Riječ ravnateljice

PORAST SUICIDA DJECE I MLADIH: Kako prepoznati problem i pomoći

Objavljeno: 10.09.2016.

Samoubojstvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima. Većini ljudi gotovo je nemoguće prihvatiti i razumjeti da bi si neka mlada osoba oduzela život. Međutim, samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Zabrinjavajući je podatak da je zadnjih godina zabilježen porast samoubojstava od 65% za osobe u dobi od 15 do 24 godine. Bez obzira na težinu teme, ovi brojevi govore nam da je samoubojstvo prisutna pojava u našem društvu kojoj svakako treba posvetiti pozornost. Postoje brojne stvari koje možemo učiniti da bismo prepoznali znakove i utjecali na živote naših bližnjih koji možda imaju suicidalne misli. Upravo zbog toga 10. rujna obilježava se Svjetski dan prevencije samoubojstva.

Istraživanja pokazuju da suicidalne osobe imaju neke karakteristike i životne okolnosti češće nego opća populacija. Njihovo djetinjstvo često je obilježeno konfliktima, nasiljem, nedostatkom toplih međuljudskih odnosa, ljubavi i podrške. Tijekom adolescencije, često proživljavaju stresne situacije u kojima se osjećaju nesigurno i bezvrijedno. Neki problemi koji su povod suicidu mlade osobe, njenoj okolini mogu izgledati malima i nedovoljno teškima za takav čin. Može se raditi o jedinicama u školi, nesretnoj ljubavi, nekome „sramotnom“ događaju, nasilju među vršnjacima i slično. Mladi su često impulzivni i teško razmišljaju o dugoročnoj perspektivi svojih postupaka. Samoubojstvo im se u datom trenutku može činiti jedinim izlazom iz nekog problema.

Najčešći razlozi za suicidalne misli ili pokušaj suicida mladih:

- psihološka bol

- usamljenost

- odbacivanje od okoline

- zlostavljanje – fizičko/psihičko/seksualno

- duboka tuga

- krivnja – često kod osoba koje boluju od PTSP-a

- depresija

- bespomoćnost

- kombinacija svega navedenog

Nekoliko je glavnih zabluda vezanih za samoubojstvo. Neke od njih su sljedeće:

1. Ljudi koji pričaju o samoubojstvu, neće ga počiniti.

Osobe koje se odluče na počinjenje suicida, često daju neki znak da će to zaista i učiniti. Njihovo se ponašanje može opisati vapajem za pomoći. Neke od mogućih riječi koje osoba upućuje drugima jesu: „Bit će vam žao kad me više ne bude“ ili „Život više nema smisla, nema načina da se izvučem iz ove situacije“. Sve takve znakove važno je uzeti ozbiljno i razgovarati s osobom koja ih pokazuje.

2. Osoba koja pokuša ili počini samoubojstvo je psihički poremećena.

Suicidalne osobe u većini situacija nisu psihički poremećene. One su ponekad depresivne, beznadne i ne vide nikakav način izlaska iz situacije u kojoj se nalaze pa im se suicid čini kao jedino moguće rješenje vlastitih problema.

3. Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo, ništa ju neće spriječiti da to učini.

Moguće je da neke ljude ne možemo spriječiti da počine samoubojstvo. Međutim, velika većina suicidalnih osoba zapravo ne želi smrt, nego želi prestanak boli i olakšanje. Zbog toga osobe mogu do zadnjeg trena odlučivati hoće li si oduzeti život ili ne.

4. Ljudi koji su počinili samoubojstvo nisu željeli pomoć ili nikoga nije bilo briga.

Velika većina ljudi koji su počinili samoubojstvo u nekom je trenutku tražila pomoć, no moguće je da nisu to činili na način koji bi okolina mogla prepoznati. Ne treba tražiti krivca ni u jednoj strani.

