Kako zaštititi dijete od rizika internetske komunikacije
Objavljeno: 10.10.2010.
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba je u suradnji sa Hrabrim telefonom krajem protekle školske godine provela istraživanje o navikama i iskustvima djece prilikom korištenja interneta, mobitela i drugih suvremenih tehnologija. Istraživanjem je obuhvaćeno 2.700 učenika osnovno školske i srednjoškolske dobi iz Zagreba, Splita, Dubrovnika, Osijeka i Opatije u dobi od 11 do 18 godina.
Računalo kod kuće ima 95 % djece, a 85% njh ima i pristup internetu. Njih 66% ima televizor u svojoj sobi, 38% DVD, 29% Playstation. U vlastitoj sobi računalo s pristupom internetu ima 52% ispitane djece, 91% su korisnici interneta, 49% koristi internet svaki dan. Za komunikaciju s odabranim prijateljem internet koristi njih 63%, 61% skida različite sadržaje, 47% na internetu traži sadržaje za školu i učenje, 42% pretražuje internet bez određenog cilja, 18% koristi stranice specijalizirane za druženje, 10% piše svoje i komentira tuđe blogove, 9% sudjeluje u raspravama putem chata i foruma.
Zanimljivo je da 49% djece izjavljuje da koristi internet bez nadzora i prisutnosti odraslih. Tek 2,5% njih navodi da je jedan od dva roditelja uvijek pristuan dok su na internetu. Roditelji 60% ispitanika uključeni su u online aktivnosti djece tako da ih poučavaju o opasnostima i načinima zaštite na internetu, a 36% djece izjavljuje da njihove roditelje ne zanima što rade na internetu.
Što se tiče izloženosti djece i mladih nepoželjnom seksualnom sadržaju na internetu, njih 54% izjavljuje da je naišlo na web stranice koje sadržavaju fotografije golih ljudi ili ljudi u spolnom odnosu, a da to oni nisu željeli. Jedan dio djece nakon izlaganja seksualnom sadržaju pokazivalo je uznemirujuće reakcije: 14% njih je osjetilo nelagodu, 7%sram, 6% se osjećalo nervozno a 7% ih je bilo vrlo uznemireno.
Od ukupno 2003 djece koja ulaze u komunikaciju preko interneta, njih 814 odnosno 41% izjavljuje da su bili pitani intimna pitanja o sebi, o svom tijelu ili pitanja seksualnog karaktera tijekom druženja na internetu. Većina djece ovakva pitanja ipak nije doživjela uznemirujućima. Njih 42% navodi da nisu bili uznemireni, dok 31% djece i mladih izjavljuje da su im pitanja bila smiješna. Među tih 814 djece, 39% navodi da ih se tražilo i da se slikaju na seksualizirani način, ali da to nisu učinili, dok 6% djece navodi da su se slikali i poslali sliku, a 31% djece da im je osoba koju su upoznali putem interneta poslala svoju sliku bez odjeće.
Od 2003 djece i mladih koji komuniciraju s drugima putem internetom, njih 290, dakle 14%, otišlo je na sastanak sa prijateljem kojeg dotada nisu poznavali uživo. U 14% slučajeva navode da su kao pratnja s njima išli roditelji, 49% pratili su prijatelji , a 37% djece na sastanak je otišlo samo. .
Ovakav podatak sugerira da je nužno podučavanje djece o mogućim opasnostima pri upoznavanjju online prijatelja koje ne poznaju i uživo i o kako da se zaštite da bi bili sigurni pri njihovom upoznavanju. Za to su odgovorni roditelji i škole. Roditelji trebaju pokazati interes za online aktivnosti svog djeteta, pa čak i ako o kompjutorima znaju manje od svoje djece.. Zaštiti dijete od opasnosti na internetu ne znači zabraniti ga, nego naučiti dijete sigurnim načinima korištenja, baš kao što ga se podučava i ostalim životnim vještinama.
U osnovnim školama bi takvo podučavanje trebalo biti dio obavezne edukacije u kojoj bi djeca dobila informacije i poduku o svim prednostima i mogućnostima koje pruža internet, ali isto tako i o rizicima. Podaci dobiveni našim istraživanjem mogu poslužiti stručnjacima za izradu edukativnih i preventivnih programa, a roditeljima kao podsjetnik da pozorno prate online aktivnosti svoje djece.
Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander
