Novosti

O ulozi Poliklinike u prevenciji transgeneracijskog prijenosa nasilja

Objavljeno: 21.09.2016.

Mia Roje

Od 15. do 18. rujna 2016. godine održan je 5. kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji s međunarodnim sudjelovanjem u Osijeku, s ovogodišnjom temom “Na prvoj crti zdravlja”. Na kongresu je pokrenut stručni dijalog o načinima zaustavljanja ili barem usporavanja trenda porasta mortaliteta i morbiditeta braniteljske populacije te načinima pružanja podrške njima i njihovim obiteljima, navodi predsjednik kongresa prof. dr. sc. Veljko Đorđević, dr. med.  Raspravljalo se i o najsuvremenijim spoznajama vezanim uz prevenciju i rehabilitaciju vodećih psihičkih poremećaja, terapiju (psihofaramakoterapija, psihoterapija, socioterapija), ali i o tome kako mi kao struka vidimo zaštitu i unaprjeđenje mentalnog zdravlja u Hrvatskoj.

Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba predstavljala je Mia Roje, mag.psych., koja je izložila rad pod nazivom “Uloga Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba u prevenciji transgeneracijskog prijenosa nasilja” (Buljan Flander, Roje i Šmida), čime je predstavljen rad naše ustanove i njegova važnost u prekidanju kruga nasilja u obitelji.

SAŽETAK RADA

Istraživanja pokazuju da se u gotovo 50% obitelji događaju neki oblici nasilja, a najčešće je zlostavljač upravo netko od roditelja. U nekim obiteljima zlostavljanje i zanemarivanje djece javljaju se učestalije nego u drugima te možemo govoriti o transgeneracijskom prenošenju nasilja u obitelji. Etiologija zlostavljanja izrazito je kompleksna i postoji cijeli niz faktora koji određuju hoće li doći do zlostavljanja. Ipak, istraživanja unazad pedesetak godina osobno iskustvo zlostavljanja u djetinjstvu nalaze kao jedan od najrizičnijih faktora za ponavljanje zlostavljajućeg ponašanja prema svojoj djeci u budućnosti. Roditelji koji su bili žrtve zlostavljanja u djetinjstvu imaju dvostruko veći rizik od zlostavljanja vlastite djece.

Prevladavajuće teorije koje objašnjavaju ovaj fenomen su teorija privrženosti i teorija socijalnog učenja, prema kojima nesigurni obrasci privrženosti s primarnim skrbnicima uvjetuju stvaranje neadekvatnih emocionalnih veza u budućnosti, a nasilje koje je opaženo od strane primarnih skrbnika uči se kao adekvatan način rješavanja problema. Čak i ako roditelj zlostavljan u djetinjstvu ne zlostavlja svoje dijete, ono je u većem riziku od zlostavljanja nego djeca iz opće populacije, vjerojatno zbog socioekonomskih faktora i nesigurne privrženosti roditelja koja ima brojne rizične korelate.

U prilog teoriji socijalnog učenja govori podatak da gotovo 40% majki u kojih se javlja transgeneracijski prijenos nasilja zlostavlja djecu na isti način kako su one bile zlostavljane u djetinjstvu, odnosno kako su naučile od svojih primarnih skrbnika. Prospektivne studije, s druge strane, pokazuju prilične promjene kroz generacije, odnosno očito je da neke zlostavljane osobe prekidaju krug zlostavljanja. Istraživanja pokazuju različite podatke o prevalenciji prekidanja obiteljskog nasilja pa se procjene kreću između 30 i 70 posto.

Utvrđene su neke karakteristike osoba koje prekidaju krug nasilja, a koje ih razlikuju od osoba koje nastavljaju zlostavljati svoju djecu. Odnose se pretežno na psihološko i socijalno suportivno okruženje. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba prepoznaje zlostavljanje i zanemarivanje djece kao problem pojedinca i obitelji, ali isto tako i kao javnozdravstveni problem.

Kroz multidisciplinarnu obradu, psihoterapiju i savjetovanje zlostavljane djece, njihovih roditelja i obitelji, socijalizacijske i terapijske grupe, forenzično intervjuiranje prilagođeno djeci, znanstveno-istraživačku djelatnost i podizanje javne svijesti, Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba nastoji doprinijeti prekidanju kruga zlostavljanja u društvu, što je prepoznato na nacionalnoj i europskoj razini.