5. Pričanjem o samoubojstvu osobi se daje ideja o tome da ga počini.

Ponekad pričanje o samoubojstvu ima upravo suprotan učinak od toga da daje osobi ideju da ga počini. Naime, razgovorom se osobi može osvijestiti što samoubojstvo zapravo znači i koje su njegove posljedice. Ovo se osobito odnosi na djecu i mlade koji teško predviđaju dugoročne posljedice i ne shvaćaju jasno pojam konačnosti. Na taj način osoba može steći uvid u to da je samoubojstvo trajni čin koji je nemoguće povući onda kad je već učinjeno. Također, suicidalna osoba može kroz razgovor dobiti dojam da ju netko razumije, ozbiljno doživljava i da može dobiti podršku.

Kada u mlade osobe uočimo naglu promjenu ponašanja, potrebno je posvetiti joj pažnju. Mladi nam nekad kroz svoje ponašanje govore više nego kroz riječi. U mladih suicidalnih osoba često je vidljivo povlačenje u sebe i izolacija od drugih ljudi. Moguće je primijetiti i da je osoba izgubila interes za aktivnosti koje inače voli, da gubi zanimanje za školu i učenje, da provlači temu smrti u školskim zadaćama, sastavcima te razgovorima s drugima, da dolazi do smanjenja koncentracije, problema sa spavanjem, zanemarivanja održavanja vlastite higijene, nezainteresiranosti za vlastiti izgled, nemogućnosti primanja pohvala, svojevrsnih „opraštanja“ od bliskih osoba, gubitka smisla za humor, izlaganja rizičnim ponašanjima i slično. Suicidalne osobe znaju govoriti o sebi da su loše, da smetaju svojoj okolini, da će se uskoro sve riješiti i da više neće biti nikome na teret.

Što učiniti u situaciji kada poznajemo nekoga tko planira samoubojstvo?

1. Shvatite osobu ozbiljno.

Ako primjetite opisane znakove ili vam netko povjeri da ima suicidalne misli, shvatite ga ozbiljno. Nikako ga nemojte optužiti da samo privlači pažnju ili da njegovi problemi nisu dovoljno ozbiljni da bi se ubio.

2. Slušajte.

Bitno je slušati o tome kako se osoba osjeća, čime su joj zaokupljene misli i s kojim se problemima nosi. Ukoliko joj je nelagodno pričati o tome, ohrabrite ju da razgovara s vama ili s nekom osobom od povjerenja.

3. Budite iskreni.

Česta je reakcija osobe koja čuje da netko razmišlja o samoubojstvu strah. Prirodno je da vas to što osoba govori plaši i da ste zabrinuti za nju. U takvoj je situaciji poželjno podijeliti svoje osjećaje s njom jer joj na taj način dajemo do znanja da nam je stalo i da smo zabrinuti za nju.

4. Potražite pomoć.

Kada sumnjate da je osoba suicidalna, nužno je potražiti pomoć stručnjaka. Osoba koja vam se povjerila o svojoj suicidalnosti ili na kojoj ste primijetili zabrinjavajuće znakove može pokazivati otpor prema obraćanju stručnjaku mentalnog zdravlja, no apsolutno je nužno da joj se pomogne.

5. Brinite za sebe.

Teško je nositi se sa spoznajom da si netko želi oduzeti život ili da razmišlja o tome. Možemo se osjećati odgovornima za ono što ta osoba čini, osobito ako se radi o vlastitoj djeci i bližnjima. No važno je znati da nitko ne može snositi odgovornost za takav događaj. Na nama je da se potrudimo pružiti osobi ono što je u našoj moći – biti tu za nju, slušati ju, biti joj podrška, pružiti joj prihvaćanje i razumijevanje, osigurati joj stručnu pomoć. Uvijek postoji dio odgovornosti koji pripada samo toj osobi. Razgovarajte s nekim o svojim osjećajima i brigama.

