psihopatologija svojim profesionalnim djelovanjem pomogli. Ne mogu se čak složiti da na ovakav način štedimo jer troškovi koje društvo ima zbog nepravovremene i neadekvatne intervencije su mnogostruko veći.

Ne samo zato što dijete u kasnijoj dobi treba razne opservacije, preglede i tretmane kada se razviju očigledni simptomi u smislu smetnji ponašanja ili psihičkih smetnji, nego postane odrasla osoba koja ne pridonosi društvu. Kad bismo danas uložili u zapošljavanje psihologa time bismo uložili u stasanje zdrave generacije koja će stvarati zdravo društvo. Ekonomskim rječnikom, to nije trošak nego investicija.

Ako su nam djeca doista najvažnija, tada bismo trebali osigurati svakoj školi psihologa koji bi poznavao barem onu djecu i obitelji kojima je potrebna njegova pomoć. Tako bi mogao preventivno djelovati i posvetiti se djeci koja to trebaju umjesto da se stalno iznova čudimo otkuda toliko nasilja među djecom. Psiholog treba biti dostupan djeci i roditeljima i u zdravstvenim ustanovama i bolnicama, a ne da se na obradu psihologa ( i to samo ondje gdje ga ima), čeka i po dva-tri mjeseca.

Trebalo bi poslušati stručnjake koji predlažu otvaranje kuća za mlade u kojima bi oni strukturirano i osmišljeno provodili slobodno vrijeme, u kojima bi učili o odnosima prema vršnjacima i sebi, samopoštovanju i poštivanju drugih.

Riječ ravnateljice - svi članci

Obilježavamo 50 godina otkako je dr. Kempe definirao sindrom pretučenog djeteta

Objavljivanje članka u uglednom znanstvenom časopisu 7. srpnja 1962. godine smatra se najznačajnijm događajem u stvaranju svijesti o postojanju zlostavljane djece i odgovornosti stručnjaka za njihovu zaštitu.

Riječ ravnateljice Ove se godine navršava 50. godina otkako je američki pedijatar dr. Henry Kempe sa suradnicima objavio članak o sindromu pretučenog djeteta, 7. srpnja 1962. godine u Journal of the American Medical Association. U njemu definira sindrom pretučenog djeteta kao «kliničko stanje kod djece koja su bila izložena ozbiljnom fizičkom zlostavljanju od strane roditelja ili skrbnika.»

Pročitajte više >

Naša Poliklinika u Europskoj Uniji

Pozvani smo predstaviti našu praksu saslušavanja djece-žrtava tijekom pretkaznenog postupka u djeci prilagođenom okruženju na seminaru Vijeća Europe 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Riječ ravnateljice Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba otvara se mogućnost još bolje i šire suradnje s Vijećem Europe i zemljama članicama Europske Unije.  Naša ustanova sudjeluje od  u kampanji Vijeća Europe za zaustavljanje sekusalnog nasilja nad djecom "Jedno od pet" od njenog početka, a pozvani smo predstaviti naš rad na seminaru Vijeća Europe održanom 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Pročitajte više >

Flander UN Poliklinika u kampanji za svijet bez seksualnog zlostavljanja djece

Sudionici okruglog stola i prisutni panelisti su u daljnjoj diskusiji naglasili da model rada naše Poliklinike može služiti kao primjer dobre prakse i drugim državama u svijetu.

Riječ ravnateljice Velika je čast za Polikliniku i za struku u Hrvatskoj da sam pozvana sudjelovati u predstavljanju ove kampanje Vijeća Europe prezentacijom rada naše Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koja je prepoznata kao uspješan model rada s traumatiziranom djecom, kao i edukacije i koordinacije stručnjaka na svim razinama prevencije i intervencije, a na tragu upravo onoga što kampanja Vijeća Europe promiče.

Pročitajte više >

New York: Predstavljanje Poliklinike u Ujedinjenim Narodima

Kampanja Vijeća Europe

Riječ ravnateljice Kada sam prije dvadesetak godina kao psihologinja u Dječjoj bolnici počela raditi sa seksualno zlostavljanom djecom - za koju su i stručnjaci i javnost tada još teško priznavali da postoje -  nisam se nadala da će jednog dana postojati Poliklinika za zaštitu te djece u Zagrebu koja će biti uključena u kampanju Vijeća Europe "Zaustavimo spolno nasilje prema djeci."

Pročitajte više >

Žrtvama bullyinga nužna je pomoć odraslih

Riječ ravnateljice Odrasli, pa čak i stručnjaci koji rade s djecom, često opravdavaju izostanak reakcije nakon što dobiju informaciju o međuvršnjačkom nasilju, time da je “uvijek bilo sukoba i tučnjava među djecom”. Neki čak to smatraju poželjnim dijelom odrastanja jer “tako djeca jačaju”. Istina je, doista,  da je sukoba među djecom uvijek bilo, no razlike su između običnog dječjeg sukoba i bullyinga brojne: bullying je dugotrajan, kroničan, nema stvarnog povoda za sukob, a žrtva je uvijek zbog nečega slabija od svog počinitelja, odnosno grupe počinitelja. I zato je toj djeci potrebna pomoć odraslih.

Pročitajte više >

Pozitivno roditeljstvo zahtijeva potporu društva

Riječ ravnateljice Ponosna sam što je kampanja Vijeća Evrope „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece“  krenula upravo iz Hrvatske Ponosna sam i što je Hrvatska još 1999. uvela u zakon zabranu tjelesnog kažnjavanja djece i time se pridružila najnaprednijim evropskim zemaljama. Smatram da se razvijenost  društva može procijenjivati i po tome kako se u njihovim sustavima provodi zaštita djece.

Pročitajte više >

Kako zaštititi dijete od rizika internetske komunikacije

Riječ ravnateljice Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je u suradnji sa Hrabrim telefonom krajem protekle školske godine provela istraživanje o navikama i  iskustvima djece prilikom korištenja interneta, mobitela i drugih suvremenih tehnologija.

Pročitajte više >

Psiholog za svaku školu i dom zdravlja

Riječ ravnateljice Ovih dana u javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako će nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Očekuje se da će se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako će se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.

Pročitajte više >

Ljubav i granice u odgoju djeteta

Riječ ravnateljice Postalo je moderno iznalaziti eufemizme za djetetova neprihvatljiva ponašanja, pa tako kad roditeljima u društvu postane neugodno zbog njegova ponašanja počnu se opravdavati  da je dijete „hiperaktivno, živo ili  je takav temperament“.  Time roditelj umanjuje svoju odgovornost za nedovoljno usmjeravanje djeteta i neadekvatno postavljanje granica kroz odgoj.

Pročitajte više >