6. Gledajte osobu kao osobu, a ne kao nekog tko se pokušao ubiti.

Činjenica je da se sa svakim pokušajem suicida povećava vjerojatnost da ga osoba ponovno počini. Najopasnije je razdoblje od tri mjeseca u kojem se osobi poboljšalo stanje jer upravo tada ima najviše energije da nešto učini. Iako je bitno to imati na umu, još je bitnije ne smatrati suicidolnost glavnim obilježjem neke osobe.

Savjeti za osobe koje imaju suicidalne misli i osjećaje:

• Potražite stručnu pomoć što prije.

• Razgovarajte s nekim svaki dan, ako je moguće licem u lice. Društvo je ponekad zaista ljekovito.

• Napravite sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možete obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, liječnik, telefonske linije za pomoć i slično.

• Napravite pisani raspored svojih aktivnosti za svaki dan. Pridržavanje rasporeda aktivnosti i održavanja dnevnih rutina može dati osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

• Izađite van na sunce ili u prirodu. Priroda djeluje opuštajuće te doprinosi i tjelesnom i psihičkom zdravlju.

• Vježbajte. Vježbanjem se izlučuju endorfini, hormoni odgovorni za dobro raspoloženje, smanjuje se stres i poboljšava se emocionalno stanje osobe.

• Pronađite vrijeme za aktivnosti koje vas vesele. Tako ćete zaokupiti svoje misli stvarima koje volite.

• Zapamtite svoje osobne ciljeve. Zapišite ih i težite tome da ih ostvarite. To mogu biti ciljevi poput putovanja na neko specifično mjesto, pronalaženje nove slobodne aktivnosti, kupovina nove knjige, odlazak na neku predstavu ili koncert i slično.

Što je treba izbjegavati?

• Prekidanje stručne podrške. Suicidalne osobe ponekad prekinu tretman kod stručnjaka mentalnog zdravlja jer nemaju volju za odlaskom na termine, misle da im je bolje ili ne vide smisao posjećivanja psihijatra/psihologa. I to je tema o kojoj možete razgovarati sa stručnjakom, samo je važno ne odustati pri prvoj prepreci.

• Biti sam. Samoća može još više poticati suicidalne misli. Zbog toga je bitno u što većoj mjeri biti okružen bliskim ljudima.

• Koristiti alkohol ili droge. Oni mogu pogoršati depresivno stanje, povećati impulzivnost te umanjiti sposobnost rješavanja problema.

• Raditi stvari od kojih se osjećate loše. Mnoge stvari mogu pojačati neugodne osjećaje, kao što su slušanje tužnih pjesama, gledanje filmova s tragičnim završecima, čitanje starih poruka i slično.

• Razmišljati o samoubojstvu i ostalim negativnim stvarima. Bitno je pokušati ne biti previše preokupiran negativnim mislima i pronaći nešto što ih može preusmjeriti.

S ciljem što bržeg oporavka od suicidalnih misli i osjećaja, važno je osvjestiti si vlastito stanje. U tome mogu pomoći neka od sljedećih ponašanja.

1. Identificirati situacije i događaje koje izazivaju osjećaj beznađa ili razmišljanje o suicidu.

2. Brinuti o sebi, redovito jesti, dovoljno spavati i baviti se tjelovježbom.

3. Okružiti se ljudima koji na nas imaju pozitivan utjecaj i kraj kojih se dobro osjećamo.

4. Naći nove aktivnosti koje daju osjećaj smisla jer radeći stvari koje nas ispunjuju, osjećamo se bolje u vezi samih sebe i manje je vjerojatno da će nam se vratiti loše raspoloženje.

5. Naučiti kako se nositi sa stresom na primjereni način. Za neke je to svakodnevna tjelovježba, dok za druge to može biti meditacija ili primjenjivanje tehnika opuštanja i vježbi disanja ili nešto drugo.

Važno je upamtiti: Samoubojstvo je trajno „rješenje“ za problem koji je samo privremen. Potrebno je dati si dovoljno vremena kako bi došlo do promjena i kako bi se bol smanjila i problem riješio.

Riječ ravnateljice - svi članci

Osnovali smo Roditeljski, Dječji i Odbor mladih Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Riječ ravnateljice Sukladno najboljim suvremenim praksama u svijetu proteklog smo tjedna osnovali Roditeljski odbor, Dječji odbor i Odbor mladih Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Želimo saznati potrebe djece i roditelja i s tim informacijama i sugestijama unaprijediti rad naše Poliklinike.

Pročitajte više >

Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće i govorite im da ih volite

Riječ ravnateljice Dragi roditelji, grlite svoju djecu što češće. Govorite im da ih volite, da vjerujete njima i u njih. Ne bojte se da ćete ih time razmaziti (razmaženost je kada umjesto njih radite njihove zadatke i obveze). Sasvim suprotno, mnoštvom zagrljaja i izraza ljubavi pomoći ćete im da odrastu u samopouzdane, sretne, samosvjesne i odgovorne osobe koje će biti u stanju donositi mudre i zrele odluke.

Pročitajte više >

Naša je zajednička odgovornost priznati da seksualno zlostavljanje djece postoji u našem društvu

Riječ ravnateljice U Poliklinici za zaštitu djece i mladih grada Zagreba svakodnevno radimo sa seksualno zlostavljanom djecom i njihovim obiteljima. S ponosom mogu reći da kod nas pronalaze sigurno mjesto na kojem dobivaju pomoć i podršku. Povodom Međunarodnog dana zaštite seksualno zlostavljane djece koji se obilježava 18. studenog, pročitajte naše publikacije o tome kako prepoznati i kako reagirati ako je dijete seksualno zlostavljano:

Pročitajte više >

PORAST SUICIDA DJECE I MLADIH: Kako prepoznati problem i pomoći

Riječ ravnateljice Samoubojstvo je jako teška tema većini laika, ali i stručnjaka, osobito kada se radi o djeci i mladima. Većini ljudi gotovo je nemoguće prihvatiti i razumjeti da bi si neka mlada osoba oduzela život. Međutim, samoubojstvo je drugi najčešći uzrok smrti mladih u dobi od 10 do 24 godine. Gotovo petina mladih koji u toj dobi izgube život počine samoubojstvo. Zabrinjavajući je podatak da je zadnjih godina zabilježen porast samoubojstava od 65% za osobe u dobi od 15 do 24 godine.

Pročitajte više >

Uz Međunarodni dan obitelji: 4 stupa roditeljstva

Riječ ravnateljice Obitelj je jezgra društva, kako kroz povijest, tako i danas. Svaka obitelj drugačija je na svoj način, no sve ih u temelju povezuje ljubav i zajedništvo. Suvremeno doba donosi brojne promjene i izazove u obiteljskom životu. Pa tako danas postoje razne vrste obitelji – one u kojima roditelji žive zajedno, one u kojima su roditelji rastavljeni, one u kojima roditelji nikad nisu bili u braku, u kojima jedan od roditelja ima novog partnera, obitelji s istospolnim partnerima, obitelji u kojima je jedan od roditelja preminuo, udomiteljske, posvojiteljske obitelji i tako dalje.

Pročitajte više >

UZ MEĐUNARODNI DAN ODGOJA BEZ BATINA: Što umjesto batina?

Riječ ravnateljice Međunarodni dan odgoja bez batina obilježavamo 30. travnja. Svakom djetetu su potrebni poštovanje, fizička dobrobit, pohvala, pažnja, povjerenje, ljubav. Nježno roditeljstvo zahtjeva vještine, znanja i stav da djecu ne treba tući nego ih tretirati s poštovanjem, ljubavlju i osjećajima da su vrijedni. Ponekad roditelji ne žele povrijediti djecu, ali se nađu u situacijama kada su njihove želje za kontroliranjem  jače od želja da ne povrijede. Koriste udaranje djece kao način da pokažu svoju ljutnju i neodobravanje djetetovog ponašanja.

Pročitajte više >

NAŠE ISTRAŽIVANJE: Koliko vremena i uz koje rizike djeca provode na internetu i Facebooku

Riječ ravnateljice Hrabri telefonPoliklinika za zaštitu djece grada Zagreba proveli su ove godine istraživanje o iskustvima i ponašanju djece na internetu i na društvenoj mreži Facebook, na uzorku od 1489 djece u Hrvatskoj, u dobi od 11 do 18 godina, u školama u ruralnim i u urbanim sredinama. Potvrđeno je ono što smo i očekivali: postoji gotovo potpuna pokrivenost dječje populacije Facebook mrežom. Naime, čak 93% djece ima otvoren Facebook profil, a njih 18% i više njih. Većina ispitane djece, njih 68%, otvorilo je svoj profil prije 13-te godine, koja je granična starost kada je dozvoljeno pristupanje ovoj društvenoj mreži.

Pročitajte više >

Provodimo nacionalno istraživanje o djeci na internetu i Facebooku

Riječ ravnateljice Stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona provode veliko nacionalno istraživanje o iskustvima i ponašanjima djece na Internetu i na društvenoj mreži Facebook te o povezanosti tih iskustava s njihovim emocionalnim karakteristikama, ponašanjima i odnosima s vršnjacima.

Pročitajte više >

Slavimo 10 godina rada Poliklinike

Roditeljima i djeci se zahvaljujem na povjerenju, jer kao stručnjak mentalnog zdravlja s dugogodišnjim iskustvom znam koliko je hrabrosti i povjerenja potrebno da se progovori o teškim temama kojima se bavi naša Poliklinika.

Riječ ravnateljice Prošlo je deset godina otkako smo djeci i njihovim obiteljima otvorili vrata Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, specijalizirane ustanove za rad s traumatiziranom djecom, koja je prva u Hrvatskoj ponudila multidisciplinarni pristup u zaštiti zlostavljane i traumatizirane djece prema modelu kakav se primjenjuje u razvijenim zemljama.

Pročitajte više >

Obilježavamo 50 godina otkako je dr. Kempe definirao sindrom pretučenog djeteta

Objavljivanje članka u uglednom znanstvenom časopisu 7. srpnja 1962. godine smatra se najznačajnijm događajem u stvaranju svijesti o postojanju zlostavljane djece i odgovornosti stručnjaka za njihovu zaštitu.

Riječ ravnateljice Ove se godine navršava 50. godina otkako je američki pedijatar dr. Henry Kempe sa suradnicima objavio članak o sindromu pretučenog djeteta, 7. srpnja 1962. godine u Journal of the American Medical Association. U njemu definira sindrom pretučenog djeteta kao «kliničko stanje kod djece koja su bila izložena ozbiljnom fizičkom zlostavljanju od strane roditelja ili skrbnika.»

Pročitajte više >

Naša Poliklinika u Europskoj Uniji

Pozvani smo predstaviti našu praksu saslušavanja djece-žrtava tijekom pretkaznenog postupka u djeci prilagođenom okruženju na seminaru Vijeća Europe 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Riječ ravnateljice Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba otvara se mogućnost još bolje i šire suradnje s Vijećem Europe i zemljama članicama Europske Unije.  Naša ustanova sudjeluje od  u kampanji Vijeća Europe za zaustavljanje sekusalnog nasilja nad djecom "Jedno od pet" od njenog početka, a pozvani smo predstaviti naš rad na seminaru Vijeća Europe održanom 9. veljače 2012. u Strasbourgu.

Pročitajte više >

Flander UN Poliklinika u kampanji za svijet bez seksualnog zlostavljanja djece

Sudionici okruglog stola i prisutni panelisti su u daljnjoj diskusiji naglasili da model rada naše Poliklinike može služiti kao primjer dobre prakse i drugim državama u svijetu.

Riječ ravnateljice Velika je čast za Polikliniku i za struku u Hrvatskoj da sam pozvana sudjelovati u predstavljanju ove kampanje Vijeća Europe prezentacijom rada naše Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba koja je prepoznata kao uspješan model rada s traumatiziranom djecom, kao i edukacije i koordinacije stručnjaka na svim razinama prevencije i intervencije, a na tragu upravo onoga što kampanja Vijeća Europe promiče.

Pročitajte više >

New York: Predstavljanje Poliklinike u Ujedinjenim Narodima

Kampanja Vijeća Europe

Riječ ravnateljice Kada sam prije dvadesetak godina kao psihologinja u Dječjoj bolnici počela raditi sa seksualno zlostavljanom djecom - za koju su i stručnjaci i javnost tada još teško priznavali da postoje -  nisam se nadala da će jednog dana postojati Poliklinika za zaštitu te djece u Zagrebu koja će biti uključena u kampanju Vijeća Europe "Zaustavimo spolno nasilje prema djeci."

Pročitajte više >

Žrtvama bullyinga nužna je pomoć odraslih

Riječ ravnateljice Odrasli, pa čak i stručnjaci koji rade s djecom, često opravdavaju izostanak reakcije nakon što dobiju informaciju o međuvršnjačkom nasilju, time da je “uvijek bilo sukoba i tučnjava među djecom”. Neki čak to smatraju poželjnim dijelom odrastanja jer “tako djeca jačaju”. Istina je, doista,  da je sukoba među djecom uvijek bilo, no razlike su između običnog dječjeg sukoba i bullyinga brojne: bullying je dugotrajan, kroničan, nema stvarnog povoda za sukob, a žrtva je uvijek zbog nečega slabija od svog počinitelja, odnosno grupe počinitelja. I zato je toj djeci potrebna pomoć odraslih.

Pročitajte više >

Pozitivno roditeljstvo zahtijeva potporu društva

Riječ ravnateljice Ponosna sam što je kampanja Vijeća Evrope „Podignite ruku protiv tjelesnog kažnjavanja djece“  krenula upravo iz Hrvatske Ponosna sam i što je Hrvatska još 1999. uvela u zakon zabranu tjelesnog kažnjavanja djece i time se pridružila najnaprednijim evropskim zemaljama. Smatram da se razvijenost  društva može procijenjivati i po tome kako se u njihovim sustavima provodi zaštita djece.

Pročitajte više >

Kako zaštititi dijete od rizika internetske komunikacije

Riječ ravnateljice Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je u suradnji sa Hrabrim telefonom krajem protekle školske godine provela istraživanje o navikama i  iskustvima djece prilikom korištenja interneta, mobitela i drugih suvremenih tehnologija.

Pročitajte više >

Psiholog za svaku školu i dom zdravlja

Riječ ravnateljice Ovih dana u javnosti su aktualne rasprave o tome što nam donosi recesija. Aspekt koji je u tim raspravama zanemaren je kako će nedostatak novaca za javne potrebe utjecati na intervenciju kada dijete ima problem odnosno prevenciju problema kod djece i obitelji. Očekuje se da će se smanjivati razni troškovi pa je razumna briga kako će se to odraziti na budžet institucija koje brinu o djeci i njihovim obiteljima.

Pročitajte više >

Ljubav i granice u odgoju djeteta

Riječ ravnateljice Postalo je moderno iznalaziti eufemizme za djetetova neprihvatljiva ponašanja, pa tako kad roditeljima u društvu postane neugodno zbog njegova ponašanja počnu se opravdavati  da je dijete „hiperaktivno, živo ili  je takav temperament“.  Time roditelj umanjuje svoju odgovornost za nedovoljno usmjeravanje djeteta i neadekvatno postavljanje granica kroz odgoj.

Pročitajte više >